NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Nežan pritisak

Ljudi koji odlučuju o našoj sudbini treba da kažu šta hoće: medijsku kuću ili medijsku kolibicu kao servis za sopstvene potrebe

      NIN-ov sagovornik je zapravo prvi čovek Javnog preduzeća Radio-televizije Kruševac "Pobeda" koji čine jedan nedeljni list istoimenog naziva, radio (sa dva programa) i Televizija Kruševac. I odmah napominje da ta činjenica, što su novinari ova tri glasila organizovani u takozvanoj zajedničkoj redakciji, stvara u praksi strašnu konfuziju, tako da pravi cilj reorganizacije javnih glasila (samim tim i cele informativne kuće), jeste diferenciranje redakcija prema medijima.
       Danas je Radio televizija Kruševac vidljiva u poluprečniku od preko 60 kilometara i gleda je (potencijalno) više od milion ljudi Rasinskog okruga kojeg čine opštine: Kruševac, Trstenik, Varvarin, Aleksandrovac, Brus i Ćićevac. Rezultati nedavnih istraživanja agencije "Strateški marketing" stavljaju ovu televiziju u red najgledanijih lokalnih televizija u ovom delu Srbije. Emisija informativnog programa "Vesti" u terminu od 16 časova je na prvom mestu po gledanosti, a veoma je popularan i talk šou program Klub K, emisija koja ide uživo svakog drugog petka i čiji je domaćin već četiri godine novinar i satiričar Dragutin Minić Karlo.
      
       Radio-televizija Kruševac, kao Javno preduzeće, finansira se iz opštinskog budžeta čime se pokriva više od 70 odsto godišnjih plata zaposlenih. Za ostatak ličnog dohotka, tekuće materijalno poslovanje ili investicije "snabdevamo se na tržištu", reći će direktor JP RTK "Pobeda" Kruševac Hadži Bratislav Nikolić uz objašnjenje da je poslednje investiciono ulaganje osnivača u ovu kuću bilo 1996. godine:
       - Umesto normalnih uslova, naša televizija često od strane pojedinaca iz vlasti biva kritikovana i ucenjivana upravo primerima privatnih televizija, u smislu: "Eto, kako može 'Kanal plus' a vi ne možete!" Ne znaju vlastodršci i ne zanima ih da u situaciji kada ste u obavezi, šta god da ne uradite, vi ste krivi i osuđeni, dok u situaciji u kojoj niste ni u kakvoj obavezi (u kakvoj su privatne televizije), šta god da uradite, bićete - pohvaljeni. Ovu teskobu, s druge strane, još više pojačava i stav našeg novinarskog "kora". Pretežna atmosfera u kojoj stvara jedan novinar, jeste atmosfera nezainteresovanosti, pristajanja na poslušnost (čak kada se to od njega i ne traži), odsustva ne samo analitičnosti, kritičnosti i istraživačkog nagona, nego i neke, nazovimo je, optimalne angažovanosti za svoju profesiju. Najveći problem novinarske profesije su - sami novinari.
      
       Kako se današnja vlast u Kruševcu ponaša prema novinarima?
       - Ne mogu odoleti a da ne prokomentarišem da, zapravo, i nismo stvorili priliku da vidimo kakva je uistinu ta naša gradska vlast prema nama. Istini za volju, do sada nije bilo nikakvih eksplicitnih stavova niti "startova" na naše novinare. Štaviše, mnogi iz "opštinskih struktura" pomalo i zameraju što nemaju priliku da se osvedoče o našu kritičnost, analitičnost ili neki kvalitativniji novinarski angažman. Ili ćemo ovo staviti u kontekst one narodne izreke: "More, ne snašla kmeta šteta."
      
       To znači da nema nikakvog pritiska na novinare?
       - Odsustvo otvorenog pritiska na novinare i uređivačku politiku od strane osnivača ne znači da smo lišeni nekih drugih vidova pritisaka. Oni se ogledaju u opredeljenosti svakoga svojoj političkoj opciji. Iako Kruševac spada u retke srpske gradove gde se podela unutar koalicije skoro i ne oseća, pri čemu je očigledno jedno pozitivno nastrojenje i zajedništvo svih u vlasti i njihova opredeljenost ka samome gradu i njegovom dobru - ne može se reći da je baš sve besprekorno.
       Medijska kuća je specifična i lično sam u prilici da vidim kako deluje vučna sila prema svojoj partiji.
      
       Šta to konkretno znači?
       - Prema koalicionom sporazumu (deobi javnih preduzeća), naša informativna kuća je pripala Demokratskoj stranci. Očigledan je u ovom delu izbor glavnog i odgovornog urednika cele informativne kuće - on je član DS. Primetna je i pojačana angažovanost u Upravnom odboru od strane članova iz redova DS. Nisam, nažalost, primetio ono na šta su članovi Upravnog odbora obavezni - a to je briga za prosperitet kuće, aktivan odnos stavljanja u funkciju interesa kuće. Umesto toga, jedan deo članova Upravnog odbora (DS) veoma je zainteresovan da obezbedi veći uticaj svojoj političkoj opciji, dok drugi deo, imam utisak, pokazuje nezainteresovanost i inertnost (DSS). Stiče se utisak da im baš i nije stalo do "Pobede". I jedna i druga opcija udaljuju našu kuću od cilja: organizovanja i funkcionisanja na principima i po standardima koji vladaju u ovoj vrsti delatnosti. Normativno-organizacijski i tehničko-tehnološki problemi su, dakle, dva kruga problema koji pritiskaju medijski sistem "Pobeda".
      
       Vaša TV kuća, međutim, ima i neprijatno nasleđe prošlosti iz vremena režima Slobodana Miloševića?
       - "Nevidljivi" a "legitimni" politički pritisak (doduše, nežan i suptilan) ima svoje izvorište u političkoj prošlosti naše kuće: njenom podaničkom stavu prema Miloševićevom režimu. Dok smo mi kao informativna kuća apologirali socijalizam i njegove "vrednosti", dotle su novinari informativnih kuća u "slobodnim" gradovima uvežbavali "slobodno" informisanje i za to dobijali (bili "donirani") opremu, tehniku i tehnologiju. Mi smo do današnjih dana dvostruko kažnjeni: hipotekom "crvene" televizije i tehničko-tehnološkim resursima koji pripadaju televizijskom kamenom dobu. Ono što je najcrnje, jeste nerazumevanje i neznanje ljudi koji odlučuju o sudbini naše kuće. Tragično je što oni u medijskom angažmanu vide samo potrošnju i balast za budžet (posebno u višku radne snage), ali ne i stvaralaštvo koje i oni mogu (a imaju i obavezu) da oslobode sopstvenog pritiska.
       Želim da pred njih stavim dilemu (ako je uopšte osećaju takvom, odnosno, ako uopšte osećaju): da li žele da grad ima istinsku, pravu medijsku kuću organizovanu prema standardima i kriterijumima koji su mera za ovu vrstu delatnosti, ili žele da imaju jednu medijsku kolibicu koja bi imala obavezu da "odrađuje" servise za njihove potrebe.
       Ma šta da izaberu (pa bilo to čak i nešto između) - moraće da taj izbor učine sami. Svestan sam da će i njihov izbor, ma kakav on bio, u ogromnoj meri biti inspirisan našim (novinarskim) izborom i stavom. "Prema svecu i tropar" - što bi rekao naš narod.
      
       R. STANKOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu