NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Da li će Vlade dočekati prsten

Lejkersi su priznali da su Veber i momci bili bolji ali će ipak ekipa Rika Adelmana ostati bez titule prvaka

      Put “Sakramento kingsa” ka vrhu najkvalitetnije košarkaške lige sveta nije bio posut cvećem. Godinama je tavorio na NBA margini i predstavljali su lošeg sparing- partnera za najbolje timove. U prestonici Kalifornije se gotovo dolazilo na izlet a nije bilo govora o ozbiljnoj borbi na parketu “Arko arene”. Kada su u julu 1999. godine akcije kluba kupila braća Maluf, Džo i Gevin, za gotovo 250 miliona dolara, najverniji navijači “kraljeva” nisu očekivali kretanje ka orbiti.
       Pored ambicioznih vlasnika koji potiču iz Novog Meksika, sportski direktor Džeof Petri je najzaslužniji za sjajnu selekciju košarkaša. Pored naših reprezentativaca Divca i Stojakovića, Petri je angažovao Krisa Vebera, Daga Kristija, Hidajeta Turkoglua, Bobija Džeksona, Skota Polarda i u prošlom prelaznom roku Majka Bibija, otkrovenje ovogodišnjeg doigravanja. Formiran je homogen tim sposoban da se uključi u trku za šampionski prsten.
       Vlade Divac i Predrag Stojaković su zvezde kluba iz prestonice Kalifornije a “kingsi” su sportski sinonim “Sakramenta”. Zahvaljujući srpskim asovima, ljubitelji igre pod obručima sa naših prostora toliko vole “kraljeve”.
       Bez Divca igra “kingsa” nema pobedničku dimenziju. Najiskusniji je košarkaš ekipe, lider na parketu, čovek koji kreira igru, motiviše saigrače, savetima zamenjuje na parketu trenera Rika Adelmana. U duelima sa kolosom iz “Los Anđeles lejkersa” Šekilom O’Nilom pokazao je kako ne toliko snažan igrač može da odlično čuva najboljeg košarkaša lige, neuhvatljivog za sve ostale centre. Brzim reakcijama, velikom borbenošću, pravovremenim postavljanjem u reketu potvrdio je da pametan košarkaš može da reši gotovo nepremostive probleme. On je, jednostavno, legenda kluba omiljen kod navijača, saigrači ga poštuju. Kad je u finišu majstorice finala plej-ofa Zapada zaradio šestu ličnu grešku (to automatski znači da je za njega utakmica završena), usledio je pad u igri “Sakramenta” i “kingsi” su poklekli u produžetku.
       - Ne mogu da kažem da je slavio jači tim. Nismo iskoristili sve prilike. Lejkersi su kaznili naše propuste i tek sada se vidi koliko nas je skupo koštala trojka Roberta Horija u četvrtoj utakmici serije. Umesto 3:1, “jezerdžije” su izjednačile skor na 2:2 - rekao je Divac posle poraza koji je označio eliminaciju “kingsa” iz ovogodišnjeg plej-ofa.
       Predrag Stojaković je definitivno dotakao zvezde. Vrsni šuter koga deo američkih medija spominje kao jednog od mogućih naslednika vedete Bostona iz osamdesetih godina, krilnog igrača bele puti Lerija Birda, imao je izuzetno uspešnu sezonu. Briljantnim partijama u ligaškom delu takmičenja obezbedio je učešće na “ol-star” meču, duelu koji predstavlja krunu karijere mnogih NBA košarkaša. Najefikasniji igrač na poziciji “tri” Zapadne konferencije sa prosekom 22,8 poena stigao je u Filadelfiju na meč svih zvezda lige da potvrdi kvalitet i opravda poverenje trenera ostalih klubova koji su ga izabrali u selekciju konferencije. Usput je osvojio trofej u brzom šutiranju trojki kao prvi stranac pobednik na nekom od takmičenja “ol-star” vikenda.
       Peđa je bio noćna mora za odbrane rivala. Lopta je cepala mrežice koševa posle njegovih šuteva, publika je aplauzima nagrađivala Stojakovićeve atraktivne poteze. Bio je igrač odluke mnogih mečeva. Istakao se na startu sezone kada su “kingsi” bili lišeni usluga najboljeg košarkaša Krisa Vebera ali ih to nije omelo da ostvare skor 15:5.
       Na žalost navijača “kraljeva”, povreda članka desne noge udaljila je našeg asa sa terena u možda ključnim utakmicama plej-ofa. Mogao je da bude junak pobede majstorice sa “lejkersima” ali nije u finišu postigao trojku iz ugla igrališta. Niko mu to nije zamerio zato što je Peđa uzdanica “kraljeva” i adut za budućnost Biće novih velikih duela sa “jezerdžijama” i prilika za revanš. “Lejkersi” su uvek bili neugodan rival za “Sakramento” (9:1 za tim iz “grada anđela” u istoriji plej-ofa) ali nijedna “dinastija” pa ni ova iz Los Anđelesa (13 titula) neće večno vladati NBA scenom.
       U čemu je fenomen “Sakramenta”? U kompaktnosti tima, sedmorici košarkaša od kojih svako gotovo uvek može da postigne dvocifren broj poena, velikom drugarstvu, uzajamnoj podršci u trenucima odluke, maštovitoj igri. Emocije se nisu sakrivale. Prekrivale su parket “Arko arene” i u spoju sa fantastičnom publikom uočavao se magični košarkaški obred. Buka je u dvorani bila nepodnošljiva (više od stotinu decibela) navijači i igrači su predstavljali jedinstven spoj, sledili su trijumfi “kingsa” kao na traci.
       Skor 36:5 kod kuće u ligaškom delu dovoljno govori koliko je jaka “tvrđava” u prestonici Kalifornije. “Kraljevi” su u njoj sa lakoćom poentirali, održavali su visok ritam igre što je u sportu uvek najteže i polako su gradili imidž pobednika. Došle su radosti i na gostovanju, tim je stigao do pozicije broj jedan (61 pobeda - 21 poraz), pred plej-of, kao i “Ročester rojalsi” iz daleke sezone 1951/52 (41:25).
       “Kingsi” su prvi put osvojili titulu u diviziji Pacifik i stekli su prednost domaćeg terena u završnici. Rušili su prepreku za preprekom (“Juta” 3:1, “Dalas” 4:1) da bi poklekli u finalu pre finala protiv “Lejkersa” (3:4).
       Porazi u životu kao i u sportu moraju da donesu i pouke. Kockice šampionskog mozaika nisu još sklopljene. Nije lako učiti na sopstvenim greškama. Ali, veliki timovi se posle neuspeha vraćaju sa jačim motivima za dokazivanjem, spoznajom da cilj nije ispunjen i da bi trebalo uložiti više truda.
       Posle bitke kaže se da su svi generali pametni. Strateg “kraljeva” Rik Adelman nije bio na nivou trenerskog gurua (“Lejkersa”) Fila Džeksona koji se i dalje šepuri sa osam šampionskih prstenova a očekuje i deveti. Nedostajali su njegovi odlučni potezi u finišu, pogotovo četvrte utakmice. Protivniku se ne sme dopustiti da dođe u priliku da slavi. Sportska sreća je promenljiva kategorija a “kingsima” su nedostajale taktičke finese svojstvene trenerskim magovima. Adelman to nije bio ni kada je sa “Portlandom” stigao do velikih finala. Gubio je serije od “Detroita” (1990) i “Čikaga” (1992), ali nije savladao sve lekcije iz strategija njegovih rivala Čaka Dejlija i nezaobilaznog Fila Džeksona, tada stručnjaka “Čikago bulsa”.
       - Imali smo mnogo sreće. “Kingsi” su igrali bolje i zaslužili su pobedu. Ponekad se i u košarci dešava da slabija ekipa ide dalje.
       Da li ove reči Fila Džeksona deluju iskreno ili cinično, teško je proceniti.
       Trener “Lejkersa” je odao priznanje “kingsima” za sve što su pružili u veličanstvenom obračunu sa šampionom. Neki novi “kraljevi” će ponovo imati zadatak da se popnu na tron. Naravno, predvodiće ih Srbi, Vlade Divac i Predrag Stojaković. Naš centar je kao član “Lejkersa” bio akter završne predstave lige 1991. kada je “Čikago” bio bolji. Divac je zaslužio još jednu šansu.
      
       ALEKSANDAR BOBIĆ
      
      
      
Istorijat

“Ročester rojalsi” su sa “Mineapolis lejkersima”, “Fort vejn pistonsima” i “Indijanapolis koltskajsima” napustili NBA ligu i postali su deo BAA (Basketbol asosijejšn ov Amerika) u šampionatu 1948/49. Naredne sezone formirana je NBA liga a “rojalsi” su zauzeli mesto u Centralnoj diviziji. Do prve i jedine titule stigli su 1951. kada su u finalu plej-ofa nadigrali “Njujork nikse” 4:3. Aduti “Ročestera” u toj sezoni bili su Arni Rajsen, Bob Dejvis, Džek Kolmen...
       Do šampionata 1956/57. “rojalsi” su beležili solidne rezultate. Od 1957. stacionirani su u Sinsinatiju a igrali su u dvorani “Garden” sa 14 000 mesta. Nisu se proslavili u tom gradu i vlasnici su prodali klub grupi poslovnih ljudi iz Kanzas Sitija. Tim je tada vredeo pet miliona dolara i nosio je ime “Kanzas Siti Omaha kings”.
       “Kraljevi” su igrali u Kanzas Sitiju do 1985. godine da bi se konačno skrasili u prestonici Kalifornije - Sakramentu.
       Ostvarili su tokom 54 sezone 1 979 pobeda i 2 258 poraza u ligaškom delu takmičenja, u plej-ofu 63:89. Na svodu “Arko arene” van upotrebe su dresovi sa brojevima: (1) u čast Nejta Arčibalda, (6) - navijači, (11) Boba Dejvisa, (12) Morisa Stouksa, (14) Oskara Robertsona, (27) Džeka Tvimena, (44) Sema Lejsija.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu