NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Postao sam opasno oružje

Ne mogu više da funkcionišem u idiotskom sistemu koji izjednačava kvalitet i prosek

      Dan pošto je podneo neopozivu ostavku na mesto upravnika Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, dramski pisac Ivan M. Lalić za NIN je govorio o problemima sa kojima se susretao i razlozima koji su ga naveli da podnese ostavku kao i o nevoljama sa kojima se susreće naše pozorište u celini.
      
       Jedna od legendi koja prati SNP u Novom Sadu jeste da je na mestu gde je sada zgrada SNP-a bilo nekada groblje i da stoga, svakog upravnika SNP-a kao da prati neki zao duh koji mu onemogućava da dočeka kraj mandata. Ako izuzmemo ovog zlog duha iz legende, koji su ovozemaljski zli dusi doprineli da date neopozivu ostavku?
       - Poznata mi je ta priča, ali moja ostavka nema nimalo veze sa ovozemaljskim dusima niti sa bilo kakvim mitološkim pojavama. Ako zamislimo da je SNP jedan veliki hardver, a ljudi koji rade u njemu softver, onda morate imati operativni sistem kako biste producirali predstave. Taj operativni sistem koji se i dalje koristi - zove se Edvard Kardelj. To je problem. To je sistem koji je zastareo i potpuno neadekvatan ovom vremenu i modernom pozorištu.
      
       Problem samoupravljanja.
       - Jeste. Apsolutno je neprihvatljivo da ljudi koji izgaraju bivaju nešto više nagrađeni od onih koji ne rade. Nama je, pre svega, potrebna reforma državne uprave, znači to je ono što se zove širenje platnih razreda. Zatim socijalni programi, pa kriterijumi racionalizacije, pravljenje jakog esnafa, i da ne nabrajam, trajalo bi pola sata.
       Na prvom sastanku sa ministrom Lečićem rekao sam da je neminovna transformacija našeg pozorišta po jednom zdravom, evropskom modelu. Mi imamo oko sto ljudi viška u pozorištu. To je na godišnjem nivou pola miliona maraka sa bruto doprinosima. To vam je pet produkcija "Magbeta" - ili deset "Glembajevih". Mislim da je svaki komentar izlišan. Nije problem u količini novca, nego kako se on upotrebljava. Jedan vrhunski umetnik mora da košta više, mora biti prepoznat, nagrađen. Imamo situaciju da je plata prvaka Drame trideset odsto veća nego onoga što nosi tacne ili od onoga što uopšte ne radi, odnosno nije u podelama. S druge strane, ne mogu da zaposlim mlade ambiciozne ljude sa Akademije jer ne mogu da ih platim, jer pare odlaze neradnicima. U Sloveniji, u Slovenskom narodnom gledališču Milena Zupančič ima ugovor potpisan vrlo precizno sa svim pravima i obavezama, koji je četiri puta veći od ugovora jednog početnika. I tu su čista posla. Nismo svi jednaki, moramo sebi to jednom priznati.
      
       Sindikat Saveza dramskih umetnika Srbije je ne tako davno insistirao, s pravom, da se na čelne funkcije u institucijama kulture ljudi ne postavljaju ministarskim dekretima već da se za ta mesta raspiše javni konkurs. Zanimljivo je da ste tada vi bili predsednik tog sindikata. Međutim, ministar Lečić je vas postavio na mesto upravnika SNP-a bez javnog konkursa, dekretom. Ubrzo je usledio komentar "zar mi u Novom Sadu nemamo čoveka koji bi upravljao našim teatrom nego nam ga šalju iz Beograda"?
       - Odlično pitanje koje demistifikuje Zakon kao nekakvu svetinju.
      
       Zakon treba da bude svetinja.
       - Tako je, ali u praksi je dugačak put od zakona do njegove implementacije u praksi. Problem je što se pod ovakvim okolnostima na javni konkurs niko od prominentnih pozorišnih ljudi neće javiti. Zato što je to tako nakaradni sistem u koji neće niko da uđe i zato što je pozicija upravnika čist gubitak novca. Sem ako sami sebi ne dajete honorare preko plate, kao glumac, reditelj ili pisac. A to se u pravnoj terminologiji, zove konflikt interesa.
      
       Kad je trebalo vi da dođete, bilo je dosta kandidata.
       - Pre mene bilo je razgovora sa više ljudi. Ni sam ne znam koji sam bio po redu. Niko nije hteo pod ovakvim okolnostima.
      
       A zašto ste vi hteli? Vi ste, takođe, poznavali situaciju.
       - Kada su me pozvali, imao sam ideju za koju i dan-danas tvrdim da je mogla biti ostvarena, ali samo uz saradnju esnafa, Ministarstva koje gura akciju i upravnika, kako bi to napravili da valja.
      
       Međutim...
       - Međutim, više puta sam to predlagao i pričao, i ništa.
      
       Oni koji vam nisu naklonjeni, smatraju da ste za mnoge stvari koje se dešavaju u SNP-u delom krivi i vi. S jedne strane, zameraju vam da su vaše drame imale naglašenu tržišnu notu, da nisu naišle na pozitivne ocene u stručnim krugovima, da ste impulsivni i da ste malo pokazali od vaših menaxerskih sklonosti koje ste najavljivali kada ste došli na mesto upravnika. Takođe, zamera vam se da ste za vašeg zamenika postavili glumicu Jelenu Antonijević koja je bila devojka jednog aktuelnog vojvođanskog političara i vašeg prijatelja.
       - Kakve veze imaju moje drame sa mojim upravnikovanjem, ne razumem. Drugo, ništa se dramatično ne dešava, osim što sam ja dao ostavku iz navedenih razloga. Srpsko narodno pozorište nikad nije imalo veći broj medijskih sponzora, izdajemo sale, punimo dvorane, gostujemo. Probao sam da uvedem sistem stimulacija - onaj ko odigra više predstava dobija više, biva motivisan. Onaj ko ne radi, oduzima mu se od plate. Međutim, to je jedno interno reformsko pravilo koje bez kompletnog sistema ne možete da implementirate, jer imate i operu i balet, koji su ogromni mehanizmi. Kako te ljude da nagradite? Dalje, moj rezon je da niko nije nezamenljiv, što je jako teško izvesti... Zdrav, ali teško primenljiv rezon u Kardeljevom SNP-u.
      
       Čak ni upravnik?
       - Upravnik prvi, evo ja sam dao ostavku, jer ne mogu više da funkcionišem u ovakvom idiotskom sistemu koji izjednačava kvalitet i prosek. Rad i javašluk. U sistemu u kome se bacaju pare. SNP je bure bez dna. I da imate sto miliona maraka budžeta, bacili biste, bar pedeset. Ljudi imaju niske plate i moraju da se snalaze. Svima je važniji neki drugi interes nego plata. U ovoj zemlji niko ne živi od plate. E, moja je borba da se živi od plate, od ugovora koji je transparentan i vidljiv, a koji mora biti zdrav. Priznajem da sam znao da je to teško, ali koliko je to teško video sam kad sam došao. Šta sam tamo zatekao, to ne mogu da vam opišem. To je bio potpuni raspad. U momentu kad sam došao, morao sam prvo da amortizujem tu vrstu nezadovoljstva "aha, neko iz Beograda je nametnut". To je kao kad crnac dođe među belce pa shvati da je crnac. Čanak privatno jeste moj prijatelj, ja ću to ponoviti sto puta, ali to nema nikakve veze sa ovom pričom. On je čovek koji je beskrajno duhovit. On je čovek koji poznaje umetnost i voleo bih da više političara poznaje umetnost. Jelena Antonijević je sposobna žena, ili sam bar ja tako mislio s obzirom na njen CV, žena koja je potpuno mogla da odgovori mestu na koje sam je postavio i sa koga je otišla pre šest meseci. Uostalom da sam u pravu pokazuje i činjenica da ona sada radi samostalne produkcije. To što je ona bila Čankova devojka u tom trenutku nema nikakve veze. Bilo je spekulacija da je vršen neki pritisak na mene. To je smešno. Na mene nikada niko tamo nije vršio nikakav pritisak. Nikad se nisam bavio politikom. Alibi: "evo vam pare i kraj priče" - ne prihvatam.
       Mnogi su skloni da primete da je indikativno da ste sada ušli u ovu priču, pred 1. april kada bi trebalo da SNP pređe pod jurisdikciju Vojvodine, i u vreme kada je ministar Lečić u Latinskoj Americi.
       - Kod nas se uvek deluje tek kad se desi požar. Uvek se čeka da se pojavi problem pa se onda reaguje. Uvek se čeka metastaza. Ovo nije rano otkrivanje raka. Ovo je poslednji momenat. S ministrom Lečićem sam više puta razgovarao o ovome. I vrapci znaju u ovom našem esnafu da je on drag čovek i fenomenalan glumac ali da ovaj posao ne radi dobro, i da je skrivanje iza nekih ljudi u toj vladi,poput Đelića, krajnje neumesno...
      
       Niste primetili da Lečić ne radi dobro kad vas je postavio za upravnika?
       - Ne, pazite, to su rani radovi. Posle 5. oktobra smo svi bili nevini i mislili da nešto možemo da promenimo. To je bilo tada. Moj stav je da za ove reforme mi moramo da imamo alat kako bismo ih sproveli. Ako nećemo reforme, nema problema, neka se nastavi po sistemu: daj više para itd... Ovo što ja predlažem, to boli, ali to je potrebno i u ostalim segmentima društva, samo je u pozorištu malo specifičnije. Znam da beogradska čaršija likuje što sam se usudio da ovo kažem, ali će verovatno ostati letargična, jer naravno, svako gleda svoj lični interes. Sve dok se ne ugušimo u svom licemerju i kukavičluku da nešto promenimo.
       Beogradska čaršija, pogotovu pozorišna, priča i da je vaš udar na Lečića, u stvari, dodvoravanje vojvođanskom rukovodstvu pred 1. april kako biste ostali i dalje na mestu upravnika.
       - Upravo da bih anulirao svaku takvu vrstu tumačenja ja neću biti upravnik 1. aprila. Podneo sam neopozivu ostavku u ponedeljak. U ovoj zemlji, ljudi koji imaju opšte interese ispadaju vrlo često budale. Eto, ja sam preuzeo taj lični rizik i moram da vam kažem da se veoma dobro osećam zbog toga.
      
       Zanimljivo je da vas niko od kolega upravnika nije podržao.
       - Postao sam pomalo opasno oružje, očigledno. Ja ih razumem. Svi imaju svoje...
      
       Lične interese.
       - Jeste. Sve je manje posla. Mala bara, puno krokodila. Pare se proćerdavaju na socijalni mir. Na to ne pristajem jer je to u osnovi protiv pozorišta i protiv vrhunske, elitne umetnosti.
      
       LUKA MIČETA


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu