NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Fusnota svemira

Naziv: Koncert za nikog
Autor: D. J. Danilov
Izdavač: Književna opština Vršac, 2001.

      Bogdan A. Popović
       Mada, sa gotovo dramaturškim nakanama, komponovana iz četiri ciklusa pesama, zbirka Koncert za nikog je u celosti posvećena onom što pesnik zove suštinskom temom poezije. Bezmalo u svim pesmama, Danilov se obraća svesadržajnom telu, meri naše ljudskosti kakva nam je već data. I koristi se njime kao simbolom kadrim da množinom značenja izrazi egzistencijalnu dramu čovekovog bića zadanog prolaznošću i smrću, svekolikom ruševnošću i ništavilom. Polazeći (u prvom ciklusu) od sopstvene ništavnosti, od spoznavanja sebe kao "male fusnote svemira", pesnik od Tvorca moli smirenje razornih protivurečnosti u humanoj jedinki. Identifikuje se sa patnicima i nevoljnicima ("Postojim u svemu što drhti"), opeva varijante suočavanja sa sobom samim (pa i sa učincima svog pevanja) i kroz sebe sa svetom. Pored pesama koje govore o prirodi zbivanja u pesnikovoj duši, osobito nas se doimaju one što "sečivo koje pada" nastoje da umilostive "dahom molitava".
       Još je jedan, i te kako snažan tok - u okvirima pesnikove komunikacije sa mnogoznačnim telom - nagovešten u prvom kako bi bio razvijen u drugom ciklusu zbirke. Veli, naime, Danilov u jednoj pesmi "bezvernici su tek oni što ljubavi nemaju" a u drugoj: "Ono što ovo predvečerje čini anđeoskim je žena što šeta, lagana ispod lipa". Posredi je ljubav kao verničko stanje duha i emocija, a može biti i oslanjanje na tzv. ženski princip kao protivtežu ništavilu. Kako god bilo, u drugom se ciklusu nižu pesme o raznovrsnim ženskim likovima koji reprezentuju celu skalu svojstava što se pripisuju slabijem polu. U stvari, ove tanane, misaone evokacije ljubavnih iskustava - ove pesme koje izdaleka asociraju Pavlovićeve "Device mudre i lude" - oživotvoravaju dvojak doživljaj ženskog bića. Jeste "zagrljaj nagih tela iskupljenje... za sve zlo ovog sveta", ali su u isti mah: "Predmeti mojih ljubavi osvetljeni...samom ljubavlju". O životodavnoj snazi osećanja je ponajpre reč, o ljubavi samoj ma koliko i ona bila podložna prolaznosti.
       Nije Danilov propustio da u ovaj kontekst uključi "rezonancu prema aktuelnom životnom realitetu", takođe obećanu u citiranom predgovoru. A to će reći: poetsku rezonancu nekih od uzroka promene njegovih poetičkih stavova. Simbolika tela, naime, obuhvata i položaj njegovog vlasnika u neposrednoj i, ako hoćemo, u parternoj svakodnevici. Ne kaže pesnik slučajno da to telo "čuva stvarnost". Onu stvarnost spram čijih moralnih, socijalnih i političkih obeležja Danilov u celom nizu pesama ispoljava neskrivenu kritičnost. Sporeći se, u više nivoa i na više načina, i sa sobom samim (nekadašnjim), pesnik je svestan da uprkos poetički promenjenom odnosu, na stvarni život neće imati bogzna kakav uticaj. Mada je, u novim okolnostima, svet sve dalji od njegove predstave o tom svetu, pesnik ne želi da odustane od svog poslanja. Na tragu "loze božanske", on nema kud do da istraje na svom putovanju "kroz svet u kome nestajanje sabira sve u jedno". Samo što putovanje sada najvećma vodi kroz nemire pesnikove duše, a smer mu određuju treptaji njegovog srca.
       U prilici smo dakle, da zaljučimo: u duhu svojih izmenjenih, za nas razaznatljivih poetičkih načela - takvih koja ga predstavljaju kao modernog misaonog liričara - Danilov je uspešno realizovao jednu dobro zamišljenu knjigu. Knjigu koja sadrži slojevite i višeznačne, prividno spontano, pa i jednostavno izvedene pesme visoke estetske vrednosti. Ravnopravne sa onima (bitno različitim) koje su mu tokom devedesetih obezbedile status jednog od najznačajnijih predstavnika srpske poezije kraja veka.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu