NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Kvadratura kruga

"SNP se konfrontira sa međunarodnom zajednicom u procesu koji će za svoju finalnu cenu dobiti iznos koji neće plaćati ni predstavnici SNP-a ni građani Crne Gore već pre svega Srbija" (Čedomir Jovanović)

      Istorijska sudbina (ne samo male) narode često dovodi do takvih iskušenja gde mudar politički potez nužno podrazumeva veliku odlučnost, gotovo vojničku hrabrost.
       Miloš, "vladetelstvujušči Knjaz srbski", za koga će Slobodan Jovanović reći da je "najveći politički um koji je Srbija u devetnaestom veku dala" - predao je Turcima Karađorđevu glavu. Nije mu bilo lako. Utehu je imao u činjenici da spasava svoj narod. Silnik je nameravao, u suprotnom, da sakupi vojsku po "svoj Rumeliji" pa da krene na Sorabe a onda - "šta im Bog da". Nije potrebna neka velika mašta pa da se pretpostavi šta bi nam u tom slučaju Bog dao.
       Govoreći o Karađorđevom smaknuću, kodža Miloš u svojim memoarima kaže: "Sad ja najveću brigu i popečenije imam o tom: kako da otečestvu stub stalnosti ukorenim, i... temelj zemlji postavim i utvrdim." U taj temelj ugrađena je Karađorđeva glava. Što reče Miloš: "Vidim da druge biti ne može, no mora sada: ili on jedan, ili mi svi žrtva biti." Miloš će kasnije zajedno sa Ćehaja pašom, turskom Karlom del Ponte, iz istog razloga "zle ljude" po Srbiji goniti.
       Problem sa "Voždom" je rešen ali "zle ljude" nam valja goniti. Među današnjim vladaocima nema gotovo nikog ko nije za saradnju sa ovovremenim "silnikom" - jer i dalje sila Boga ne moli. Pitanje je samo: kako?
       Problem, dakle, "zlih ljudi", odnosno zakona o saradnji sa Haškim tribunalom, jeste, pre svega, unutrašnjopolitički problem, ali istovremeno problem koji, skoro u presudnoj meri, određuje našu sudbinu u svetu i sveta prema nama.
       Na pitanje u čemu je "kvaka" insistiranja DSS-a da republički parlament donese zakon o saradnji sa Haškim tribunalom, ministar pravde Republike Srbije dr Vladan Batić za NIN je rekao: "To je iznenađujuće, budući da DSS permanentno insistira na legalizmu. Jer ta materija je, shodno odredbama Ustava SRJ, u isključivoj nadležnosti saveznog parlamenta. Dakle, to ne može biti preneto u nadležnost republičkog parlamenta. Prenošenje nadležnosti postoji samo u obrnutom smeru."
       Dejan Mihajlov, šef poslaničke grupe DSS-a u republičkom parlamentu, za NIN kaže: "DSS je juna prošle godine podržao Predlog zakona o saradnji s Haškim tribunalom tadašnjeg saveznog ministra pravde profesora Grubača. Koliko se sećam, taj predlog zakona koji je trebalo da bude donet samo na saveznom nivou, sadržavao je i odredbu o izručenju, ali o izručenju o kojem bi odlučivala republička vlada. Tada je taj zakon podržao ceo DOS. Taj zakon nikada nije ušao u proceduru zato što ga koalicioni partneri iz Crne Gore nisu prihvatili i na tom kamenu pala je savezna vlada. DSS nije insistirao na ova dva zakona zato što je to njegov hir već zato što je to politička realnost." Mihajlov, takođe, smatra da je insistiranje na donošenju zakona samo na saveznom nivou, insistiranje da zakon ne bude donet, da se pokvare odnosi u koalicionoj vladi i da se produbi kriza savezne vlade. "Takođe", kaže Mihajlov, "komisija koju je Predsedništvo DOS-a formiralo, zaključila je da saradnja sa Hagom mora da bude utvrđena zakonom. Kada se sve ove činjenice uzmu u obzir, ne preostaje nam ništa drugo nego da učinimo ono što je jedino realno a to je da se donese okvirni zakon na saveznom nivou i zakon na republičkom nivou. Sve ostalo vodi ka hajdučiji kakvu sada imamo. Moć je u rukama Vlade Srbije koja sprovodi hajdučiju, hapsi građane po pijacama... To je za nas iz DSS-a apsolutno neprihvatljivo."
       Lider SNP-a Predrag Bulatović je na partijskoj tribini u podgoričkoj Mesnoj zajednici "Jedinstvo" saopštio je da će SNP u saveznom parlamentu podržati zakon o saradnji sa Haškim tribunalom koji je predložila DSS. "Podržaćemo taj zakon kako se problem ne bi prebacivao na nas", rekao je Bulatović.
       Za sada postoje tri predloga zakona o saradnji sa Haškim tribunalom. Prvi je predlog DSS-a, drugi profesora Momčila Grubača, sada sudije Ustavnog suda, i treći Vlade Republike Srbije. Predlog DSS-a, ukratko rečeno, podrazumeva postojanje dva zakona - saveznog i republičkog. Savezni daje samo okvir a republički uređuje izručenje i ostalu konkretnu saradnju sa Haškim tribunalom. S druge strane, zakon Vlade Republike Srbije zasniva se na principima da Haški sud nije sud strane države i da samim tim predaja Haškom sudu nije ekstradicija. Haški tribunal je međunarodni sud a s obzirom na to da je i Jugoslavija član UN, onda je to automatski i naš sud. Treći predlog je predlog profesora Grubača koji se može nazvati kompromisnim predlogom u kome je takođe sadržano izručenje, s tim što profesor Grubač predviđa određene ingerencije naših pravosudnih organa u toj proceduri.
       E da bi se što pre rešio ovaj pravni rašomon, DOS je formirao ekspertski tim da sastavi nacrt zakona. Tim je trebalo da ima pet članova: Momčilo Grubač (on nije mogao da se prihvati te obaveze jer je sudija Ustavnog suda), Gradimir Nalić, savetnik predsednika Koštunice, Vesna Rakić-Vodinelić, direktorka Instituta za uporedno pravo, Sead Spahović, republički javni pravobranilac i Igor Jovičić, zamenik generalnog sekretara savezne vlade.
       Šta se sve tu dešavalo, za NIN govori Sead Spahović: "Na prvom sastanku Gradimir Nalić se deklarisao rekavši da on nastupa u ime DSS-a, da treba da imamo u vidu za šta će da glasa SNP. Stav ostalih iz grupe je bio suprotan jer smo mi osnovani kao stručni tim koji treba da napravi ekspertski zakon bez obzira na političko opredeljenje članova. Nalić je potom zatražio da se sastanak odloži, jer smo mi zauzeli stav da to mora da bude savezni zakon i da mora imati minimalnu sadržinu koja podrazumeva predaju, odnosno izručenje.
       Na sastanku održanom dan kasnije, pošto je obavio konsultacije, Nalić je ponovio stav o SNP-u i tražio je da se u tim umesto Grubača uvrsti ekspert iz SNP-a. Kada to nije prihvaćeno, on je rekao da se izuzima iz rada ali hoće da bude prisutan tokom daljeg rada i mi smo to prihvatili. Inače, zanimljivo je da je Nalić na taj sastanak došao sa Aleksandrom Lojpurom koji nije član tima. Kada sam izneo stav da naši sudovi ne treba da učestvuju, preglasan sam i potom sam izuzeo mišljenje ali sam nastavio sa radom u grupi. Vesna i Jovičić praktično optiraju za Grubačev plan. Dakle, ekspertska grupa je samo izvršila prilagođavanje Grubačeve verzije, što je takođe kompromis i koji neće zadovoljiti nikoga."
       Može li se nepristajanje SNP-a na zakon o saradnji sa Haškim sudom koji podrazumeva izručivanje tumačiti kao svojevrsno rušenje Jugoslavije i to u trenutku kada se vode komplikovani razgovori o redefinisanju odnosa u federaciji, Čedomir Jovanović, šef poslaničke grupe DOS-a u republičkom parlamentu, za NIN kaže: "To je praktično rušenje Srbije i meni se čini da je to istovremeno jedan politički manevar kojem je bio sklon Milošević, kojim se u suštini teži obmani, jer dok se, s jedne strane, u potpunosti podržava politika Evropske unije u procesu definisanja odnosa unutar federacije, s druge strane SNP se konfrontira sa međunarodnom zajednicom u procesu koji će za svoju finalnu cenu dobiti iznos koji neće plaćati ni predstavnici SNP-a ni građani Crne Gore već pre svega Srbija."
       Kako je moguće da partija koja nema vlast ni u Crnoj Gori ni u Srbiji ű izuzimajući Palatu federacije - može da blokira zemlju o jednom tako važnom pitanju? Čedomir Jovanović smatra da je "to paradoks jednog političkog trenutka u kojem smo mi pristali na kompromis ne zbog SNP-a već zbog toga što smo smatrali da nam ne treba konflikt sa g. Koštunicom jer je on, obrazlažući potrebu saradnje sa SNP-om u jesen 2000. godine, garantovao da će upravo on biti taj koji će u potpunosti moći da kontroliše tu stranku u svim onim kriznim situacijama u kojima bi sudbina građana Srbije i demokratskih tokova u našem društvu mogla da zavisi od jedne retrogradne političke snage. U svojoj suštini taj paradoks kao što je imao svoj početak, mora imati i kraj i mislim da bi bilo dobro da što pre dođemo do tog kraja da te iluzije srušimo Koštunici, objasnimo da je njegov projekat isuviše skup i da tu cenu ne želimo da skrivamo od građana Srbije."
       Dejan Mihajlov je suprotnog mišljenja: "Ne mislim da oni na taj način dovode Jugoslaviju u novu opasnost jer je taj njihov stav poznat. Ako imamo u vidu kako je formirana Vlada Republike Jugoslavije posle 5. oktobra, koji su napori činjeni da se ta vlada održi, moramo da uvažavamo tu realnost ako hoćemo da budemo i praktični i reformisti i legalisti."
       Lider DHSS-a i šef poslaničke grupe DOS-a u saveznom parlamentu Vladan Batić misli da "SNP svojim stavom ugrožava vitalne interese Srbije. Zakon o saradnji sa Haškim tribunalom koji je predložila Vlada Srbije, ukoliko ne bude prihvaćen na ekspertskoj grupi DOS-a, biće od strane poslaničke grupe DOS-a predložen saveznom parlamentu. Ukoliko ne prođe ovaj predlog poslaničke grupe DOS-a, biće jasne dve stvari: videće se ko je za saradnju, a ko je protiv saradnje sa svetom. Drugo, tada će definitivno biti jasno da mi ne možemo imati zakon o saradnji sa Tribunalom. Znate, mi smo u Vladi Republike Srbije naučili lekciju da se ne vredi inatiti sa svetom i da u interesu naših građana moramo biti kooperativni sa međunarodnom zajednicom. Mi nećemo da dozvolimo da nekolicina ljudi koji pripadaju prošlosti, budu kočnica budućnosti cele nacije."
       Dejan Mihajlov je uverenja da je to je još jedno guranje prsta u oko koalicionom partneru iz Crne Gore što će jednom delu DOS-a poslužiti kao alibi da ponovo krene da optužuje koalicione partnere iz Crne Gore da dodatno destabilizuje saveznu vladu. "Jednostavno", kaže Mihajlov, "taj zakon neće proći u Skupštini Jugoslavije. Onda mi moramo stvarno da se zapitamo da li je njima zaista stalo do zajedničke države tj. da se zapitamo šta je njima interes. Da li je njima interes jedna pravno uređena država koja će imati pravnu i zakonom uređenu saradnju sa Tribunalom gde će postojati pravila i procedura ili će oni tu saradnju vršiti tako što će se direktno primenjivati Statut Haškog tribunala po odluci Vlade Republike Srbije i gde će se tajne ili javne optužnice koristiti kao sredstvo pritisaka na neke ljude kako bi im oni činili određene usluge. DSS će podržati svaki predlog zakona koji ide u pravcu saradnje sa Haškim tribunalom, to je nesporno. Ali je, jednostavno, način na koji to vidi Vlada Republike Srbije sporan utoliko što taj zakon ne može da bude donet i on će samo izazvati nove sukobe."
       Čini se gotovo izvesnim da će saradnja sa Haškim tribunalom i dalje da se odvija po Uredbi Vlade Srbije. O političkom riziku koji takva odluka nosi, Čedomir Jovanović kaže: "U trenutku u kojem moramo da štitimo interese države, mi primenjujemo Uredbu svesni svih njenih nedostataka ali istovremeno svesni cene koju bi društvo platilo ukoliko bismo se mi distancirali od odgovornosti i političkog rizika koji taj posao prati. Niža je cena raditi po Uredbi nego nikako ne raditi. Nama je potreban zakon ali ne zakon koji bi degradirao status Haškog tribunala i doveo nas u poziciju da se za tako nešto pravdamo pred svetom. Uredba jeste izraz našeg poslednjeg nastojanja da se zaštite opšti u odnosu na pojedinačne interese. Ne sme se zaboraviti da je ovde reč o nekolicini Miloševićevih najbližih saradnika, sudbini ljudi koji ni po čemu nisu zaslužili da se jedan narod žrtvuje za njih."
       A kolača i dalje nema u skupštinskom restoranu. Samo palačinke.
      
       LUKA MIČETA
      
      
Are you talking to me?!

Kolika je pravna ali i politička konfuzija oko donošenja zakona o saradnji sa Haškim tribunalom, najbolje svedoči rasparava vođena na ekspertskoj grupi DOS-a. NIN donosi samo jedan kratak odlomak:
       Vesna Rakić-Vodinelić: Opet ponavljam ono što sam prošli put rekla. Ako ćemo praviti ekspertski zakon, onda ćemo praviti zakon koji može da izdrži test ulaska Jugoslavije u Savet Evrope.
       Sead Spahović: Kažite kako da glasi.
       Vesna Rakić-Vodinelić: Mislim da o tome treba da odlučuje Okružni sud Srbije, odnosno Viši sud u Crnoj Gori i da se da pravo na žalbu u roku od tri dana Vrhovnom sudu i odlučivanje od strane Vrhovnog suda.
       Sead Spahović: Dobro. Na osnovu čega tako mislite?
       Vesna Rakić-Vodinelić: Na osnovu toga što po Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima o lišenju slobode mora da odluči organ koji ima svojstvo suda.
       Sead Spahović: Ovde je sud odlučio o lišenju slobode. Tribunal je sud.
       Vesna Rakić-Vodinelić: Ne. Tribunal je odlučio, ali nije odlučio o lišenju slobode. On podnosi zahtev državi da se privede određeno lice. Da bi se neko priveo, mora ta naredba o privođenju da bude implementisana, što znači da državni organ mora da kaže, Pera Perić na osnovu ovog rešenja ide, i da privede ovo lice, da ga isporuči.
       Sead Spahović: Slažem se. Zašto to mora da bude sud?
       Vesna Rakić-Vodinelić: Zato što to stoji u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima.
       Sead Spahović: Sud je Tribunal.
       Vesna Rakić-Vodinelić: To stoji i u našem ustavu. Čak u našem krljavom ustavu to stoji, da o lišenju slobode odlučuje sud.
       Sead Spahović: Ovde Vam govorim sve vreme da je sud odlučio. To je Haški sud.
       Vesna Rakić-Vodinelić: Nije odlučio o lišenju slobode. Haški sud se obraća organu zemlje u kojoj pretpostavlja da se nalazi okrivljeni i traži od organa te zemlje da predaju to lice.
       Sead Spahović: Da ga uhapse i da ga predaju.
       Aleksandar Lojpur: Naš ustav podrazumeva domaći sud, ne podrazumeva bilo koji.
       Sead Spahović: To je sad drugo pitanje.
       Vesna Rakić-Vodinelić: Čak ni to nije bitno. I to da ostavimo. Ali, traži da ga uhapse i da ga predaju. Tim pre, da bi se on uhapsio, mora neko o tome da odlučuje.
       Sead Spahović: O tome odlučuje Tribunal.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu