|
Položaj izbjeglica u SRJ poslije izbora i dolaska Demokratske opozicije Srbije na vlast nije se bitno poboljšao. Izbjeglice su mnogo zastupljenije u javnosti, ali osim verbalne podrške za rješavanje njihovog problema, u praksi je učinjeno malo
Projekat “Hoću kući” Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji četiri godine veoma uspješno radi na rješavanju problema izbjegličke populacije u Srbiji. “Hoću kući” je nastao na osnovu iskustava stečenih u radu Helsinškog odbora sa izbjeglicama od 1995. godine. Podršku projektu pružile su mnoge međunarodne organizacije. Aktivni partneri u vezi s povratkom i svim drugim uslugama izbjeglicama u proteklom periodu bili su Američka fondacija za planiranje (ADF), Katolička služba za pomoć (CRS) i Međunarodna katolička komisija za migracije (ICMC).
U saradnji sa hrvatskim konzulatima u SRJ, “Hoću kući” besplatno posreduje u procesu povratka izbjeglica u Hrvatsku. U suradnji sa ADF-om izbjeglicama su pružane sve vrste pravne pomoći na teritoriji SRJ i u Republici Hrvatskoj. Identifikuju se potencijalni kandidati za povratak u organizaciji IRC.
Pored kancelarija u Beogradu i Kninu, koje funkcionišu od osnivanja projekta, rade kancelarije u Novom Sadu, Subotici, Zrenjaninu, Kragujevcu i Banjaluci. Naš mobilni tim obilazi izbjeglice na terenu i na licu mjesta im pruža potrebne usluge, ne izlažući ih nikakvim troškovima.
Tokom 2001. godine u kancelarijama projekta “Hoću kući” izbjeglicama je pruženo više od 40000 usluga. Ishodovano je oko 3 500 putnih listova. Otkad postoji projekat izbjeglicama je ukupno pruženo oko 80 000 usluga, a ishodovano je oko 11 000 putnih listova.
Proteklih godina više desetina hiljada izbjeglica ishodovalo je hrvatske dokumente, ali koliko njih se stvarno vratilo veoma je teško utvrditi. Podaci su različiti, u zavisnosti od toga ko ih saopštava. Proces povratka, uslovljen nemogućnošću raspolaganja svojom imovinom i ekonomskim razlozima, traje često duže i od godine. Članovi familija cirkulišu između SRJ i Hrvatske stvarajući minimalne uslove za povratak.
U proteklom periodu nagoviještavala se i mogućnost ubrzane normalizacije odnosa sa susjednim državama (Hrvatskom i BiH). Pregovaralo se. Predstavnici SR Jugoslavije i Republike Hrvatske složili su se da treba ukloniti sve prepreke koje se pojavljuju u vezi sa realizacijom povratka izbjeglih i prognanih. Međutim, sa predstavnicima hrvatskih vlasti je, što je i najznačajniji rezultat protekle godine, potpisan i verifikovan sporazum o penzionom, invalidskom i zdravstvenom osiguranju.
Učinjene su manje kozmetičke opravke i otklonjeni neki nedostaci u kolektivnim centrima, pa je stvarno stanje i dalje zabrinjavajuće loše. Prostorije su prenatrpane. Higijena je na vrlo niskom nivou. U nekim kolektivnim centrima bilo je pojava zaraznih bolesti. Hrana je i dalje, uglavnom, nejestiva. Humanitarna pomoć koja se dodjeljuje je minimalna. Prema tvrdnjama iz Crvenog krsta Srbije, najvažnije svetske humanitarne organizacije pooštrile su kriterijume za davanje pomoći, pa je tako broj raseljenih lica koji zadovoljavaju uslove tih organizacija, značajno smanjen.
Predstavnici vlasti u svakom javnom nastupu, iako je 2002. godina - prema procjeni svih koji se bave problemima izbjeglica - presudna za povratak, daju prioritet integraciji i ohrabruju ih na taj izbor, svjesno gurajući povratak u drugi plan.
Predstavnici hrvatskih vlasti često pozivaju izbjeglice da se vrate i postanu lojalni i odani građani svoje domovine, što je davalo nadu, ali okolnosti u realizaciji su ih obeshrabrivale. Kada se izbjeglice odazovu i odluče na povratak nailaze na razne prepreke. Ne mogu da uđu u posjed svoje imovine. Njihovu imovinu, prema odluci hrvatskih vlasti, koriste hrvatski građani iz drugih dijelova Hrvatske i izbjeglice iz BiH. Predstavnici međunarodne zajednice upozorili su Hrvatsku da mora da ubrza povratak izbjeglica i vraćanje njihove imovine.
Više od 50 odsto procenata izbjeglica nema riješeno pitanje državljanstva Republike Hrvatske, čime su sprečeni da ostvare pravo na povratak ili da riješavaju imovinsko-pravna pitanja u svojoj domovini. I dalje je problem ekonomski opstanak povratnika u Republiku Hrvatsku. Trebalo bi da se ulaže u privredu, malu privredu, poljoprivredu i stočarstvo bez posrednika putem donacija ili kreditiranjem. Neophodno je investirati i u infrastrukturu.
Postoji i problem tajnih spiskova za hapšenja. Stav Helsinškog odbora je da bi ti spiskovi trebalo da budu javni, jer svako ko je napravio ratni zločin mora da odgovara, ali ne smiju sve izbjeglice da budu taoci takvih spiskova.
Potrebno je nedvosmisleno utvrditi osnovanost optužbi protiv Srba, koji se nalaze na optužnicama zbog sumnje da su počinili ratne zločine, kao i revizija svih dosadašnjih presuda kako bi se otklonila i najmanja sumnja da im nije suđeno samo zato što su Srbi. Inače, ne prođe nijedan mjesec, a da ne bude uhapšen bar jedan povratnik. To se objavi u štampi. Izbjeglice za to čuju, pa zbog strepnje i straha olako odustaju od povratka.
Visoki komesar UN za ljudska prava Meri Robinson optužila je Republiku Hrvatsku, u svom godišnjem izvještaju, za nepoštovanje prava manjina i neefikasnost sudstva. Povratnici nailaze na poteškoće pri pokušajima da dođu do svoje imovine, izjavila je ona i dodala da se zakoni, posebno oni kada je riječ o suđenjima za ratne zločine, primjenjuju pristrasno.
Izbjeglice iz BiH nemaju problem kada su u pitanju putne isprave za povratak, jer u Bosnu i Hercegovinu mogu putovati i sa izbjegličkim legitimacijama. Problem sa kojim se suočavaju povratnici u BiH su, uglavnom, vezani za povratak imovine, obnove, ekonomsku situaciju u regionima u koje se vraćaju, itd.
U veoma teškom položaju su izbjeglice sa Kosova. Smješteni su širom Srbije po neuslovnim kampovima, napuštenim kućama, podrumima, kartonskim naseljima... Nemaju dovoljno pomoći. U ovom trenutku nema uslova za povratak na Kosovo.
Pošto je povratak izbjeglica od regionalnog značaja, a ovo najznačajnija godina za ostvarivanje njihovih prava na povratak i kako ne bi više služili u dnevnopolitičke svrhe, potrebno je da međunarodna zajednica izvrši snažan pritisak na SRJ, Hrvatsku i na oba entiteta u BiH da povratak teče brže i bez opstrukcije.
MIRKO VUKČEVIĆ,
koordinator projekta
|
Nukleus grupe
Tekuća 2002. biće presudna godina za povratak. Hrvatske vlasti obećale su da će izbjeglim Srbima vratiti imovinu u vlasništvu, pa se očekuje mnogo veće interesovanje za povratak. Prema procjenama Helsinškog odbora, ukoliko hrvatske vlasti budu poštovale dato obećanje, očekuje se povratak i značajnog broja mlađih ljudi. To će vjerovatno natjerati hrvatske vlasti da se angažuju na rješavanju njihovog ekonomskog statusa, bilo oživljavanjem privrede ili investicijama u malu privredu, poljoprivredu i stočarstvo.
“Hoću kući” smatra da bi najefikasniji povratak, ukoliko su sve strane stvarno zainteresirane, a uz podršku međunarodne zajednice, bio da se organizuje povratak većih grupa u određena naselja. Povratnici bi sami, uz direktna ulaganja bez posrednika, radili na obnovi kuća i infrastrukture. Naši aktivisti su već organizirali nekoliko takvih grupa, a iskustva sa terena su pokazala da je taj način povratka veoma dobar. “Hoću kući” ima pripremljene projekte za nekoliko mjesta u okolini Benkovca na sjevernodalmatinskom području i spreman je da se, oslanjajući se na stečeno iskustvo i povjerenje koje uživa kod izbjeglica, uključi u njihovu realizaciju.
|
|
