NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Reč nedelje<br>Jovan Ćirilov
Solana

      Španac Havijer Solana Madarijaga (60) ispao je neki naš gospodar života i smrti. Najpre nam je slao rakete, sada nam uređuje državu.
       Kao socijalist, nekada protivnik NATO-a, juče (1995 - 1999) njegov generalni sekretar, danas je gensek Zapadnoevropske unije i visoki predstavnik za spoljnu politiku i bezbednosnu politiku Evropske unije. Kao profesionalni mirotvorac čas je na Bliskom istoku, čas na Kosovu.
       Kao fizičar, specijalizovan je za čvrste elemente, a kao pregovarač deluje meko, a zapravo je nepoštedan i čvrst kao njegova kratka čekinjasta brada.
       Nosi ime sveca, a prezime mu je osunčano. Nije ni vedar, iako se često smeši, a ni svetitelj, niti pretenduje da to bude.
       Prezime, po ocu, Solana na španskom znači osunčan, a po majci Madarijaga verovatno je vezano za drvenariju, što ukazuje na stolarski zanat nekog od njegovih predaka.
       Ime Havijer potiče od sveca Fransisa de Havijera, rođenog u zamku Xavier 1506. godine od oca, predsednika Kraljevskog saveta Navare, na baskom Ečaberi (Etchaberri, "nova kuća"). Ipak je odrastao u siromašnoj porodici. Bio je među prvim hrišćanskim misionarima u istočnoj Indiji i u Japanu. Studirao je teologiju u Parizu gde je potpao pod uticaj Ignacija Lojole. Lojoli je pomogao u formulisanju pravila jezuitskog reda.
       Po nalogu španskog kralja boravio je više od godinu dana u portugalskoj koloniji Goa u Indiji, a odande je kao misionar posećivao Cejlon. Smatra se da je pokrstio trideset hiljada stanovnika Indije nižih kasta.
       Iz Indije je otputovao najpre za Vijetnam, a zatim u novootkriveni Japan gde je naučio jezik i pokrštavao tamošnji živalj. Na putu za Kinu, čekajući na ostrvu Šančuan da se iskrca na ušću reke Kanton, razboleo se i umro u 46. godini života. Telo mu je preneto u Gou. Njegove mošti danas počivaju u Rimu. Kao veliki putnik koji je pokrštavao stanovnike daleke Azije, zaštitnik je misionara u stranim zemljama. Slavi se 3. decembra. Proglašen je za sveca 1622. godine.
       Slikali su ga Rubens, Poco, Pusen, Đordano i Palko.


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu