NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Prečicom do stvarnosti

NAZIV: Tačni stihovi
AUTOR: Živorad Nedeljković
IZDAVAČ: "Povelja", Kraljevo 2001.

      Nema, u ovoj rubrici, razloga za preterano iščuđavanje (ishod o kome je reč je prizivan), ali ipak... Pesnik Živorad Nedeljković (1959) iz Kraljeva - ne baš iz Kraljeva, u belešci o autoru čovek kaže da živi u Podunavcima - dobio je za svoju petu zbirku pesama dva valjda najprestižnija ovdašnja priznanja. "Zmajevu" i nagradu "Branko Miljković". Žirijima kadgod valja priznati kompetentnost, pa i hrabrost. U ovom su slučaju prepoznali jednu nesvakidašnju, autentičnu pesničku pojavu veoma visoke vrednosti. Sasvim šturo rečeno: pesnika koji (u trećoj zbirci Tutin i još 50 pesama, 1998) veli da je "nagnut nad sićušnim događajima", a svoj postupak predstavlja kao puko "asocijativno nizanje u glavi", da bi u novije vreme (u četvrtoj zbirci Jezik uveliko, 2000) priznao nesklonost celinama, potrebu da im doda "nešto od potkožnog nesaglasja", da značenja ojača "govorom međuzavisnosti". U stvari, Nedeljković realizuje poetske tekstove neuporedivo složenije i životnije no što bismo, oslonjeni na navedene stavove, mogli predvideti. Tekstove koji nastaju kao rezultat iskušavanja mogućnosti (i zaludnosti) pesničkog govora i krajnje osobenog ukrštanja empirijskog i unutrašnjeg, pesnikovog sveta.
       Mada ostvarena dinamikom neprekidnog menjanja pogleda na svet koliko i načelnih, poetičkih stavova, i nova nam se zbirka ukazuje kao svojevrsno sučeljavanje poezije sa stvarnošću. Život je za Nedeljkovića "zbir podataka sa ruba", a šta je zapravo stvarnost, pesnik ne prestaje da nagađa. Očigledno je da joj se ne odupire - naprotiv, on traži "prečicu" ka njoj - da se u stvarnost uključuje iz običnih, svakodnevnih prizora i okolnosti. Na delu je pesnik koji, bez obzira na zadanu privremenost, traži i nalazi smislove našeg bivstvovanja. I koji do rečenih smislova nastoji da dopre bez posredovanja, pa i bez onog svojstvenog pesničkom pozivu. Pogotovu bez "tumačenja" koje je najčešće ravno obesmišljavanju, ili obezvređivanju. "Uđi u senku prvog stabla" - kaže se na jednom mestu - "i ne tumači je/Godinama potrebnim za nastanak, niti raskošnim moćima zvezde, već potrebom da budeš u hladu". Nedeljković, reklo bi se, zastupa slivanje i prožimanje sa svetom i punoćom života kakva nam je prvobitno data na korišćenje.
       Može li, uprkos sumnji u svrhovitost reči - onih reči, dakako, koje su izraz upinjanja da se odgonetne neodgonetljivo, ili su u funkciji tzv. velikih tema - pesnik takvom prožimanju svojim sredstvima da doprinese? "Kažu da je sve izgovoreno" - stoji u jednoj Nedeljkovićevoj pesmi - "mogu se uveriti u to kada upoznam sve". A to, bez sumnje, znači da potreba za pesničkim doživljavanjem (i artikulisanjem) stvarnosti ne presušuje, da su mogućnosti za pesničku "intervenciju" u njoj uvek otvorene. Samo, za kakvu intervenciju? Paradoksalno se, na prvi pogled, doimaju stihovi "Kad se udaljim,/I otrgnem od reči/mogu štošta dodati/Danu i glasovima". Posredi je, zapravo, dodavanje saglasno uverenju da su pojave u realnom svetu ravnopravne i, osobito, međusobno povezane. Pesnički čin je, kako svedoče Nedeljkovićevi poetički stavovi (a i ukupna njegova stvaralačka praksa), relevantan ako postojeći poredak stvari obogati dodatnim uvidom, dimenzijom koju vidi pesnikovo unutrašnje oko. Tako, neprestano se sporeći sa izvesnostima i zadanim međama, nastaju "tačni stihovi" koje pesnik dodaje "Dobro pričvršćenim predelima/Iz debelih svezaka".
       Nedovoljno diferencirano saopštenje poput ovog na čijem smo kraju može, eventualno, sadržavati naznake dveju ravni (stvarnost-poezija) u kojima se kreće Nedeljkovićeva misao i grana njegov iskaz. Načine njihovog ukrštanja, preklapanja ili umnožavanja, prelivanja značenja iz jedne u drugu bez opasnosti po "zatvoreni" koncept i formu pesme, neuporedivo bi bolje dočarala analiza pojedinih markantnih pesama. Takvih kakve su, recimo, "Mrtva priroda sa sečivom", "Jednog divnog jutra", "Mislio si da bićeš zauvek". Vidljivije bi tada postalo šta sve (i sa kakvim učincima), podstaknut prividno neizuzetnim povodom i koristeći se naoko jednostavnim govorom i verbalnim "materijalom", u pesmu može da složi majstor osobenog stvaralačkog iskustva i postupka. Prvorazredan pesnik kakav je Živorad Nedeljković iz Podunavaca, u blizini Kraljeva.
      
       BOGDAN A. POPOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu