NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Čuvam svoj patent

Ako igrače Crvene zvezde nije stid zbog igara koje pružaju i rezultata, onda ih motka sigurno neće naučiti tom stidu

      Ako neko uspe da od Aleksandra Stojanovića, mladog fudbalskog komentatora BK Televizije izvuče informaciju za koga navija u Premijer ligi, koju i prati, kapa dole. U tom poslu je već šestu godinu i gledaoci od njega mogu saznati dosta zanimljivosti dok prate fudbalski meč. Koji fudbaler je trenutni miljenik tabloida i zbog čega; ko se kako poneo prema svojoj devojci i ko je dotična: poznata ili anonimna; šta igrač nekog engleskog prvoligaša voli da jede, pije, oblači ili vozi... Sve, ali niko ne može ni da nasluti za koga navija. A ipak navija.
       Svoju odlučnost da to nikome ne saopšti podupire pričicom po kojoj je, dok je radio svoj posao, sedeo u novinarskoj loži stadiona Njukasla za vreme utakmice sa Partizanom. U trenutku kada je Partizan usred Engleske dao gol jednom od klubova iz vrha tabele (Njukasl - Partizan 1:1), novinar BK Televizije ushićeno je skočio. Bio je jedini koji je to učinio. Engleski komentator ledeno ga je pogledao i rekao: "Komentatori nikad ne navijaju." To je bilo dovoljno kao nauk za dalju karijeru.
      
       Prenosi koje radite su zanimljivi. Trenutno važite za jednog od najboljih sportskih komentatora. Koliko priprema zahteva ovakav pristup utakmici?
       - Kada me je jedna prijateljica pitala koliko se spremam, odgovorio sam - šest sati. Malo sam razmislio, i šest sati mi je onda delovalo malo, tako da se sad spremam više od šest sati. Pred sobom imam informacije koje uglavnom nalazim na Internetu. Nisam izmislio komentarisanje, ali postoje tajne koje sam otkrio i primenio. Iskreno, malo sam ljubomoran na taj svoj stil i svoje tajne ne bih da delim sa konkurencijom. Njima svaka čast. Svoj patent čuvam za sebe.
      
       A lapsusi?
       - Nedavno sam rekao "ova dva kluba imaju odličnu saradnju, često se dešava da igrač pređe iz jednog u drugi i obratno". Obično odmah shvatim da sam pogrešio, pa ako je neka velika glupost kao što je ova onda samo prećutim. Ko je čuo, čuo.
      
       Doduše, ne dešava vam se da iz petog puta, posle nekoliko izrečenih imena, kažete pravo ime, što iznervira gledaoce koji žele da prate akciju, a ne da ih neko zbunjuje.
       - Minimum profesionalizma je da znate kako se izgovara ime igrača i da znate poziciju na kojoj igra. Znam, takođe, kako koji igrač trči, ali i neke finese po kojima prepoznajem fudbalere. Na primer, neko nosi spuštene štucne, a neko dres sa kratkim, odnosno dugim rukavima. Pomogne mi ako vidim svetle kopačke, izvučen dres...
      
       Jeste li dobijali primedbe koje bi se odnosile baš na to što samo suvo ne komentarišete fudbalsku utakmicu, već vas zanima i privatan život igrača?
       - U stvari, razlika u mom komentaru i jeste ta što ja želim da igrača predstavim kao ličnost. Ne kao brojku, procenat uspešnosti šutiranja na gol. Za Novu godinu prišla mi je devojka i rekla da mnogo žena gleda utakmice Engleske lige i molila me da dajem što više zanimljivosti iz privatnog života. Svaki gledalac mi je podjednako važan. Čime god se bavi i ko god da bude. Ne mogu sve gledaoce da privučem statističkim podacima. Jedan od razloga zbog kojih je Devid Bekam najpoznatiji engleski fudbaler jeste baš to. I da se ne lažemo, i muškarce zanimaju neke usputne informacije: u koji auto seda neki igrač, da li je prekoračio brzinu i bio uhvaćen. Komentarisanje utakmice ne doživljavam kao posao spikera, već komentatora. Tu razliku pokušavam da napravim.
      
       Koliko znate o privatnom životu engleskih fudbalera?
       - Ne koliko bih želeo i koliko mislim da bi publika želela.
      
       Slušate li domaće komentatore?
       - Ubeđen sam da domaći komentatori daju maksimum. A da li je to ono što gledaoce zadovoljava, o tome neka oni brinu. Mene ne zadovoljava. Obično utišam ton ako gledam neku domaću utakmicu. Reprezentativne utakmice obično gledam u društvu, ali tada zbog buke i ne čujem komentatora. Proteklih 15 godina nisu bili dovoljno dobar uzor mlađim kolegama.
      
       Po otvaranju sajta BK Televizije, pa zatim Premijer lige, ljudi mogu da vam se direktno obrate.
       - Da, na svako pismo koje dobijem odgovorim. Svako čuvam. Čak sam dobijao i neke poklone. Recimo, voleo bih da se zahvalim profesoru Arhitektonskog fakulteta, i na ovaj način, koji mi je poslao svoju knjigu o arhitekturi sportskih objekata, jer je bio zadovoljan načinom na koji radim svoj posao. Bilo je onih koji su želeli da me upoznaju, tako da se dešavalo da sam onima koji su to želeli pokazao Sportsku redakciju BK Televizije, kabinu u kojoj radim.
      
       A prigovori?
       - Desilo se da mi se javio čovek koji mi je prigovorio na terminu "zaostavno vreme". Uveo sam taj termin tako što sam preveo engleski izraz da ne bih stalno izgovarao "Sada samo sudija zna koliko ima vremena do kraja." Rekao mi je:"Ja sam akademski građanin, to nije gramatički ispravno." Uzvratio sam: "Vi tako mislite, ali ja ne." Bilo mi je krivo što tada nisam završio fakultet da mu kažem, pa i ja sam akademski građanin. Sada, kada bi me pozvao, imao bih i taj argument.
      
       Kako komentarišete pokušaj prebijanja Zvezdinih igrača?
       - Da se to nije dogodilo u Italiji tri nedelje ranije, rekao bih da je to zbog društva u kojem živimo. Ako igrače Crvene zvezde nije stid zbog igara koje pružaju i rezultata, onda ih motka sigurno neće naučiti tom stidu.
      
       DRAGANA BJELICA


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu