NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Odavno mrtvi

Naslov: Duhovi u nama
Režija: Alehandro Amenabar
Uloge: Nikol Kidman, Kristofer Ekleston
(Španija/SAD, 2001)

      Srđan Vučinić
      
       U svojoj 26. godini Alehandro Amenabar se nametnuo evropskoj javnosti filmom "Otvori oči" (1997), fascinantnim spojem horora, fantastike i psihološke drame. Započet kao svakodnevna ljubavna drama, ovaj čudesni pripovedni lavirint okončava se idejom virtuelnog života (koji specijalizovane firme kreiraju, ne bi li jedinkama suočenim sa smrću ponudile svojevrsni surogat besmrtnosti). Na taj način mladi Španac dodiruje metafizičke zebnje i ambise srodne opsesijama Kalderona, Poa ili Borhesa - i, naravno, već tada je bilo jasno da je reč o jednom od najtalentovanijih evropskih autora današnjice. (Rimejk filma "Otvori oči" snimio je, inače, prošle godine u holivudskoj produkciji Tom Kruz pod nazivom "Vanilla Sky".)
       "Duhovi u nama" započinju bizarnim motivom: mlada žena Grejs (Nikol Kidman) izolovana je u ogromnoj vili sa dvoje svoje dece koji pate od retke bolesti, neke vrste alergije na svetlost. Radnja se odvija odmah posle rata, 1945. na ostrvu Džerzi - što je posebno zanimljivo, na jedinom delu britanske teritorije koji je pretrpeo nacističku okupaciju. Motiv krajnje usamljenosti pojačava ogromna kuća u kojoj autor, zahvaljujući zapletu, potpuno opravdano meša stil pozne viktorijanske epohe sa atmosferom "gotskih hronika strave i užasa". Ubrzo, međutim, naslućujemo da prinuđenost na tamu, kao ni strogo katoličko vaspitanje koje Grejs prenosi svojoj deci - pre svega učenje o limbu kao zastrašujućem mestu večnog ispaštanja za grešne duše - da sve to nisu samo uzgredni ornamenti horora, već i nosioci dubljeg značenja priče. Britanski i američki kritičari uočili su već analogiju sa motivima i atmosferom romana "Okretaj zavrtnja" Henrija Džejmsa, kao i njegovom filmskom adaptacijom iz 1961 (film "Nevini" Džeka Klejtona). Zbilja, i u Džejmsovom kratkom romanu duhovi pokojnika uznemiravaju dvoje čedne dece (i njihovu guvernantu). Ali, tu se upravo krije i suštinska razlika. Na samom kraju, Amenabarov film nudi nam pouzdan ključ za misteriju, a to je oneobičena perspektiva: čitava priča sagledana je iz imaginarnog ugla odavno mrtve porodice. Uporedimo li "Duhove u nama" sa remek-delom Džejmsove fantastike, pa i sa prethodnim Amenabarovim ostvarenjem, često će nam zasmetati utisak da su likovi, kao i detalji priče zapravo u funkciji samo jedne ideje koja, poput šifre, svodi na sebe značenje čitavog filma. Sasvim suprotno, "Okretaj zavrtnja" svoju intrigantnost, pa i vrednost zasniva na otvorenosti i dvosmislenosti Džejmsove fantastike (zato su se o ovom delu najviše i sukobile kritičke interpretacije), na neomeđenom prostoru u kojem koegzistiraju ljudska uobrazilja i realnost onostranog.
       I pored svih primedbi, a posebno ako uzmemo u obzir okvire aktulene američke produkcije u kojima je film nastajao, "Duhovi u nama" su novi Amenabarov podvig; sasvim atipično ostvarenje u kontekstu današnjeg poimanja horora. Zadivljuje uzdržanost autora kada je reč o efektima "strave i užasa" - Amenabar želi da nas zastraši oduzimanjem i redukcijom nadražaja, a ne njihovim rasipničkim dodavanjem. Nikol Kidman kao da otelovljuje omiljeni Hičkokov atribut ženstvenosti - hladnoću koja na aristokratski način maskira zatomljenu strast (stoga je i ime Grejs verovatno omaž njegovoj omiljenoj glumici Grejs Keli). Kao što je već rekao jedan od kritičara, mnogim svojim vrlinama "Duhovi u nama" asociraju nas na "zlatno doba" Holivuda; no svakako ne treba prevideti ni sudbonosnu "kap španske krvi", ni Kalderonov magični naslov ("Život je san") koji odjekuje čitavim rediteljskim opusom mladog Španca.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu