("Tajni test na sidu", NIN br. 2686
"Postoji i druga strana", NIN, br. 2687)

      Pročitao sam tekst vaše novinarke, pa sam pročitao pismo vašeg čitaoca, pa sam ponovo pročitao tekst vaše novinarke. Ono što je gospodinu Laziću odmah bilo očito (uvek me neizlečivo oduševi argument očito, skoro jednako kao argument "valjda"), da je tekst vaše novinarke "veoma emotivno obojen, ličnim suočavanjem sa bolešću", meni se posle drugog čitanja učinilo kao jednaka mogućnost da se opisano u tekstu događa(lo) nekom drugom, nekome ko je iz određenih razloga otišao u određeni institut. Ne, dakle, iz nekih drugih razloga u neki drugi institut. I prošao kroz priču neprimerenu "vrhunskim i specijalizovanim zdravstvenim ustanovama".
       Gospodinu Laziću, koji je prema vlastitom iskazu i zdravstveni radnik (nadati se radi zdravlja njegovih pacijenata) HIV zdrava osoba o čijoj zaštiti valja voditi računa, predlažem da što pre javno povuče pismo koje ste objavili, jer je tim pismom, upinjući se da pokaže da "postoji i druga strana", zaboravljajući na moguću treću i one posle nje, krenuo putem na kojem mu se bumeranški može vratiti u čelo (pročitati još jednom i tekst i pismo), i u ovom i ovakvom slučaju, postojanje ipak samo jedne strane... "famozna ljudska prava", sva i za sve jednako.
      
       MIRKO SKOČAJIĆ,
       Beograd