NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Raskošne igre

Izdavači knjiga za decu u Srbiji objavili su u protekloj godini pedesetak novih dela domaćih pisaca što se može, s obzirom na sve (ne)moguće okolnosti, smatrati sasvim pristojnim brojem

      Na prvi pogled vidi se kako u našoj dečijoj književnosti poezija sve češće ustupa mesto prozi - pripovetkama, bajkama i naročito romanima. Verovatno više zato što se proza bolje prodaje od poezije nego zato što su pesnici prestali da pevaju. Pevaju, ali niko neće da ih štampa. Osim kad nađu sponzora, kao što je slučaj i sa najzanimljivijom prošlogodišnjom zbirkom pesama, Popravni dom za roditelje ("Rad", Beograd) Mirjane Bulatović koja osvaja nove tematske prostore ironično-humornim narativnim stihovima.
       Pored plodne i renomirane romansijerke Vesne Aleksić koja se u prošloj godini predstavlja uspelom knjigom kratkih proza Priča o langustu ("Dereta", Beograd), nezaobilazno mesto u romanesknoj tekućoj produkciji zauzima Gradimir Stojković svojom serijom romana o Hajduku, čitanom i voljenom kako od (mnogobrojnih) čitalaca, tako i od (malobrojnih) kritičara. Izuzetna lakoća pripovedanja, urbani humor i ono što se zove beogradski šmek odlikuju i najnoviji, Hajduk ostaje hajduk ("Narodna knjiga", "Alfa", Beograd) u kome kroz vizuru malog Hajduka, sina svoga stalnog junaka, Stojković opisuje srbijansko društvo u poslednjim godinama traumatične Miloševićeve vladavine, te, naravno, ono najdramatičnije (i najopisivanije) u tim godinama, NATO bombardovanje 1999.
       Poznati banjalučki prozaista Ranko Pavlović u svoje Zlatnodolske bajke ("Rad", Beograd) unosi veštinu i književnu težinu pisca s uspehom oprobanog u knjigama za odrasle, te, samo naizgled paradoksalno, vraćanjem na sredstva realističke proze - smisao za detalj, punoća prizora, prekrasni opisi prirode - brižljivo obuzdava i kontroliše maštu, šireći tako dosad u nas osvojene granice žanra.
       Onoga leta Dragana Lakićevića ("Dereta", Beograd) zbirka je kratkih priča i zapisa o autorovom detinjstvu u rodnom Kolašinu. Ovakve knjige obično ne greše, budući da polaze od doživljaja, dovoljno dragocenog da se ne zaboravlja nego ostaje da sjaji pod smetovima vremena: pisac se u prvom licu sa nostalgijom i pokroviteljskim osmehom seća radosti, strahova i hrabrih ludosti zbunjenog životnog početnika.
       Kratki, da kraći ne može biti, "roman" Vesne Vidojević-Gajović Puženko i njegova kuća ("Prosveta", Beograd), ozaren čarobnim ilustracijama Branislava Mojsilovića i upakovan u lep likovno-grafički dizajn Milene Mihailović, dobio je nagradu "Rade Obrenović" Zmajevih dečijih igara. Reč je o pikarskom romanu u kome mladi, dobroćudni i naivni puž Puženko, beskućnik u potrazi za svojom kućom, različitom od svih drugih puževskih kuća, kreće u svet, odnosno preko livade. Ovo delce, oveća basna, u stvari, pravi je mali dragulj. Dirljivom čednošću kako junaka, tako i autorskog postupka, asocira na naše naivne slikare, Zuzanu Halupovu, na primer.
       Vladimir Andrić svojim Pustolovom započinje biblioteku Dečja knjiga Radio-televizije Srbije i donosi joj dve najznačajnije književne nagrade, "Politikin zabavnik" i "Neven". Ono smešno i zgodno čime je Lane Gutović svojevremeno uspavljivao decu na televiziji, sada je, probrano i dorađeno, upakovano u knjigu likovno privlačnu (stare gravire i Anri Ruso), tekstualno - eksplozivnu. To će reći da čitalac, čitajući je, svaki čas puca od smeha. Delo se ukazuje kao kruna, barokna, raskošna, na samoj ivici dekadencije, onoga što zovemo škola Duška Radovića. Andrić nam, svojim osećanjem za apsurdno, kako u jeziku, tako i, naročito, situaciji, urbanim doživljajem sveta koji je naš dom, suverenom demonstracijom beogradskog duha (varijanta mnogo luđa od Stojkovićeve), te nezaustavljivim vatrometom caka i sve novih i novih iz caka izvedenih caka, vraća veru u tradiciju u našoj književnosti za decu.
       Sasvim drugačiji književni postupak nalazimo u podjednako značajnoj knjizi Vrteška ("Nolit", "Astimbo", Beograd) Spomenke Krajčević.
       Taj venac od sedam dužih uzajamno povezanih pripovedaka činio bi čast i dečjim književnostima većim i značajnijim od naše. Kolektivni književni junak dela su deca provincijskog gradića Strugarevo, a u svakoj od priča neko od njih biva osvetljen autorkinom pažnjom, postajući tako glavni lik. Postupak kao preuzet iz teatra - dok su svi likovi na sceni u polumraku, u krugu svetlosti reflektora izranja jedan da bi se ispričala njegova priča. Nije mnogo pretenciozno reći da delikatne moralne dileme junaka, autorkino tanano poniranje u njihovu psihologiju, te čist, gotovo klasičan jezik, mogu na mahove asocirati na Dostojevskog, Prusta ili Isidoru Sekulić.
       Uz još nekoliko zanimljivih knjiga za koje se u ovom pregledu ne nađe mesta, čini se kako je prošla godina u srpskoj književnosti za decu bila bogata i uspešna.
      
       MIRJANA STEFANOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu