NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Neograničeno trajanje

Naziv: Progutane polemike (Priredio Jovan Radulović)
Autor: Vladan Desnica
Izdavač: "Stubovi kulture", Beograd 2001.

      Bogdan A. Popović
       Svojevremeno je Vladan Desnica (1905-1967) s dobrim razlozima svrstavan i u srpsku i u hrvatsku modernu književnost. Progutane polemike svedoče da je, podjednako, reč o autoru čije su književne tvorevine (esejističke, pripovedačke, romansijerske), mada i ne samo one, s početka pedesetih bivale izložene osporavanju i žestokim, politički nimalo bezazlenim napadima. Najvećma u Zagrebu, gde je pisac živeo, ali su strele odapinjane i u Beogradu. Na napade je Desnica odgovarao, ali mesta za većinu njegovih replika, u tadašnjoj štampi i književnoj periodici, naprosto nije smelo da bude. Pojavljuju se tek sada, sa zakašnjenjem od pola veka.
       Jedan od razloga ovolikom zakašnjenju - tvrda vremena su, za umetnost bar, ipak relativno brzo prošla - bez sumnje se nahodi u malom broju Desničinih polemičkih tekstova. Koncepcijski se nisu uklapali u njegova potonja dela. Vidljivo je to i u ovoj knjizi: ona sadrži samo četiri progutane polemike, peti neposredan odgovor oponentima bio je objavljen. Dva načelna, književnoteorijska teksta na čelu knjige i jedno privatno, i te kako sadržajno pismo upućeno Aleksandru Tišmi, delom su i implicitno polemički zamišljena. Pored nabrojanih, u knjizi je samo još jedan Desničin tekst, i to pripovetka. Svi ostali su, zapravo, "predlošci" piščevim replikama, neophodni zbog potpune informacije o predmetu i načinu sporenja. I, u završnici knjige, nekoliki članci drugih autora koji evociraju okolnosti u kojima je Desnica živeo.
       "Argumenti" ideološki pravovernih čuvara duhovnog zdravlja i poretka (oni iz arsenala socrealističkog poimanja i vrednovanja književnosti) nisu, razume se, vredni komentara. Nekoliki markantni primeri se navode koliko podsećanja radi. Joža Horvat, na primer, Desničino, istini za volju ironično, zalaganje za ustanovljivanje "primjenjene književnosti" (čitati: funkcionalizovane) vidi kao put koji "neminovno vodi u sukob s progresivnim snagama u društvu i s istinitom književnošću". Beogradski autor N. St. drži da je posredi piščeva "osveta 'komunizirajućoj' literaturi, osveta zbog njene plodne godine". Ivan Dončević, istim povodom, pita "kakav je to kulturni vakuum u koji tonu bez protesta ti jezoviti, vampirski glasovi"... Tvrdeći, usput, da je njegov roman Zimsko ljetovanje "mračna i nehumana knjiga", Đuro Šnajder uverava općinstvo da Desnica pripovetkom "Pred zoru" napada "sam život i ono što i čini njegov smisao"... Marin Franičević Zimsko ljetovanje smatra školskim primerom "naturalističkog prilaženja životu", opaža da kod likova seljaka "nema nikakve perspektive", a da stvar bude još gora, "na 198 stranica teksta svega se jednom spominju partizani".
       Kad sve svedemo na pravu meru, Desnica je bio u pravu: dobar deo ovakvih tekstova se doima kao "dojava upravnoj vlasti", štaviše kao "ukazivanje na nedovoljnu budnost te vlasti". Ipak, osećao je potrebu da se brani, pa i da uzvraća udarce. Činio je to različitim polemičkim postupcima, biranim prema "specifičnoj težini" povoda. Suvišno je isticati da je, u odnosu na svoje oponente (i kad je mislio da je predmet vredan rasprave), bio teorijski nadmoćan, kadar da porekne smislenost njihovih optužbi. Umeo je Desnica da se koristi ironijom i persiflažom, ili dijaloškom formom, da dramatski sučeli više stanovišta uključujući i sopstveno. Cela jedna mala istorijska i karakterološka studija o Zadru i okolini je u funkciji dokazivanja autentičnosti njegovog shvatanja realnosti.
       Nije mu bilo strano ni razobličavanje autokratskog karaktera pojedinih oponenata, ukazivao je na njihovu sklonost menjanju sudova, razotkrivao pozadinu njihovih napada. Pored svekolike svoje inventivnosti i superiornosti,bio je Desnica prinuđen (priroda režima u kome je živeo i stvarao nalagala je i dovijanje) da brani pravo na grešku, da odbija optužbe o svojoj ideološkoj reakcionarnosti, da dokazuje lojalnost.
       Progutane polemike su, nesumnjivo,jedno malo poznato a rečito svedočanstvo o političkoj i duhovnoj klimi koja je pre pola veka pritiskala ove prostore. Da nije bio onemogućen, Desnica bi se u pravo vreme svrstao među eminentne borce za integritet umetnosti, za moderne orijentacije. Pri svemu, relevantnost njegovih polemičkih tekstova delimično je uslovljena i prirodom njihovih (krajnje efemernih) povoda. Zato je odlučujuće značajno što su u ovu knjigu uključeni piščevi "Zapisi o umjetnosti" i opsežno pismo Aleksandru Tišmi. Prozni pisac najvišeg reda je, nesporno, bio odličan polemičar, ali i kompetentan teoretičar književnosti, vičan estetičkom i autopoetičkom promišljanju koje nema ograničen rok trajanja.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu