NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Plemstvo obavezuje

Kakve će praktične koristi građani i privreda imati od konvertibilnosti dinara koju im kroz dva meseca obećava guverner Dinkić? Za sada, verovatno male a možda i nikakve. Ali zato sam guverner može izvući i neku korist

      Teška srca Srbi su se odrekli svoje omiljene valute nemačke marke i poslali je u istoriju. Velike šanse da zauzme upražnjeno mesto, doskoro sasvim neverovatno, ima prava srpska nacionalna valuta - dinar. Suprotno svom desetogodišnjem običaju, već godinu i po dinar je stabilan. Zato je, konstatuje Narodna banka Jugoslavije, na sebe izgleda preuzeo i deo poslova u sivoj ekonomiji, što bi trebalo da bude signal da u njega narod ima ako ne više, a ono jednako poverenja kao i u evro.
       Kad se već tako učvrstio na domaćem terenu, dinar za dva meseca, najavljuje guverner NBJ Mlađan Dinkić, izlazi u svet - kad bude donet novi zakon o deviznom poslovanju, očekuje se da MMF zvanično potvrdi da je dinar konvertibilna valuta. Ova konvertibilnost, doduše, nije puna, već se odnosi samo na tekuće transakcije, dok kod kapitalnih postoje izvesna ograničenja. Materija je, sa laičke tačke gledišta, pomalo komplikovana, pa je treba postupno obrazložiti.
      
       Zakon
       Izrada novog zakona o deviznom poslovanju je pri kraju i do kraja sledeće nedelje predlog treba da bude upućen u skupštinsku proceduru. Novi zakon predviđa značajnu liberalizaciju deviznog poslovanja: kad je reč o građanima, oni dobijaju mogućnost takozvanih ličnih transfera u inostranstvo (preko banaka, naravno) do 5 000 evra (ne godišnje, nego sve do uvođenja kapitalne konvertibilnosti). Guverner Dinkić smatra da taj limit nije mali. Drugo, biće liberalizovane sve tekuće transakcije sa inostranstvom, ali će takozvane kapitalne transakcije biti delimično ograničene. Zabranjeni su, dakle, kupovina nekretnina u inostranstvu, držanje deviznog računa u inostranstvu, kao i uzimanje i otplata kredita u inostranstvu. Sa ovim je, može se reći, povezan i Zakon o sprečavanju pranja novca, koji stupa na snagu od 1. juna ove godine. Jer, ako se u ovom trenutku dozvoli da neko svoj, na "prljav" ili sumnjiv način stečen novac, iznese iz zemlje i kupi u inostranstvu nekretninu, on ga je time "oprao". Na bazi ovog zakona, MMF treba da potvrdi konvertibilnost dinara. To sve može da se dogodi, ako ne bude nepredviđenih zastoja, u maju.
       Šta to, konkretno, za građane znači? Guverner Dinkić obrazlaže ovako: građani će moći dinare da nose u inostranstvo i u svim zemljama gde bude velika tražnja za konverzijom dinara u lokalne valute, tamošnje banke će to raditi, a NBJ će te dinare onda otkupljivati. Postignuti su već preliminarni dogovori sa Grčkom, Mađarskom, Italijom, Nemačkom; dakle, sa zemljama u koje naši građani najviše putuju.
       Još konkretnije, to izgleda ovako: kad naši građani željni mađarskih salama i sireva krenu u Segedin, ne moraju prvo po našim menjačnicama i bankama tražiti da dinare zamene u evro, a kad stignu u Mađarsku, evro menjaju u forinte. Nego, lepo će krenuti na put sa dinarima i u Segedinu ih direktno zameniti za forinte. To bi, smatra guverner, bilo lakše i jeftinije. Lakše, bez sumnje, jeste, a da li će biti jeftinije, videće se u trenutku kad u mađarskim menjačnicama osvane kurs po kome su voljne da dinare zamene za forinte. Ako razlika između kupovnog i prodajnog kursa dinara bude velika, to je siguran znak da mađarski menjači nastoje da odvrate, a ne da privuku vlasnike dinara.
       "Ne bi sve zemlje težile konvertibilnosti, da to nije dobra stvar", tvrdi guverner i u pravu je. Pitanje je samo načina, motiva i vremena potrebnog da se takve težnje ostvare. Kako se pokazalo da mi, je li, obožavamo da budemo posebni, i ovde je takav slučaj: put koji ostale zemlje u tranziciji prelaze osam, deset, pa i dvanaest godina, mi ćemo preći bar ti puta brže. Zato pojedini ekonomisti smatraju da zemlja (kako god se zvala) nepotrebno hrli u proglašenje konvertibilnosti i praktično se penje na Mont Everest pre nego što je trasirala put preko Himalaja.
      
       Žurba
       Zašto, mora se obrazložiti postupno: prvo, treba napraviti razliku između pune i ograničene konvertibilnosti. Puna konvertibilnost znači da ne postoje nikakvi limiti da se za bilo koju svrhu konvertuje nacionalna valuta u bilo koju stranu valutu. Reč je o konvertibilnosti i na strani tekućeg platnog bilansa i na strani kapitalnih transakcija u platnom bilansu - ni za domaće stanovništvo, ni za strance ne postoje nikakvi limiti u bilo kojoj finansijskoj transakciji.
       Postoji, međutim, i ograničena konvertibilnost, odnosno konvertibilnost u tekućim transakcijama i to prema članu 8 Statuta MMF-a. Zemlja-članica koja to prihvati, obavezuje se da se bilo koji transfer u međunarodnim tekućim transakcijama može nesmetano obaviti. I domaćim građanima i strancima time se omogućava da kupuju devize na deviznom tržištu i plaćaju robe i usluge i primaju prihode po osnovu hartija od vrednosti. Strancima se omogućava repatrijacija profita.
       Konvertibilnost u kapitalnim transakcijama je ključni deo u priči o punoj konvertibilnosti nacionalne valute. Ovo se odnosi na direktne investicije i takozvane portfolio investicije (kupovinu hartija od vrednosti i preko njih uticaj na rad preduzeća i finansijskih institucija). "Ovo je vrlo osetljiva matertija i zemlja treba godinama da se priprema za takav korak. Primera radi, Italija i Francuska punu konvertibilnost su postigle tek 1990. godine, a Austrija 1991. godine", kaže u razgovoru za naš list prof. dr Đorđe Đukić, ekonomski konsultant u Savetodavnom centru za ekonomske i pravne studije pri Evropskoj uniji. Srbija je za ovu operaciju ostavila prelazni period od svega tri godine.
       "Ekonomisti koji kritikuju ovu meru, tumače da ćemo mi odmah uvesti punu konvertibilnost i za kapitalne transakcije, što nikad nisam rekao. Radi se o konvertibilnosti u tekućim transakcijama, a za punu će trebati još godina, nadam se manje nego što je bilo potrebno Sloveniji, Mađarskoj i Poljskoj", kaže Dinkić.
       "Mada se sprovodi uz striktnu saglasnost MMF-a, ova mera je preuranjena. Reč je zapravo o zameni teza - konvertibilnost se proglašava instrumentom, umesto da bude kruna uspešne ekonomske politike, koji se postiže kad se prethodno otklone sve neravnoteže u realnom i finansijskom sektoru. To su: veliki interni dugovi, budžetski deficit, presušivanje donacija u bliskoj budućnosti, drastičan pad proizvodnje, sve manji broj raspoloživih artikala za izvoz, a da ne govorimo o tome da ne postoji izgrađeno domaće tržište novca i kapitala, da bi država mogla da se zadužuje emisijom dugoročnih hartija od vrednosti po kamatnoj stopi koja nije visoka", smatra Đukić.
      
       Instrument
       Iskustva zemalja u tranziciji koje se nalaze na pragu prijema u Evropsku uniju govore da je za postizanje svega toga potrebno bar osam do deset godina. Primer Slovenije - ona je ovaj proces sprovodila deset godina (bila je vrlo obazriva i mudra, tvrdi Đukić) i zahtevala je od portfolio investitora da sto odsto tih sredstava drže na računima kod domaćih banaka, na šta MMF nije imao nikakvog uticaja od samog početka. Sada se Slovenija "lomi" sa Evropskom unijom koji je to prelazni period dok se strancima ne omogući da neograničeno kupuju nekretnine u ovoj zemlji.
       Primer Hrvatske - otkad je potpisala Sporazum o asocijaciji i stabilizaciji sa Evropskom unijom (mi treba, prema najavama, da ga potpišemo iduće godine) ostavljeno joj je šest godina, upozorava dr Đukić, da ispuni uslove o slobodi kretanja kapitala za portfolio investicije, finansijske zajmove i kredite na kraći rok od godinu dana (da se u zemlju ne bi pustio takozvani vruć novac, koji bi izazvao poremećaje).
       "U slučaju da je reč o pritisku MMF-a da se ova mera sprovede što pre, smatram da je takav njihov stav pogrešan, odnosno neutemeljen", kaže Đorđe Đukić.
       Među domaćim ekonomistima, ali i bankarima, preovlađuje uverenje da se proglašenje konvertibilnosti ubrzalo iz političkih razloga, baš usred pregovora sa Crnom Gorom o uređenju budućih odnosa. "Smatram da se sa tim malo požurilo, da bi se u pregovorima sa Crnom Gorom dobio argument za uvođenje dvovalutnog sistema u toj republici. U suštini, tekuća konvertibilnost već je stvorena u zemlji i to malo proširenje izvan zemlje zavisiće od toga kolika će biti tražnja za dinarima u drugim zemljama. Ona u početku svakako neće biti velika", smatra prof. dr Boško Živković, monetarni stručnjak i profesor na BK univerzitetu.
       Sa stavom da se možda požurilo zbog pregovora sa Crnom Gorom, kako bi se dao argument da će dinar biti čvrsta valuta i da manipulisanjem i zloupotrebama neće doći do preraspodele dohotka među republikama (što je bio argument Crnoj Gori da uvede marku), slaže se i dr Đukić.
       Guverner Dinkić, pak, opovrgava bilo kakvu vezu između konvertibilnosti dinara i Crne Gore, "pošto je to u svakom slučaju planirano". Nije, međutim, pominjao činjenicu da će sadašnja Narodna banka Jugoslavije konačno i formalno postati Narodna banka Srbije pa je veliko pitanje, u sadašnjoj konstelaciji snaga, da li će se sa bankom preseliti i sadašnji guverner, ili će premijeru Zoranu Đinđiću pasti na pamet neko drugo rešenje. Na pitanje o tome Đinđić je, kažu, odgovorio - "videćemo". Zato je za Dinkića dobro da svoju "kandidaturu" podupre sa što više rezultata, pogotovu ako se oni poklapaju sa željama MMF-a. Jer, teško da će i Đinđić u odlučivanju baš biti prepušten sam sebi, bez ikakve pomoći Fonda. Postoji još jedno manje racionalno objašnjenje - da Dinkić prosto ne može da odoli svojoj navici da ne istrči "dva dana pre roka" i pokupi publicitet. A tu su opet rejting-liste, na kojima je uvek poželjno dobro se kotirati (zlu ne trebalo), izbori će kad-tad da dođu a G17 (čiji je Dinkić jedan od osnivača) ne izjašnjava se da hoće, ali ni da neće samostalno izlaziti na izbore. To već širi priču gotovo u nedogled.
       Ova mera mogla bi imati i konkretne pozitivne efekte, smatra dr Boško Živković: "Konvertibilnost će izazvati smanjenje tražnje čiji generator nije plaćanje prema inostranstvu, nego zaštita sopstvene imovine. U suštini, to je liberalizacija prometa deviza u zemlji. Ali je problem u sledećem: konvertibilnost je kao plemstvo, a 'plemstvo obavezuje'. Kad dinar postane 'plemenita' valuta, sve ostale politike, a pre svega fiskalna i monetarna, moraju biti finije i suptilnije, odnosno, mora se voditi računa o svim merama na koje, direktno ili indirektno, obavezuje konvertibilnost."
       Prihvatanje u inostranstvu dinara kao konvertibilne valute, upozorava Živković, zavisi od toga koliko će on biti kvalitetna "roba" u konkurenciji sa drugim valutama iz te zone valutnog rizika (tolarom, zlotom, forintom). "Tražnja za dinarom u međubankarskom prometu Evrope zavisiće dominantno od njegovog kvaliteta. Tu treba dosta posla i truda, a sigurno je da se u inostranstvu dinar neće čuvati kao rezervna valuta", kaže Živković.
      
       Kurs
       Kako će se kretati kurs dinara, teško je unapred predviđati: ako se on pokaže kao zaista sigurna valuta i poraste tražnja za njim (u prvo vreme samo u zemlji), on može još i ojačati. U suprotnom slučaju će, naravno, padati. A u svakom slučaju, oscilacije ne bi trebalo da premaše 2,5 odsto u oba smera.
       Konvertibilnost u kapitalnim transakcijama još nije blizu, smatra Živković pošto, prvo, konvertibilnost treba dobro odbraniti u zemlji, a drugo, opšti nivo rizika mora se smanjiti dotle da prestane "bekstvo" kapitala. "Stanovništvo treba da nauči da nije jedino strana valuta dobra i da i lošija valuta može biti dobra, ako donosi prihod. Kad ljudi prestanu da kupuju devize da bi zaštitili svoju imovinu od obezvređivanja, onda raste tražnja za dinarima, a smanjuje se pritisak na kurs, što je dobro", smatra Boško Živković.
       Kad se podvuče crta, kakve će konkretne blagodeti od konvertibilnosti uživati građani? Osim, da kažemo, blagotvornog psihološkog efekta zbog saznanja da valutu koju su koliko do juče žurili da što pre izbace iz džepova, sad mogu zameniti u nekoj od svetskih menjačnica; drugih efekata za sad nema. Sličan je slučaj sa privredom, s tim što je jasno da konvertibilnost neće da šteti. Međutim, tek kad uz konvertibilnost nacionalne valute budemo imali i robe koje možemo ponuditi svetu na prodaju, a on pristane da ih kupi i još ih plati dinarima, možemo smatrati da smo uspeli. Taj srećni događaj ne treba očekivati sutra, a ni prekosutra. Potrebne su godine i to pod uslovom da politika opet sve ne pokvari.
      
       BILJANA STEPANOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu