NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Knjižara pod katancem

Zgrada u kojoj je doskora stanovala nadaleko poznata Karlovačka knjižarnica, dobila je novog vlasnika, iako je još u vreme Austro-Ugarske uknjižena kao zadužbina čuvene Karlovačke gimnazije

      Sremski Karlovci, Brankovo “mesto drago”, odiše i pleni starinom; zato se teško prima svaka novina koja bi mogla to da ugrozi. I baš zbog toga više od dve godine vode se žučne rasprave oko jedne stare zgrade na centralnom trgu ove varoši koja je imala zapaženo mesto u srpskoj istoriji i kulturi.
       Sporna zgrada na Trgu Branka Radičevića, broj 15, podignuta je, kako neka saznanja ukazuju, još 1772. godine. A iz zemljišnih knjiga prepisivanih 1879. godine vidi se da je u međuvremenu postala zadužbina Karlovačke gimnazije, “kao štipendialna zaklada Nikole Vasiljkovića”. U ovoj kući, od 1892. pa do svoje smrti 1922. godine, živeo je i poznati arhitekta Vladimir Nikolić koji je tu projektovao većinu sadašnjih zgrada u starom jezgru Sremskih Karlovaca.
       Sudbinu ove zgrade prvo su ozbiljnije ugrozile ustaške vlasti koje su u jesen 1941. godine ovo zdanje uknjižile u korist fašističke NDH. Naravno, po završetku rata, to je poništeno i sve je vraćeno u pređašnje zemljišno-knjižno stanje. Ali, već 1959. rešeno je da se i u ovom slučaju konačno obračuna sa prošlošću. Komunističke vlasti ovu zadužbinu su nacionalizovale i 1962. godine dodelile na korišćenje, bez prava svojine, hotelskom preduzeću “Turist”, a kad je ovo propalo, preduzeću “Zvezda”, a onda posle i njegove neslavne sudbine hotelsko-turističkom preduzeću “Varadin”.
       U nacionalizovanoj zadužbini slavne Karlovačke gimnazije u međuvremenu otvorena je kafana koja nije bila za odlikaše. Zgrada je bila isuviše zapuštena, što je sanitarnu inspekciju nagnalo da 1988. godine zatvori kafanu. “Varadin” nije imao novca za renoviranje, pa je lokal u donjem delu zgrade dao u zakup za buduću Karlovačku knjižarnicu. Jedan od zakupaca i potonjih vlasnika knjižarnice “Gutenberg” Darko Hoknjec kaže da je ugovorena kirija za sadašnjih 1 750 maraka mesečno, što za tadašnje prilike i nije bilo mnogo, da nisu samo za renoviranje zgrade morali da ulože oko 100 000 maraka.
      
      
       Nacionalizovana zadužbina
       Sve je bilo po dogovoru i knjižara je nedugo posle otvaranja već bila nadaleko poznata. U vreme sankcija baš ova Karlovačka knjižarnica “Gutenberg”, kao predstavnik za Jugoslaviju, bila je navedena u katalogu Cambridge Universitdž Press-a, zatim Longman-a i Heinemann-a, a odnedavno je i zvanični distributer regionalne organizacicije BAP - Balkanske asocijacije izdavača, s planom da se u Sremskim Karlovcima napravi knjižara specijalizovana za kurseve učenja jezika i za rečnike. A slikar s Petrovaradina Živojin Miškov u jednom svom tekstu piše: “Danas, u poodmaklim godinama, mogu reći da sam bio u tri najlepše i najvrednije knjižare u svetu, barem sam ih je tako doživeo.” I navodi da su to Šekspir i kompanija u Parizu, Libri Mundi u Kitou (Ekvador) i Gutenberg u Sremskim Karlovcima. Dobro, možda ovaj slikar malo iz sentimentalnosti preteruje, ali u svakom slučaju, Karlovačka knjižarnica neosporno je bila jedno od kulturnih središta ove poznate varoši.
       Problem je nastao kada je preduzeće “Varadin” rešilo da proda ovu staru zgradu. Oglas za licitaciju daje jednom, pa drugi put, ali niko se ne javlja. Ljudi se verovatno plaše da uđu u ovaj posao pošto je reč o zadužbini, strahujući da neće moći da legalizuju kupovinu. Ipak, prodata je na trećoj licitaciji. Ovu spratnu zgradu od oko 300 kvadrata i sa uređenim dvorištem u novembru 1999. kupuje Stevan Avramović, jedan od najimućnijih ljudi u Sremskim Karlovcima.
       I tek sada nastaje glavni spor. Karlovačka gimnazija podnosi Skupštini opštine Sremski Karlovci zahtev da se izvrši denacionalizacija zgrade koja je njoj zaveštana. Skupština opštine donosi zaključak kojim se daje saglasnost za izmenu pravosnažnog rešenja o nacionalizaciji.
       Gradonačelnik Sremskih Karlovaca traži od Vlade Republike Srbije da zgradu kao zadužbinu vrati Karlovačkoj gimnaziji. A direktor Karlovačke gimnazije traži od ministarstava prosvete i kulture da se zauzmu oko vraćanja oduzete pa prodate zadužbine. Ni hotelsko preduzeće “Varadin”, koje se u međuvremenu nekako uknjižilo kao vlasnik, ne ispušta stvari iz svojih ruku: žali se na zaključak SO Sremski Karlovci o povraćaju zgrade-zadužbine i istovremeno traži iseljenje knjižarnice.
       Iz Ministarstva urbanizma i građevina, od ministra Dragoslava Šumarca, stigao je odgovor na jedan dopis, u kojem se kaže: “Ukoliko je navedena zgrada nacionalizovana i po tom osnovu prešla u državnu svojinu, te stanove odnosno zgradu nije moglo prodati Hotelsko preduzeće ‘Varadin’, već za to određeni organ Republike Srbije.”
      
      
       Prodaja tuđeg
       Otpočeo je spor i pred Opštinskim sudom u Novom Sadu protiv kupca Stevana Avramovića, koji je u međuvremenu već uknjižio pravo svojine na kupljenoj zgradi. Sud donosi privremenu meru zabrane otuđenja zgrade, ali ne i korišćenja. Istovremeno teče i izvršni postupak za iseljenje knjižare. Darko Hoknjec kaže da njegovo iseljenje nekako ide ubrzano i naglašava da je u tome “posebno aktivna” izvršni sudija Ankica Kurjački, kojoj je izuzetno stalo da “završi posao”.
       Tri puta prošle godine zakazivano je iseljenje Karlovačke knjižarnice i sva tri pokušaja su bila neuspešna, jer su se tome usprotivili okupljeni gimnazijalci i građani. Uspelo je tek iz četvrtog pokušaja, uz pomoć policije, 24. januara ove godine.
       Darko Hoknjec ne miri se sa onim što je učinjeno, sa iseljavanjem njegove knjižare, sa oko 30 000 knjiga. I dalje tvrdi da kupoprodaja nije bila čista, da je zgrada prodata ispod cene, za “svega” 50 000 maraka, ali da je najveći problem, ipak, kako kaže, što je zgradu prodao onaj ko nije vlasnik (HTP “Varadin”) i zato smatra da sve mora biti poništeno i ovo zdanje, kao zadužbina, vraćeno svom pravom vlasniku - Karlovačkoj gimnaziji.
       Karlovčani strahuju da li će ova zgrada, za koju su sentimentalno vezani, preživeti ovaj spor, a ako preživi, da li će biti na čast njihove varoši!
       Kupac Stevan Avramović kaže da je za njega “stvar pravno završena” i da je on legalni vlasnik. “Imam sudsku presudu da je sve čisto kao suza”, ističe Avramović i demantuje da je platio samo 50 000 maraka. Platio je, kaže, 70 000 maraka, i to pošto je prodavac posle tri godine neuspešne prodaje reterirao sa cenom. Novi vlasnik (ili vlasnik pod navodnicima) naglašava da je tu jedino vredno mesto na kojem se kuća nalazi, a da sam objekat mora biti porušen jer je dotrajao, podrum je, kaže, pun vode i zato su njegova vrata morala biti zazidana da ne bi voda izašla na ulicu. Ostaviće samo prednji zid, a ostalo će porušiti i ponovo sazidati.
       I Avramović obećava otvaranje knjižare. Ali, zasad je sve pod katancem. Karlovačka gimnazija ostala je bez svoje poslednje od nekadašnjih četrnaest zadužbina. Nismo primetili ni da su bogzna kako proradili hotelijerstvo i ugostiteljstvo.
       JOVAN JANjIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu