NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Mnogo smo slabi

"Ovo je istina o nama. Nije tačno da smo jaki, kad ne možemo da sakupimo dovoljno novca da bismo pomogli deci. Našoj deci"

      Deca slomljena vrućinom, bolovima i jakim sedativima ležala su na krevetima kakvih valjda nema više ni po evropskim zatvorima. Kraj njih, na čaršavima vlažnim od znoja, koji su pokrivali nešto što je davne 1936. godine možda i bio valjani madrac, ležale su nemoćne majke. Zatečene nenajavljenom posetom nepoznatih ljudi, njih četiri, iscrpljene brigom, nadom, strahom za decu pokušavale su da sakriju stid, vonj i gole noge koje su se presijavale na bolesnoj, žućkastoj svetlosti sobe, ne veće od dvadesetak kvadratnih metara.
       Tu na poslednjem, dozidanom spratu Univerzitetske dečje klinike u Tiršovoj 10, koja još slovi kao najbolja ustanova za lečenje dece u Jugoslaviji, nema nijednog prozora koji nije zakucan ekserima iz prostog razloga što su toliko stari i truli da će se pri prvom sledećem pomeranju kvake pretvoriti u prašinu.
       "Dečja klinika je najvažnija i najstarija ustanova za lečenje dece u zemlji. Jednostavno rečeno, ona je danas potrošena", kaže Boris Stajkovac, predsednik Upravnog odbora Univerzitetske dečje klinike, na kojoj se troši više od 12 000 evra dnevno, dok je vrednost jednog specijalističkog pregleda oko 40 dinara.
       U ništa boljem stanju nisu ni druga odeljenja ove klinike u kojoj se aparati za dijalizu ne gase, inkubatora nema dovoljno ni na intenzivnoj nezi, a od postojećih polovina ne radi. Na Odeljenju za kardiologiju umesto monitora za praćenje teških srčanih mana koriste se nekakvi aparati koje treba s vremena na vreme jače tresnuti rukom kako bi očitali i pritisak i puls pacijenta. Pronaći infuzionu pumpu koja zaista precizno dozira lek pacijentu uzaludno je koliko i naći ispravno kupatilo ili toplu vodu na Odeljenju za neonatalogiju, gde nema grejanja i gde se voda za kupanje bebica zagreva u loncima, na šporetima koji su verovatno pregrmeli i Drugi svetski rat. Ako je za utehu, jedan od pet liftova u Tiršovoj 10 još radi.
      
       Zona sumraka
       "Samo čekam kada će i taj lift da otkaže. Nedavno je jedan pacijent, dečak, pod totalnom anestezijom bio zaglavljen 45 minuta", kaže Stajkovac i dodaje kako se tim istim liftom prevoze i pacijenti i hrana, pomije, lekovi, đubre - sve što treba.
       Iako je proteklih desetak godina, često uoči izbora, organizovano sijaset akcija prikupljanja pomoći ovoj ustanovi, bakteriološka laboratorija u kojoj se obavi više od 20 000 analiza i dalje liči na hemijski kabinet siromašne osnovne škole u provinciji. Na istom mestu se obavljaju analize patogenog materijala, a bakterije nesmetano mogu da preskoče to pola koraka, koliko ih deli od stola gde se pripremaju podloge. "Najgore je kada frižider posustane, onda nam sve propadne", kaže mlađa laborantkinja dok na malom rešou čeka da provri voda za kafu.
       Koliko vremena treba da provri voda u kuhinji, znaju samo oni koji su imali prilike da prođu kroz lavirint jedva osvetljenih hodnika pazeći da nosom ne pronađu izvaljene podne pločice. Dovoljan je samo jedan pogled na nove viseće "električne instalacije" da bi se razumelo kako je istinsko čudo što Dečja klinika još nije gorela u požaru.
      
       Neosetljivo društvo
       Zbog svih ovih pobrojanih razloga, Centar za brigu o deci krenuo je u novu humanitarnu akciju za Dečju kliniku u Tiršovoj 10. Gajena je nada da će to biti i poslednja akcija ove vrste, odnosno da će se za sto dana sakupiti oko tri i po miliona evra (200 miliona dinara), koliko je neophodno da bi se jednom zauvek rešili svi problemi koji ne mogu da čekaju i koji rad ove bolnice gotovo onemogućavaju.
       Sredinom marta humanitarna akcija "100 dana za decu" počela je udarnički - na sva zvona. Snimljeni su spotovi na kojima su se smeškali Radmila Hrustanović, gradonačelnica Beograda, i još neki mili i blagi ljudi. Dobru volju založili su premijer, potpredsednici republičke vlade, ministri, poneki umetnik i mnogi ambasadori u Beogradu. Međutim, sav taj šareni potresno-veseli, kako neki zlobnici iz republičkog Ministarstva zdravlja rekoše, "cirkus" postao je gotovo besmislen kada je u ime solidarnosti sa bolesnom decom trebalo odrešiti kesu.
       "Mi smo društvo oštećene empatije. Postali smo neosetljivi. Neosetljivi čak i prema našoj budućosti, prema našoj deci", kaže Ratko Božović, profesor sociologije kulture na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. I kaže da umesto stvarnih promena, očekivanih posle oktobra 2000. godine, imamo samo "iluziju anticipacije".
       Nekoliko nedelja pre završetka akcije "100 dana za decu" postalo je očigledno da oni, mahom, domaći bogataši i biznismeni, nemaju ni razumevanja ni previše samilosti za uslove u kojima se godišnje leči oko 60 000 dece (nedavno dvoje ljudi poginulo kada im se deo fasade Dečje klinike srušio na glavu).
       U vrhu liste donacija većih od 30 hiljada dinara, a koju je pre nekoliko dana sačinio i novinaru NIN-a predočio Stajkovac, našle su se strane ambasade i nekoliko velikih domaćih firmi i fondacija.
      
       Obični ljudi
       Ispostavilo se da je "sirotinja" najosetljivija na memljive zidove Odeljenja za opekotine, ekserima zakucane prozore jednako trulog Odeljenja za pulmologiju.
       "Ovo je bila akcija običnih ljudi", kaže Stajkovac napominjući da su se neučestvovanjem u akciji najviše "osramotile" velike firme koje stalno decu koriste za reklamiranje pelena, sokova, igračaka...
       Na papiru stoji da je do sada prikupljeno nešto manje od 54 miliona dinara u opremi, materijalu i radovima, a od prodaje žutih majica i donacija u novcu prikupljeno je nešto manje od 23 miliona dinara.
       "Verovao sam da neće biti problema da se za Tiršovu sakupi tih 200 miliona dinara", objašnjava Stajkovac koji bi sada bio srećan i da je prikupljeno 180 miliona.
       Ukoliko sve obećane donacije stignu na račun Dečje klinike, moglo bi se računati da je prikupljeno oko 142 miliona dinara što bismo dovoljno da se ispravi i greška prethodne uprave koja je investirala oko četiri miliona evra u supermoderni Dijagnostički centar ali je "zaboravila" da izvede ventilaciju iako se zna da ljudi pod zemljom (u podrumu) ne mogu da dišu bez kiseonika.
       Suština cele akcije u kojoj su skromni pojedinačni prilozi mnogobrojni promakla je mnogim političarima starog i novog režima, bogatašima, sportistima, estradnim umetnicima, medijskim radnicima, čak i nadležnom Ministarstvu zdravlja koje je otišlo i korak dalje od svih.
       Optuživši organizatore da ne prijavljuju donacije Ministarstvu, odnosno da je cela kampanja patetična, da se deca koriste za nečiju ličnu promociju a da taj neko prikazivanjem malih pacijenata ugrožava njihova prava zagarantovana Poveljom Ujedinjenih nacija o pravima deteta - pomoćnik ministra zdravlja Republike Srbije Uroš Jovanović je više odmogao nego pomogao. To što je posle srpski premijer s njim pričao u četiri oka pomoglo je utoliko što je Jovanović svoju rezigniranost nastavio da pokazuje manje javno.
      
       Spisak donatora
       Izgovorivši se dolaskom novog ministra zdravlja, Jovanović je učtivo izbegao susret sa novinarom NIN-a, odnosno propustio priliku da iznese argumente protiv onih na koje je bacio senku lopovluka. U utorak 25.juna ponovljeno je da Jovanović "definitivno neće davati nikakve izjave o Tiršovoj", odnosno da bi to umesto njega mogao da učini lično novi ministar zdravlja Tomica Milosavljević kome je palo u deo da iz načinjene štete izvuče maksimalnu korist, pre svega za pacijente u Tiršovoj 10.
       Pitanje da li treba i kome treba Dečja klinika da prijavi donacije, vrlo je jednostavno kada su u pitanju donacije iz inostranstva. Obaveza Dečje bolnice je da prijavi svaku donaciju veću od 5 000 evra. Jedina takva donacija stigla je iz manastira Kikos. Kako je predviđeno članom 8 saveznog Zakona o donacijama i humanitarnoj pomoći, donacije iz inostranstva uredno su prijavljivane Narodnoj banci Jugoslavije, tvrde u Dečjoj bolnici.
       "Sve je u redu. Sve donacije se javno objavljuju svakog dana u novinama", kaže Stajkovac sa grimasom uzdržanog besa nekog ko ima srca. "Ovo je istina o nama. Nije tačno da smo jaki, kad ne možemo da sakupimo dovoljno novca da bismo pomogli deci. Našoj deci. Da je Ministarstvo zdravlja stalo uz nas možda bismo sakupili sav novac."
       Nije isključeno da je i obznanjivanje donacija sprečilo mnoge, bogatije, sugrađane da učestvuju u akciji makar i sa 1 000 dinara.
       Ukoliko se ne dogodi neko čudo, odnosno ukoliko onima ravnodušnima srce iznenada ne zaigra nad slikama bebice priključene na veštačka pluća, neće biti dovoljno novca da se kupe novi hirurški kompleti (oko 20 000 evra), neko drugi će naplaćivati svaki pregled magnetnom rezonancom, rendgeni će ostati nepopravljeni, 200 dece čekaće na red za operaciju srca koja nikad ne košta manje od 2 000 evra, a najbolji pedijatri i hirurzi juriće u privatne klinike.
      
       LIDIJA KUJUNDŽIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu