NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Nezaštićeni svedoci

Jedan od najdoslednijih, i pored batina i pretnji ubistvom, u pribavljanju dokaza o junačenju hrvatskih policajaca nad zarobljenim "agresorima" iza zatvorskih zidina, svakako je predsednik Dalmatinskog komiteta za ljudska prava Splićanin Tonči Majić

      Desetog juna u Splitu je počelo suđenje osmorici hrvatskih policajaca optuženih za ratne zločine počinjene nad ratnim zarobljenicima i srpskim civilima u vojnom zatvoru "Lora". Da li svedoci imaju hrabrosti da pred svojim mučiteljima i sudom ponove svoja svedočenja o zlostavljanju?
       Već pre dvadesetak dana Dalmatinski komitet je užem krugu zainteresovanih najavio mogućnost, da bi u nedostatku traženih garancija nadležnih hrvatskih ministarstava mogao upozoriti svedoke iz SRJ i BiH da zasad ne dolaze da svedoče u Split, pa su svedoci iz Hrvatske najavili da će, lišeni te očekivane zaleđine, "zaboraviti" najveće delove svojih iskaza. Hrvatska, zasad, nije pružila tražene garancije.
       Tako je očito prestravljeni bivši logoraš Rade Krivić svedočio da u "Lori" uopšte nije bio mučen, da bi na pitanja tužioca Mikelea Skicimara najpre priznao da je bio "malo mučen električnom strujom", a potom i da je od posledica batinanja - izgubio bubreg.
       Svojih se iskaza datih u istrazi nisu mogli setiti ni svedoci-vojni policajci, pa ni oni nisu više teretili svoje zatvorene kolege.
       Međutim, Hrvatska će naposletku osigurati uslove za dolazak "inostranih svedoka", i onda ćemo čuti punu istinu o "Lori". To će ohrabriti "domaće svedoke" koje bi trebalo iznova pozvati da svedoče, a slično će se desiti i sa amnezijom vojnih policajaca. Brojni svedoci iz Srbije i BiH neke od ovih svedoka-policajaca ističu kao najsurovije mučitelje, što će im, predviđamo, trenutno osvežiti pamćenje, ne bi li spasili sopstvenu kožu.
       Da li zato nema svedoka iz Srbije čija svedočenja ste tokom poslednjeg boravka u Srbiji pribavili?
       - Ne samo da nema njih, nego ni svedoka koji su svoje iskaze dali u beogradskom Okružnom sudu krajem februara, a neće biti ni nekoliko desetina svedoka iz BiH. Razlog je što još uvek nisu ispunjeni uslovi koji se odnose na njihovo osiguranje tokom boravka u Hrvatskoj. Na te je okolnosti tokom protekle nedelje Dalmatinski komitet upozorio potencijalne svedoke iz SRJ i BiH, lično i preko vaših agencija i medija, te im savetovao da se ne odazovu pozivu splitskog suda, dok ne dobijemo za njih sve potrebne garancije hrvatske strane. Hrvatska ministarstva su, istina, poslala određene garancije nadležnom ministarstvu u SRJ ali tek u petak, 14. juna 2002, a prvi svedoci trebalo je pred splitskim sudom da svedoče već u ponedeljak, 17 juna. Dakle, pozivi su stigli prekasno, a ponuđene garancije nisu bile kompletne.
       Ni dan-danas istragom nije obuhvaćen čitav komandni lanac hrvatske vojne policije sa tadašnjim, a i sadašnjim načelnikom generalom Matom Laušićem na čelu. Hoće li se "dozvoliti" proširivanje optužnice?
       - Glavni cilj optužnice je evidentno bio da osumnjičeni za ratne zločine ostanu u zatvoru. Taj je cilj ostvaren i optužnicu treba gledati upravo s tog aspekta. Bivše zatvorske čuvare sada je moguće držati zatvorene i više od dve godine, što je dovoljno da postanu kooperativniji.
       Dakle, tek na suđenju treba očekivati širenje optužnice na nova ubistva, nestanke i mučenja ali i na nove mučitelje i naredbodavce.
       - Županijsko državno tužilaštvo u Splitu odradilo je, do dizanja optužnice, odlučno i bez greške svoj deo posla, ostvarena je ohrabrujuća saradnja sa jugoslovenskim sudovima, a nevladine organizacije iz Hrvatske, Srbije i BiH značajno su doprinele prikupljanju dokaza.
       Pokušaji miniranja procesa stizali su zasad uglavnom od postupajućeg sudije Lozine, no ni on neće moći da opstruira mnogo. A možda ni dugo. Jedinstveni nastup potencijalnih "stranih" svedoka da se ne odazovu pod uslovima kakve je on zamislio, nateraće ga na niz ustupaka, a ustupci koje će morati da napravi dodatno će oslabiti njegovu uverljivost i poziciju. Ovako ili onako, s njim ili bez njega, ovo suđenje će - za koje Tužilaštvo predviđa da bi moglo da traje više od godinu dana - u jednom trenutku početi da se odvija na regularan način. Nije nevažno ni to što je u svega pet proteklih dana suđenja Lozina postao predmet napada i ismejavanja zaista svih hrvatskih medija, a što je neko iz odbrane okarakterisao orkestriranim medijskim linčom. I koliko god da mediji utiču na stvaranje javnog mnjenja, činjenica je da ga i odražavaju, tako da ni stavovi ili potezi političara ne mogu ići uprkos tome.
       Dvadesetog juna svedočiće bivši policajac Mario Barišić koji je lično obavestio Franju Tuđmana o zločinima u "Lori". Svojevremeno su mu pretili ubistvom. Ko sve treba da strepi od njegovog svedočenja?
       - Ministarstvo odbrane RH naredilo je u aprilu 1992. poručniku HV Mariju Barišiću, inače zapovedniku šibenske Vojne policije, i njegovom zameniku Miloradu Paiću, da u okviru priprema za najavljenu posetu delegacije MCK-a odu u inspekciju u splitsku "Loru".
      
       Užasnuti izgledom teško mučenih i sakaćenih zarobljenika koje su tamo zatekli, spravama za mučenje, obiljem krvi po zidovima i podovima, oni su mesecima pokušavali da alarmiraju nadređene, da bi ih u jednom trenutku, a to je bio početak 1993. primio predsednik Tuđman. Međutim, čim su otišli Tuđman je sazvao sednicu Veća za nacionalnu sigurnost, i tu je zaključeno da ih treba (doslovno je rečeno) - likvidirati. Zahvaljujući ljudima oko predsednika Mesića, a verovatno i njemu lično, krajem prošle godine je u predsednikovoj kancelariji pronađen zapisnik sa te sednice, a jedna njegova kopija se našla i u spisu "Lora".
       Zato ne čudi da su Barišiću, tokom godina, u više navrata pretili ubistvom, a poodmakle pripreme za atentat na njega osujetila je policija svega nekoliko dana pre početka ovog suđenja, o čemu su hrvatski mediji detaljnije izvestili.
       Jasno je da od Barišićevog svedočenja ne strepe toliko zatvoreni zatvorski čuvari koliko komandant Vojne policije, general Mate Laušić, kao i neki drugi visokopozicionirani oficiri HV i političari HDZ-a, koje je Mario Barišić obavestio o zločinu, ali oni nisu ništa preduzeli. Izuzmemo li pripreme da ga likvidiraju.
       S obzirom na to da su u splitski zatvor dovođeni rezervisti JNA kidnapovani i hapšeni u BiH, očekuje li se da "Lora" rasvetli direktnu umešanost Hrvatske vojske i države u rat u Bosni i Hercegovini?
       - Tokom procesa "Lora", hrvatska javnost će se suočiti, na primer, i s činjenicom da su desetine vojnih rezervista iz Trebinja u proleće '92. kod njihovog grada zarobili pripadnici zagrebačkih Tigrova, za koje bi neko onda trebalo da objasni šta su radili u Hercegovini, s obzirom na službene tvrdnje Zagreba da Hrvatske vojske nije bilo u BiH. Zatim, čućemo tokom suđenja i o dovođenju u "Loru" stotina zarobljenika iz suverene BiH, odnosno njihov neometani prelazak preko državne granice kao i zatvaranje u logore susedne, u ratu navodno neangažovanje Hrvatske. Zanimljivo će biti da se sazna i kako su se stotine civila s Kupresa npr. našle u hrvatskom vojnom zatvoru.
       Tokom poslednjeg boravka u Srbiji pozvali ste oficire JNA zlostavljane u "Lori" da tuže nadležne institucije u našoj zemlji, jer im nisu pružile potrebnu zaštitu, a za pravnu pomoć će se, rekli ste, pobrinuti Dalmatinski komitet?
       - Poznato mi je da su pojedini bivši zatvorenici hrvatskih zatvora tužili Vojsku Jugoslavije "jer im nije pružila potrebnu zaštitu" te da je deo njih dobio, za naše prilike, značajne odštete, što znači da bi slično mogli da urade i mnogi drugi koje je JNA ostavila na cedilu. Međutim, Dalmatinski komitet ne radi na tome.
       Dalmatinski komitet, međutim, zanimaju odštete za vojnike i civile, prvenstveno iz SRJ i BiH, koji su bili zatvoreni u "Lori" ili drugde u Hrvatskoj: - bilo da su tamo dospeli protiv međunarodnih normi ili je postupak prema njima bio nedozvoljen.
       U tome ćemo se angažovati posebno pošto poodmakne proces u slučaju "Lora" i očekujem da ćemo do tada za te postupke dobiti sredstva, kako bismo angažovali kvalitetan advokatski tim. No na taj deo angažmana treba još neko vreme sačekati.
       Njihova svedočenja beležili ste i kamerom. Za šta vam treba video-zapis?
       - On će poslužiti u pripremama za snimanje dokumentarnog filma o "Lori" koji bi trebalo da bude predstavljen i na inostranim festivalima, a fragmenti su već korišćeni u pojedinim TV emisijama, kao napr. u "Pres pretresu" Gordane Suše. Kako suđenje bude odmicalo, interesovanje raznih, pa i stranih TV programa veoma će rasti.
       Verovatno naslućujete da ova medijska podrška suđenju za ratne zločine predstavlja podršku i garanciju da proces neće prestati dok cela istina ne bude utvrđena, krivci pravično kažnjeni i pravda zadovoljena.
       S istim krajnjim ciljem, DK će u povoljnom trenutku održati i jednu ili više konferencija za štampu te prikazati najupečatljivije i najpotresnije fragmente svedočenja bivših logoraša, jer javnost ima pravo da sazna istinu o uniformisanim ubicama i sadistima, odnosno o režimu koji ih je iznedrio i počivao na njihovim postupcima.
       Da li i dalje tragate za dokazima? Imate li nešto što još niste upotrebili?
       - I nakon što je 27. marta 2002. Županijsko tužilaštvo okončalo istražni postupak, Dalmatinski komitet je nastavio potragu za bivšim logorašima i prikupljanjem dokumenata o zločinima. Međutim, prikupljene dokumente više ne prosleđujemo Tužilaštvu, već smo odlučili da pažljivo pratimo postupak i službeno ih dostavimo kada procenimo da najviše mogu pomoći u rasvetljavanju istine o najvećem hrvatskom ratnom mučilištu.
       No, za ovo postoji još jedan razlog. Dalmatinski komitet pripremio je čitav niz poteza za slučaj da se parnica ne bude odvijala na regularan način. Detalji ovog plana deo su jednog, kako se neko u organizaciji našalio, "paranoidnog scenarija", a u njemu bi ti neobelodanjeni dokumenti i svedočenja imali važnu ulogu.
      
       DIJANA IVANOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu