NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Mračne iluzije

Delo: "Plave kao čelik"
REDITELJ: Ivana Vujić
Scenografija I Kostimi: Dušica Knežević
Koreograf: Tanja Popović
Mesto I Produkcija: Beton hala teatar, Beograd

      Mirjana Zdravković
      
       Dramski esej Plave kao čelik (po motivima teksta Tee Dorn, u prevodu J. Kostić) I. Vujić i T. Popović postavile su kao savremeni dijaloški duet u "kućnoj atmosferi" dveju žena različitog tipa i karaktera - Marlene Ditrih (vamp "Plavog anđela") i Leni Rifenštal (vamp "Triumph des Njillens"). Kroz prisni razgovor dveju diva, Marlene na izmaku života, i Leni u ekstazi slave i u punoj životnoj i umetničkoj snazi, rediteljka i koautori vešto su sugerisali dve sudbine, dva protivstavljena životna načela, dve ličnosti, koje su izvanredno po intonaciji, glumačkom i scenskom pokretu, prikazale Danica Ristovska, kao Marlena, i Ivana Jovanović, romantičarski obnevidela u strasnoj zaluđenosti Vođom.
       U osmišljenoj režiji i koreografiji, Tanja Popović, kao Plesačica, u prozirnoj haljini od lamea i perja, sugeriše manekenskim kretnjama užasno doba u kojem se visoko društvo zabavljalo dok su milioni nevinih spaljivani u krematorijumima. Vujićeva i Popovićka kao da čine vidljivima motive Leni i Marlene u trenutku kad njihov životni i umetnički kredo postaje politička poruka. Postavljajući pitanje o nečistoj savesti, vezano za angažman umetnika, Vujićeva ostavlja publici izbor između dve vrste patriotizma, ne navijajući za bilo koju opciju. Da li, kao Leni, biti odan "partiji", mitskim fantazmama o veličini i savršenstvu nacije, obožavati "oca nacije" što ljubi decu i prosipa cveće pred noge zdravih "frojlajn" koje rađaju čistokrvne arijevce, ili boriti se, poput Marlene, za univerzalne ideale slobode mišljenja i govora, a protiv svake nacionalne, rasne i ljudske diskriminacije?
       Paradoksalnost "prijateljskog ćaskanja" dveju diva dostiže kulminaciju u poslednjoj sceni, u kojoj Marlena, ne predajući se, trijumfalno, umire u naručju slomljene Leni, koja se trese od plača u naknadnoj griži savesti. Dok se zavesa spušta preko publike zasipajući je prahom vremena i sećanja, njihov dijalog, uz anđeoske zvuke viole Devojke (Gorjana Stoiljković), na duhovit i pomalo jeziv način komentariše Čuvar muzejskih figura istorije XX veka (Svetislav Stanković), brišući prašinu s publike, u nadi da će joj osvežiti pamćenje. Nezaboravni Marlenin glas kao da je poslednjim taktovima pesme Mračne iluzije opominjao na večito vraćanje užasa...


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu