NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Duh vremena<br>Milivoje Glišić
Ipak se okreće

O rotirajućoj stolici, državi Nauru, ženama i mimozama

      Ukoliko bi dobila rotirajuću stolicu u Ujedinjenim nacijama, Unija Srbije i Crne Gore bila bi jedina država na svetu koja se obrće oko svoje ose! Praksa bi potvrdila Galilejevu jeres, Svetoj Inkviziciji oduzima se radna dozvola...
       Ima se šta naučiti u televizijskim raspravama o budućem državnom statusu Crne Gore; kako se bliži rasplet, na južnim frekvencijama logika se izoštrava iz časa u čas.
       Uzmimo Luksemburg, pripoveda jedan o crnogorskom ekonomskom potencijalu, upola je manji od Crne Gore, a ima najveći nacionalni dohodak u Evropi. A nema more!
       Nadovezuje se drugi, raspredajući o propozicijama eventualnog referenduma o otcepljenju: U košarci, veli, pobjeda od tri razlike je pobjeda, i ne traži se petnaest razlike!
       Pominje se labava federacija između Republike Italije i San Marina - nije li Vatikan samostalan usred Rima! - a knez od Lihtenštajna je među najbogatijim Evropljanima, što i naš da ne bude takav...
       Guslari epski gude o slobodarskoj Andori, a uzima se kao svetao primer i daleki Singapur, koji je po stanovništvu deset puta veći od Crne Gore, ali šta dalje da se priča, geografski nije dorastao ni Boki Kotorskoj!
       Dođe ti da budeš mali.
       Izneo bih, ipak, upozoravajući primer kako mali može igrom sudbine da ispadne najmanji. Daleko u plavetnilu Pacifika, majušna država Nauru enormno se obogatila bez stranih ulaganja. Imetak je bukvalno pao s neba. Ptičji izmet taložio se na tlu ostrvske države i fermentisao u skupoceni fosfat guano. Pošto je, kako rekoh, država višestruko manja od Crne Gore, sve u svemu, dvadeset i jedan kvadratni kilometar, a milijarde ptica morale su da se olakšaju, prirodni resursi su se činili neiscrpnim.
       Kad je čuo za guano, stigao je strani kapital. Počelo je bušenje, stanovnici su nemo posmatrali nemilosrdnu eksploataciju, ništa nisu radili, svi odreda su se ugojili (bio je to najdeblji narod na svetu), deset-petnaest godina su uživali, a onda su počeli naglo da mršave. Cena guana je pala, zalihe su iscrpljene, a ptičji svet promenio je pravac leta. Kad je nestalo govana, strani kapital se povukao. Ostala je bušna država sa stolicom u Ujedinjenim nacijama.
       Iznad ekološke Crne Gore zasad lete samo avioni "Montenegro-erlajnza". Ni govora o guanu...
       Možda bi sam Milo Đukanović svoju međunarodnu poziciju ojačao ako bi se pojavio u Hagu kao "insajder", ali pod uslovom da ga ništa ne pitaju o Dubrovniku!
       Ne stoji najbolje ni aktuelni arhitekt (po obrazovanju fizičar) četvrte Jugoslavije Havijer Solana, isti onaj koji je Treću bombardovao. Šta ako se Karla del Ponte iznervira zbog nedostatka optužnog materijala u svom balkanskom kontejneru, a mora da zaradi platu, pa osumnjiči Solanu po liniji komandne odgovornosti za NATO agresiju i kolateralnu štetu u Jugoslaviji?
       Prokleti novac! Vašington se ljuti što ga rasipaju i u Haškom tribunalu, što poskupljuju međunarodnu pravdu, i preti čak i Hagu da 2008. godine stavi katanac na Ševeningen. Zaista, čudne stvari događaju se u Hagu, nestaju dokazi, cure informacije, nestaju fascikle, a neko je zaboravio da isključi rešo u Tribunalu!
       Amerika ne trpi nedisciplinu. Sada, kada je počela da odlučuje i ko može da dobije medalju na Olimpijskim igrama, a ko ne može - čudno je da Amerikanci nisu osvojili nijednu medalju na Atletskom prvenstvu Evrope u dvorani - sada, dakle, kada čvrsto drži barjak globalizacije, Amerika ne može tek tako dozvoliti da joj kantonalni tužilac iz Lugana Karla del Ponte troši milione dolara za lekarske usluge zaštićenim svedocima. Zar Si-En-En plaća da prenosi haško mucanje, jesmo li se za to borili, je li to američka politika, čemu služe ljudska prava!?
       I ko je zaboravio da isključi rešo?
       * * *
       Sutra je Osmi mart. Dok su žene bile drugarice, taj praznik je imao smisla. Uspešne su bile one sindikalne sekcije koje su probijale gvozdenu zavesu i vodile drugarice dva dana u Trst.
       Jednom u godini išlo se u pozorište, besplatno.
       Kafane su bile pune, plaćali su uglavnom muškarci, ali su muškarci uglavnom i pili.
       U OOUR-ima se radilo do podne, od podne se ljubilo, u spomen na Rozu Luksemburg.
       Umesto da se bogate gurajući gajbe, agilni studenti raznosili su bukete po kafanama.
       S padom Berlinskog zida, međutim, pao je i značaj Osmog marta.
       Danas žene sve više traže, a darodavaca je sve manje. Stvar bi, ponegde, mogla da se izgladi i skromnom čestitkom, ali ko da čestita: režim, nevladine organizacije, Narodni pokret Otpor? Otpor je tu da kontroliše, a ne da šalje lepe želje!
       Čime u 21. veku darivati lepši pol? Karla del Ponte očekuje, primerice, žive poklone, kao boginja plodnosti u antici, kojoj su žrtvovali najlepše mladiće da bi se umilostivila. Docnije su žrtvovani jarci!
       Poslednje pitanje glasi: šta dovoljno veliko dati emancipovanim nevladinim aktivistkinjama u znak zahvalnosti za ono što su učinile u korist ljudskih prava, naročito nekih?
       Ponudite mimoze Nataši Kandić - pogledaće vas prezrivo, kao muškog Srbina!


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu