NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Sezonsko kupusanje

Najpre zahvaljujući otvaranju prodavnica garderobe svetskih konfekcijskih lanaca, i kod nas je zasađen pelcer histeričnog fenomena kupovine na uobičajenim šestomesečnim rasprodajama. Da li će ova egzotična biljka iždžikljati zavisi, naravno, od obećanog standarda

      Januarski adrenalin prosečnog potrošača počeo je da prodrmava i naše kosti. Iako se ne može reći da se, kao u organizovanoj Evropi, umesto rovovskih, bitke vode iz kabina za isprobavanje garderobe, izvesno je da danas, koliko-toliko, s hiljadu dolara po stanovniku, reagujemo na sezonske popuste. Ne samo na rate i ne samo na dan kada stiže plata.
       Druga je stvar što nikada nemamo dovoljno novca u trenutku otvaranja i trajanja parade, pa tako, zapravo, baš i ne budemo u prilici da iskoristimo sve blagodeti namere (inostranih) proizvođača da očiste lagere pred dolazak nove kolekcije. Ako njihovi distributeri u Jugoslaviji uopšte žele da se ratosiljaju prošlogodišnje linije. "Ma, ovde ti je oko Nove godine bila ludnica. Kupusanje onoliko", kaže Jelena Sofrenić, prodavačica u "Teranovi", firmi koja, u Beogradu, ubedljivo obara rekorde u veličini i dužini popularnih rasprodaja. Jelena, pak, primećuje da, trenutno, gužva nije kao pred Doček. Subota se ne računa.
      
       Režanje
       U zemljama evropske porodice s razvijenom ekonomijom, mahom srednja klasa - prema istraživanju Le Monde-a, prvo žene ispod 25 godina i one od 45 do 60 koje žive u gradu - s budnim iščekivanjem prati i "na kilo" kupuje odeću i obuću posebno tokom zimskih (zalet prave praznici), ali i letnjih čarolija. Sale, Solde, Verkauf... Taj cirkus jednostavno treba doživeti, na leđima podneti grozničavu gomilu bez obzira na radno vreme u otkucaju, treba čuti to glasno režanje na suparnicu u čijim je rukama ošacovani "H&M" model za koji se ne zna da li je ostao još u nekoj veličini, osim u XXL-u...
       Osam od deset Francuza kupuje na čuvenim les soldes i time ostvaruju 20 odsto ukupne godišnje kupovine. U januaru je pravi poduhvat lagano prošetati pariskom ulicom Rue de Rivoli, ući bez bolnog sudaranja na jedna od mnogobrojnih vrata u Galerije Lafajet na Osman bulevaru (dnevno ih poseti 80 000 ljudi, na rasprodajama od 120 000 do 150 000). Šanzelize nije potrebno isticati ("Šampzelajze", kako umeju da kažu Amerikanci), kao ni elitnu Rue du Faubourg St Honore, gde se nalaze butici vodećih kreatorskih imena i, dok su rasprodaje, turisti iz Japana koji od četiri ujutru uporno i krotko čekaju otključavanje (tada se pretvaraju u kamikaze).
       Pariz je, nema sumnje, i u ovom segmentu modne, odevne industrije bio i ostao broj jedan na planeti. Od pre dve godine čak su i ozakonili početak i kraj rasprodaja, pravila ponašanja. Ko se ogreši o sankcionisanu kolegijalnost i proglasi promociju možda dan ranije suočava se s mogućom kaznom od 50 do 100 hiljada franaka. Jer, procenjuje se da ovaj veseli konzumentski period (2001. trajao od 10. januara do 20. februara) donosi više od 50 milijardi franaka (sedam milijardi evra), čime se uspešno mogu stimulisati ostali vidovi trgovine.
       Slična situacija je i u drugim zemljama EU, u Švedskoj se najviše kupuje između Božića i Nove godine, u Velikoj Britaniji važeće januarske rasprodaje prevazilaze božićne, kao i procene ekonomskih analitičara da će zbog recesije i manjka turista posle 11. septembra saldo biti mršaviji. Generalno, statistika doba globalizacije govori o tome da svaka rasprodaja, po ostvarenom prihodu, nadmašuje prethodne.
       Tako je i kod nas, bar što se šarenila i - i dalje - više "gledača" i "pipača" tiče. Odnedavno se i flajeri s putokaznim obaveštenjima dele na ulicama. "Ima tri godine kako od džeparca štekujem za ove popuste, jedva da uspem da kupim krpicu-dve. Svejedno, i onda mi je skupo, ali tešim se saznanjem da sam uštedela koji dinar", kaže Danica Maksić (30). Otvaranje zemlje i standard pri dnu uzbrdice pomerili su parametre naše porozne srednje klase, mada, ruku na srce, na Bulevaru i Buvljaku daleko od toga da manjka kupaca. Ipak, među Beograđankama sve jasnije se čuje da idu u razgledanje "tu po centru": "Sad je nekako sve tu skoncentrisano. Ponekad, samo ponekad, kad me ne mrzi da čekam 95-icu, skoknem do Piramide", kaže studentkinja Ivana Stefanović. Uz napomenu da nam grad konačno liči na svetsku prestonicu i da ne moramo da se sudaramo s tezgama i valjamo po blatu kao ranije.
      
       Đonovi
       Zimske rasprodaje u svetu počinju pred Božić da bi u februaru gotovo svi artikli bili sniženi maltene do nabavne cene. Recimo, mini suknja "kokai" (prilično skupa marka van Francuske, uključujući i Beograd) s prvobitnih 120 padne na 30 franaka (oko četiri i po evra). Nažalost, onda se već postavlja pitanje šta ćete pronaći, u kojoj boji i veličini, jer kontingent je odavno razgrabljen i samo neumorni kupci koji ne štede ni vreme, ni đonove, ni izloženost metalno-memljivom mirisu metroa, zaista uspevaju. Kod nas, svakako, ne stižu količine robe koje i u redovnim okolnostima stižu, 'ajde opet, u Pariz, te je i zbog toga slika bitno drugačija.
       Popuste prave i naše robne marke, odavno, premda ih malo ko primećuje. Kao da smo navikli na rate. A i mlađi ženski svet definitivno se opredeljuje za inostrane firme: Beograd je u međuvremenu pružio gostoprimstvo značajnom broju svetskih etiketa ("Stefanel" se, ima tugovanki, čudom izgubio, što bi trebalo da je manje bitno od zatvaranja domaće, jedinstvene "Narodne radinosti"): od pionirskog "Benetona" do "Maks Mare". S druge strane, termini rasprodaja ne primenjuju se striktno, po ugledu na zemlje iz kojih garderoba dolazi. Isto je i sa cenama. "Beneton" u Nemačkoj, primera radi, skuplji je od "našeg", podrazumeva se - originalnog. Konfekcijska kuća prilagođava se tržištu.
       Dakle, u Beogradu ima svakakvih primera: od banalnog da se novogodišnjim popustima (takozvani akcioni, i novogodišnji i božićni) zovu i oni koji traju do februara, da popusta uopšte nema u prodavnicama s inostranom firmiranom robom uprkos diktatu matice, da se cene povećaju i pred rasprodaje snize kako bi se neupućenom oku zamaglio vid i pomutio um sniženjem od "neverovatnih 50 odsto" dok pojedini direktori/vlasnici neprestano kukaju zbog nedostatka fer-pleja... Ali, kako su nam iz ovog sveta trgovine rekli, sve zavisi od stepena procene, vremenskih uslova, stepena prodajnosti, da li je blizu presek godine (15. januar). "Uvek je bilo rasprodaja, ali nije uvek bilo dovoljno reklama i nije bilo dovoljno robe", kaže Marko Žiberna, direktor maloprodaje u "Ateksu", preduzeću koje, inače, nije imalo novogodišnju rasprodaju, objavili su sezonsku. Stvar procene.
       Da se polako prilagođavamo trendu ušparaj u cugu potvrđuju i pozivi i raspitivanje na licu mesta kada će popusti početi. Da se nismo prilagodili, potvrđuju izlivi besa na prodavačice zato što je gospođa kupila kaput tri dana pre rasprodaje i tako proćerdala pa i do nekoliko hiljada dinara. Hoće i da se bije. Naročito za vreme zimskih rasprodaja, pošto su i sniženja drastičnija. Vuneni džemper znatno je skuplji od letnje majice na bretele. "Da ti pravo kažem, retko kad šta kupim, al' volim da gledam. Krenem tako s drugaricama i ako ubodemo nešto - ubodemo. Stvarno je šteta što ne možemo da planiramo unapred, mnogo bismo uštedele", priča Milica Ljubinković, zaposlena u privatnoj firmi i s platom od oko 150 evra.
       S paperjastim butkicama evra, malo mesnatijih marki ili dolara, očigledno je da ćemo još čekati na sticanje navike da planiramo i kupujemo na sezonskim popustima. A i tada, sigurno nećemo moći da se poredimo s Evropejcima, njihovim ogromnim tržištem i korpama koje se pune bez atomskog razgledanja, svađa s nervoznim prodavačicama i bez obigravanja od nekoliko meseci. Poenta pominjanja njihove prakse je u čitavom biznisu koji može da se napravi od rasprodaja. Kod nas bi bilo dovoljno da se potrošačima omogući stvaranje navike da izdvoje sumu koja im potom neće predstavljati moru, nego olakšanje. I da se izbegne fantastično započeto stvaranje navike da se, razgledanjem po buticima, ljudi ugreju i prištede - struju.
      
      
       ANA VUČKOVIĆ
      
      
Pariz danas


       Za razliku od mlađih žena koje kupuju mnogo raznih novih stvari kojih će se do sledeće sezonske rasprodaje rešiti jer je najbitnije biti svaki dan drugačiji, one malo starije radije kupe jednu ali kvalitetnu stvar. Jedne godine je to "Maks Marin" kaput od kamilje dlake, druge godine Armanijeve pantalone...
       Međutim, one zaista najbolje firme kao što je "Hermes" ili "Šanel" nude svoju robu uz maksimalna sniženja od recimo desetak odsto, tako da takve stvari ostaju neostvareni san većine žena kojih god godina da su. Oni koji imaju novac da takve stvari kupe ne haju mnogo za sezonske povoljnosti već namerno neguju kult ignorisanja rasprodaja, tako da nije retkost čuti ženu francuskog biznismena kako kaže: "Ja nikada ništa nisam kupila na rasprodaji!"
       Međutim, u poslednjih sedam-osam godina može se primetiti promena i kod ljudi koji kreiraju najbolju odeću. Iako je obično reč o vrlo klasičnim modelima linije su nešto modernije kako bi se privukla pažnja mlađih a bogatih mušterija.
       "Danas je sve više tih mladih ljudi koji su se obogatili recimo na Vol Stritu," kaže Žan Luik Miramon, pomalo već pogrbljen ali besprekoran prodavac u jednoj od blještavih Šanelovih prodavnica gde ženski kostimi stoje izloženi kao u muzeju, dodajući kroz diskretan osmeh: "Dovoljno je samo dodirnuti ovaj materijal i zaljubićete se u njega."
       Ako zaista nije reč o mušteriji sa mnogo novca mnogo je mudrije ne dodirnuti tu "đavolju tkaninu".
      
       LIDIJA KUJUNDŽIĆ


      


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu