NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Štap i šargarepa<br>Dragoslav Rančić
Saradnja sa “osovinom zla”

Buš je dugo pretio Kim Đong Ilu da će ga saterati u mišju rupu, a onda je, kad pretnje nisu dale rezultate, iznenada zatražio posredovanje saveznika i partnera da privole Severnu Koreju na pregovore sa SAD o ključnim pitanjima bezbednosti

      Na Korejskom poluostrvu, na kome je do juče vladala napetost zbog zaoštrenog američkog stava prema zemljama iz “osovine zla”, među kojima je Severna Koreja, došlo je do obrta, od zloslutnog ka vedrom, kao u pekinškoj operi.
       Jedan političar iz Seula otišao je u Pjongjang da objasni Kim Đong Ilu da napetost u regionu neće pogodovati atmosferi pred Svetsko fudbalsko prvenstvo, koje se u junu održava u Južnoj Koreji i Japanu, i da bi trebalo obnoviti međukorejsku saradnju, a vratio se sa vešću da će Severna Koreja i Sjedinjene Države ponovo pregovarati o važnim pitanjima bezbednosti. Među tim pitanjima na ključnom mestu je navodna ugroženost Amerike od strane severnokorejskih nuklearnih raketa, zbog čega je predsednik Buš i svrstao Severnu Koreju, zajedno sa Irakom i Iranom, u “osovinu zla”.
       Južnokorejski političar se zove Lim Dong Von. On je bivši ministar za ujedinjenje i išao je u Pjongjang kao izaslanik predsednika Kim Dae Đunga, kome je glavni arhitekt i savetnik u izgradnji i sprovođenju “sunčane politike”, kako se u Seulu popularno zove politika zbližavanja dve Koreje. Iz toga proizlazi da ili Južna Koreja, značajan američki saveznik u Aziji, ne veruje da Severna Koreja ugrožava Ameriku ili smatra da može, razvijanjem saradnje s njom, od takvih zlih namera da je odvrati. Tako je Lim Dong Von, obnovivši sa Pjongjangom saradnju koja je zastala prevashodno zbog američkih pretnji, izdejstvovao, uz podršku Rusije i Kine, saglasnost predsednika Kim Đong Ila da Severna Koreja nastavi pregovore sa SAD o svom nuklearnom programu.
       Lim Dong je, naravno, najpre sredio domaće stvari: obnoviće se susreti porodica, koje je rat rastavio pre pola veka, kao i ekonomska saradnja između dve zemlje. Među ranije dogovorene poslove spadaju: povezivanje železnica i puteva, pomoć Juga Severu u modernizaciji industrije, uzvratna poseta Kim Đong Ila Seulu, svakako pre nego što Kim Dae Đungu istekne mandat početkom iduće godine, realizacija zajedničkih nastupa na Olimpijadi i još neki.
       Obnova dijaloga sa Amerikancima je znatno složenija, s obzirom na teške uzajamne optužbe za poslednjih nekoliko meseci, ali - očigledno - nije i nemoguća.
       Najpre je predsednik Buš u januaru optužio Severnu Koreju da proizvodi oružje za masovno razaranje i strpao je u “osovinu zla”. Zatim je u javnost “procurio” jedan plan Pentagona, koji ne isključuje američki raketni napad na sedam zemalja za koje se veruje da svojim nuklearnim potencijalom ugrožavaju SAD. (Među njima su Rusija i Kina, ali, još jednom, i Severna Koreja). Buš je teško uvredio severnokorejski režim i izjavom u toku nedavne posete Seulu da Pjongjang “izgladnjuje narod da bi ishranio vojsku”. Najzad su, pre tri nedelje, u Južnoj Koreji održani ogromni “odbrambeni” manevri, uz učešće 18 000 američkih i
       315 000 južnokorejskih vojnika, koji su u Severnoj Koreji shvaćeni kao pretnja ratom.
       Pjongjang je već Bušovu izjavu o “osovini zla” doživeo “bezmalo kao objavu rata”. U planu o mogućem američkom nuklearnom napadu na sedam zemalja video je “političku nezrelost i moralnu gubu Bušove administracije”. A povodom manevara u Južnoj Koreji “Rodong šinmun” je pisao: “Ako agresori podstaknu rat protiv ove zemlje po svaku cenu, suočiće se sa kaznom bez presedana u istoriji ratovanja i biće prinuđeni da ispiju gorku čašu poraza.”
       Buš je, kao što se vidi, dugo pretio Kim Đong Ilu da će ga saterati u mišju rupu, a onda je, kad pretnje nisu dale rezultate, iznenada zatražio posredovanje saveznika i partnera da privole Severnu Koreju na pregovore sa SAD o ključnim pitanjima bezbednosti. Naravno, učinjeno je sve da ostane utisak da je svadljivi sagovornik teško prepadnut i da je prinuđen da sedne za zeleni sto. Neki američki analitičari veruju da je do iznenadnog obrta došlo zato što je, u stalnoj borbi između jastreba i pragmatičara u Bušovoj administraciju, prevagu zasad odnela pragmatična struja.
       Glavna tema pregovora biće izgradnja dva nuklearna reaktora u Severnoj Koreji pod nadzorom međunarodnog konzorcijuma. Prema jednom sporazumu iz 1994. američka je zamisao da se, puštanjem u rad ova dva reaktora, ugasi dosadašnji severnokorejski nuklearni program i tako spreči proizvodnja plutonijuma koji bi mogao da se koristi za punjenje raketnih bojevih glava. Sporazum, tvrdi se, kroz uspostavljanje kooperativnih odnosa implicira i nešto više od toga: isključenje oružanog sukoba na Korejskom poluostrvu. A da Severna Koreja ne trpi gubitke zbog prestanka prodaje svojih raketa drugima (zemljama Bliskog istoka u poslednje vreme, tvrdi CIA), SAD su ponudile “kompenzaciju” od 95 miliona dolara.
       Predstoji preganjanje oko toga kada bi međunarodna inspekcija mogla da stekne uvid u severnokorejski nuklearni program: odmah, kako traže Amerikanci (na način sličan njihovom zahtevu za slanje međunarodne inspekcije za kontrolu naoružanja u Iraku) ili kasnije, kako traži Pjongjang, budući da izgradnja dva nuklearna reaktora ne teče po planu, američkom krivicom.
       Predviđati bilo šta o pregovorima u Koreji, rizičan je posao. Korejci imaju živce da u Panmundžomu samo o primirju pregovaraju gotovo pola veka, a da se ishod još ne zna.
      
       Dragoslav Rančić


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu