NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Eksplozija u ruci

Autonomija podrazumeva konstitutivni akt, pa nije nikakav "poklon" iz Beograda i ispostava centralne vlasti. Mi garantujemo da naš konstitutivni akt neće izlaziti van Ustava Srbije

      Lideri vojvođanskih stranaka uslovili su podršku republičkoj vladi hitnim usvajanjem omnibus zakona o vraćanju nadležnosti severnoj pokrajini. Većina stranaka vladajuće koalicije odgovorila je da usvajanje pomenutih zakona nije sporno, ali su njihovi funkcioneri istovremeno izrazili duboko negodovanje zbog ucenjivačke politike autonomaških kolega, koji im odgovaraju da su previše čekali na dobru volju beogradskih centralista. Jedan od njih, lider vojvođanskih reformista Miodrag Isakov kaže za NIN da beogradske stranke zaboravljaju kako su pobedile Miloševića i šta su obećavale biračima u Vojvodini tokom kampanje.
      
       Jesu li lideri DOS-a, petnaest meseci posle preuzimanja vlasti, zaboravili šta su obećavali građanima u predizbornoj utakmici?
       - Većina u DOS-u se trudi da se drži predizbornih obećanja. Međutim, vlast objektivno, sama po sebi, tera ljude da često odustaju od programa. Delom je to zbog nesavršenosti ljudi, "kvarljiva smo roba", slasti-vlasti, a delom i zbog velikih obaveza i zadataka, što je posebno izraženo u našem slučaju. Veća vlast, veće je i iskušenje, pa su i veće mogućnosti da se, u početku sitno, a potom sve više odstupa od proklamovanih opredeljenja. Brine me što smo zaboravili kako smo došli na vlast, što neki misle da su "bogomdani", da su oni baš ti koje je Srbija tako dugo čekala, opčinjava ih nagla popularnost... Zaboravlja se da na izborima nismo dobili svoje glasove. To su bili glasovi protiv Miloševića, poverenje dato na revers koje moramo da zaslužimo i opravdamo, što je mnogo osetljivije nego u normalnim vremenima. Nijedna od stranaka DOS-a nije imala više od 10 odsto, zbir pojedinačnih glasova tek je prelazio 20 procenata, ali zajedno - dobili smo više od 60 odsto. Poruka naroda bila je više nego jasna.
      
       Demokratska opozicija Srbije je u predizbornoj kampanji građanima Vojvodine obećavala punu autonomiju, a lideri vojvođanskih stranaka kolegama u Beogradu da neće zagovarati separatističke ideje. Takozvani vojvođanski blok preuzeo je inicijativu pisanja konstitutivnog akta. Šta koči autonomiju Vojvodine?
       - DOS je građanima Vojvodine obećao punu autonomiju. To je i danas ključ u rešavanju svih budućih pitanja. Autonomija podrazumeva konstitutivni akt, pa nije nikakav "poklon" iz Beograda i ispostava centralne vlasti. Ona znači da niko drugi, sem stanovnika Vojvodine, ne može da odlučuje o pitanjima suvereniteta, o zakonodavnoj, sudskoj i izvršnoj vlasti. Drugo je pitanje koliki će stepen autonomije biti - to je za diskusiju. Mi garantujemo da naš konstitutivni akt neće izlaziti van Ustava Srbije.
      
       Koje bi poslove u tom slučaju imala zajednička država?
       - To su vojska i odbrana zemlje, državna bezbednost, spoljna politika, monetarna i fiskalna politika i režim carina. Ostalo treba dati u nadležnost pokrajinskim, regionalnim i lokalnim organima. Zapravo, niko nikom ne treba ništa da daje. Građani treba da delegiraju nadležnosti svojoj vlasti u meri u kojoj misle da im je to potrebno i da su spremni to i da plate. To je sasvim normalno. Na primer, upotrebu službenog jezika samo u Vojvodini treba posebno regulisati, obrazovanje, problem "bele kuge", a što da ne? - i različite vidove privatizacije (zbog specifičnosti ekonomskih uslova).
      
       U DOS-u, međutim, tvrde da razumeju prirodni zahtev Vojvođana za autonomiju.
       - U principu je tako,ali neke izjave prvaka DOS-a zbunjuju građane. Tako, na primer, premijer Đinđić tvrdi da je više za autonomiju Vojvodine od onih koji je glasno traže, jer navodno on je za ono što je realno. Pri tom je realno samo ono što premijer misli da je realno. Ne! To je jedna vrsta apsolutizma. Realno je samo ono što misle građani Vojvodine, a ogromna većina (70 do 80 odsto građana), traži autonomiju. Drugo, Đinđić kaže da on ima više birača u pokrajini nego sve vojvođanske partije. I to je neistina. Mi smo njih pobedili, sa sve Srpskim pokretom obnove i Građanskim savezom Srbije još 1996.godine i u Novom Sadu i u najvećem broju opština.
      
       Kako bi eventualni raspad SR Jugoslavije mogao da utiče na zahteve za autonomiju Vojvodine?
       - Ako se Crna Gora odvoji od Srbije, to neće uticati na autonomiju Vojvodine. Bar ne negativno. Srbija treba da shvati da kad god je htela da nekog disciplinuje, ovaj je želeo da pobegne. Ako hoćeš nekog da zadržiš, saslušaj njegove potrebe, a ne obrnuto, da ga uteruješ u prinudno jedinstvo. Srbija boluje od teške bolesti - mitomanije. Mit o jedinstvu: "Daj, Bože, da se Srbi slože" ili "Samo sloga Srbina spasava" ima duboke korene, ali su se vremena promenila. U dnevno-političkom smislu to je dobilo suprotna značenja jer su se iza slogana "za jedinstvo" krile hegemonističke i militarističke ambicije. Svi koji su to osetili, poželeli su da pobegnu od Srbije.
      
       STANKO PEVAC


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu