NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Duh vremena<br>Milivoje Glišić
Spoljni zid

O impičmentu u Skupštini Srbije, o američkim pretnjama putem Evrope i o jezicima brdovitog Balkana

      Da nije ljudske prirode, svet bi bio bolji i dosadniji. Prvotni greh (jabuka, zmija, Adam i Eva) učinio je ljudski rod smrtnim, ali mu je zauzvrat dao sve slobode; taj jedan jedini život čovek može da upotrebi na dobro ili na zlo, na rat ili mir, na ljubav ili mržnju, na ćudoređe ili beščašće. S grehom, čovek je postao slobodan; može da bira.
       Iz tog velikog praska rodila se i politika, zato ne preteruje u čednosti.
       Političari su sišli s drveta saznanja, iz toga izvire njihova moć.
       Može se usvojiti pretpostavka da u svetu nema ničeg boljeg od onog što je ostvarljivo u ljudskom biću, kaže psihoanalitičar Vinikot, jedan od važnijih posle Frojda. Politika to zna i tu igru igra. Poznaje mogućnosti ljudskog bića.
       Jedini realno zadovoljavajući aršin za dobrotu je rđavost, veli dalje Vinikot, a celokupno ponašanje uključuje i tu rđavost, iako je u stvari naš neprijatelj taj koji je rđav.
       Podnošenje antagonizma je najteža stvar u politici.
       Sa učenog uvoda prelazim na konkretnu priču. Nezavisni mediji, upravo zato što su nezavisni, prećutali su prvorazredni skandal u Skupštini Srbije, to jest, folklorni pokušaj impičmenta predsednika SRJ Vojislava Koštunice. Deo narodnih poslanika tajnim glasanjem predsedniku SRJ (uskoro Srbije i Crne Gore) uskratio je mogućnost da govori na kraju skupštinske sednice o problemima preuređenja savezne države. Rečeno je, ili da govori prvi, ili nikako... Ako bi govorio poslednji, omalovažio bi narodne poslanike, koji, poznato je, drže do sebe.
       Na stranu formalno pitanje kako bi Koštunica uvodni ekspoze trebalo da podnese Saveznoj skupštini; Republičkoj bi se obratio posle rasprave da protumači ono što je sporno, ili prosto, da kaže šta o svemu misli. Kad je šefu još postojeće savezne države zabranjena reč, Skupštini Srbije obratio se premijer Zoran Đinđić, što je bilo sasvim logično, legitimno i uverljivo (mislim na Đinđićevu besedu).
       Ali zašto da Koštunica ne govori, makar i poslednji. Ja bih i Đukanoviću dao reč na kraju, ako bi imao šta da kaže.
       Već zaboravljenu priču pričam da bih podsetio na problem moralne naravi. Svi ti narodni poslanici, koji su uskratili pravo predsedniku SRJ da govori na kraju, izabrani su u Skupštinu, u decembru 2000. godine, na izbornoj listi koja se zvala DOS - Vojislav Koštunica!
       Sada se događa da neki od tih sa izborne liste DOS - Vojislav Koštunica, koji pojedinačno ne bi dobili ni onoliko koliko je dobio JUL, traže zbog nečega da Koštunica podnese ostavku!
       Strogo mereno, nije smešno, samo je nemoralno.
       Ponavljam: podnošenje antagonizma je najteža stvar u politici. Strada poštenje...
      
      
       * * *
       Kada je nedavno američki ambasador za pitanje ratnih zločina Pjer Ričard Prosper boravio u Beogradu, sa zadatkom da zapreti spoljnim zidom sankcija ukoliko hitno ne isporučimo osobe koje trebuje Haški tribunal, on se nije zaustavio na čisto američkoj pretnji, nego je krenuo u širinu. Cela Evropa, dodao je, preduzeće odgovarajuće kaznene mere, kao i sve važne međunarodne institucije, na primer Svetska banka i Međunarodni monetarni fond.
       Pretnji je prisustvovao i ambasador SAD u SRJ Vilijem Montgomeri koji se sažalio i rekao da narod Srbije i Jugoslavije strašno pati. Zato bi, po Montgomeriju, trebalo pojasniti situaciju onima koji misle da nije ozbiljna i da takvima treba pokazati da nisu u pravu.
       Ambasador za pitanja ratnih zločina Prosper nije, dakle, zapretio samo u ime Amerike, nego i u ime cele Zapadne Evrope.
       Blažena je moja naivnost, i ponekad pitam koješta, kao što ću učiniti i ovoga puta. Otkud Prosperu mandat da preti u ime Evrope i otkad je to Evropa područje sa ograničenim suverenitetom!? Imaju li, smeju li da imaju i mogu li suverene evropske države da vode sopstvenu politiku.
       Šta li sada De Gol radi u grobu!
       Dok ovo pišem, u našoj zemlji boravi gospodin Fleming, američki naučni radnik, autor knjige o povesti crnogorskog separatizma. Gospodin Fleming je u jednoj televizijskoj raspravi primetio zanimljivu i, reklo bi se, za Srbiju specifičnu pojavu: ima, veli, u Beogradu previše ljudi koji bi želeli da se američke pretnje sankcijama ostvare, čak lično nadilaze te pretnje, idu tri koraka ispred. Gospodin Fleming, Amerikanac i po ocu i po majci, čudi se toj pojavi i ironično dodaje: zašto bi onda američka administracija kaskala za gotovim idejama!
       Znam u čemu je stvar, ako ne zvuči odveć neskromno: mnogi prizivaju nevolje da bi se potvrdile njihove kritičke teze! Ako se potvrde njihove teze, oni dobijaju na ceni, više napolju nego kod kuće, ako razumete šta hoću da kažem...
      
      
       * * *
       Kad je Olja Bećković upitala portparola i idejnog prvaka Liberalnog saveza Crne Gore Slavka Perovića kojim jezikom govori, kratko je odgovorio:
       - Crnogorski!
       Možete zamisliti moje krajnje zaprepašćenje kad sam shvatio da razumem još jedan svetski jezik! Perovića sam razumeo od reči do reči. Usput sam dosta i naučio. Nije se Njegoš, ceni Perović, izjašnjavao kao Srbin, nego ga je vreme tako izjašnjavalo. Danas bi to već bila druga priča, Njegoš bi bio Crnogorac, i samo oni koji ne razumeju Njegoša i vreme ne mogu to da shvate.
       Perović, personalno, nema ništa protiv Srba, mogao bi i da ih voli, ako bi se razveli pa se ponovo uzeli. Sam brak je dosadan...
       Ako se nastave savremene tendencije, u perspektivi će i ljudi bez naročite školske spreme znati još šumadijski, vojvođanski, i neki drugi jezik, zavisno od podrške međunarodne zajednice.
       Potrebno je samo dodati akademije nauka i umetnosti, ispisati odgovarajuću književnu tradiciju, sastaviti komisiju za pravopis odgovarajućeg jezika i njegove standarde i iškolovati prvu generaciju prevodilaca.
       I eto nas u Evropi!
       Ja lično već govorim smederevski!


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu