NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Magični geto<br>Zoran Ćirić
Peščanik bez peska

      Kad se malo pažljivije osvrnete oko sebe, moja akademska braćo i sestre, hteli-ne hteli, moraćete da se složite sa definicijom Magičnog da je srpska istorija “vreme sporta i razonode”, iliti “peščanik bez peska”. Pogledajte samo šta je procurilo proteklih dana...
       Ovi iz Građanskog Saveza Socijalističkog Radnog Naroda Bez Pojedinaca zapeli pošto-poto da budu veći legalisti od predsednika Voje, koji se vrlo temeljno priprema za prelazak u ilegalu. Tako, dok Goran Kecke Svilanović svom snagom zavičajnog lobija zaleže za legalizaciju gandže radi što bolje asanacije terena oko ambasada zapadnih zemalja u Beogradu, dotle njegova politička mama-izumiteljka Vesna Karamba Pešić, u duhu starog dobrog disidentstva, šalje demarš Vladi Srbije sa odlučnim, podvriskujućim zahtevom da se legalizuje “dži-tacka”, navodeći da se o tome peva u “barem dve strofe” čuvene “Mama Huanite”, te bi odbijanje njene inicijative moglo da dovede do zahlađenja odnosa sa tradicionalno vrelim Meksikom. Ne želeći da zaostane u ovoj nobl-novotariji, Čeda Prcun u stilu centuriona bez toge krenuo da “šutkom” legalizuje opoziciju, jerbo bez nje (onođene strane) nema demokratskog snošaja u misionarskoj pozi - a neko mora da bude ispod da bi vaša uskurčena malenkost bila iznad, na erektivnoj distanci; dočim njegov rovovski kolega Vesić zapeo da legalizuje Tijanića, zbog čega je obrtna garda Muška Mihajlovića primorana da legalizuje samu sebe. Auh! Ako tome dodamo građevinske napore, osuđivanju sklonog Ministra Bez Vagice I Tasova, Vladana St Batića, da legalizuje Kaluđericu na Svetom Stefanu, realizujući rezultate referenduma o osamostaljivanju divlje gradnje u izvanbeogradskim parcelama... A da ne govorimo o humanističko-sindikalističkim naporima Sonje “Big Mama Tereza” Liht da legalizuje pravo na štrajk Vojinih kafe-kuvarica, kao i obavezu Predsednika da angažuje pedikira i auto-lakirera.
       Da je genetska hajdučija srpskog bića mutirala u “šerifovski” fetiš metalne zvezde petokrake sa potpeticama i mamuzama, svedoče i sledeći primeri: Uvek promišljeni Džajić je došao na ideju da legalizuje Gadafijevog sina Sadija, u severnoj Italiji poznatijeg pod nadimkom “Bubamara Džihad”, jer mu ništa drugo nije preostalo nego da natera svoje igrače da trčkaju za loptom sa feredžom preko lica, da se ne vidi (sic!) kol’ko ne umeju; u cilju legalizacije Zakona o radio-difuziji, Žarko Korać, omiljeni Vorholov neurotičar, nosi se mišlju da otvori privatnu praksu kod Željka Mitrovića, poznatog ubice depresije; pravdoljubivi Velja Motorhed Ilić hoće da legalizuje Labusove, kreditno-magnetične “lepe oči”, kako bi mu ih lakše iskopao bagerom koji i bez gusenica razlikuje žito od kukolja; kalkulantski Vlahović je već objavio tržišnu nameru da privatizuje biografiju Bože Đelića, ne bi li preko koleginog sveže pazarenog “jugo-kabrioleta” legalizovao “Pežo-Sitroen Motors” - a dok se to ne desi, obojica narodskih eksperata se grohotom smeju Bušovom pokušaju da legalizuje knjigovodstvo u korporacijama tatinih prijatelja i partnera...
       Kad smo već zajahali ovaj talas, red je da pomenemo i najvećeg mučenika u ovom karavanu, znamenitog srpskog emigranta irskog porekla, Džordža Besta, koji već decenijama nikako da legalizuje sopstvenu jetru! Sličnu muku muči i Mihail Kalašnjikov, uz Čaka Berija najuticajniji kompozitor popularne muzike dvadesetog veka, koji još uvek ne uspeva da legalizuje svoj krucijalni izum, kosačicu “Perestrojka bez burenceta” za koju, kako sam tvrdi, nije potrebno nikakvo punjenje! Ima li ubedljivijeg dokaza da IZVORNO SRPSTVO ne poznaje granice? Otuda naš večno legalizovani spoljnotrgovinski deficit. Tek toliko da se Pitić više ne pita...
       I dok BAUK LEGALIZACIJE kruži Skupštinskim Pašalukom, večno aktuelna Prljava Kampanja uzima maha: u Vojinom komšiluku iscurio amonijak iz cisterni, pa se rezidentni Dorćol pretvorio u ekološki čučavac bez rupe - što je šitina vanparlamentarnih razmera! Premda, neko je proturio vest da čitav događaj ima potpuno drugačiju pozadinu, to jest da “onaj recidivista Tirnanić” ponovo zapišava Institucije Sistema, i da nema govora o političkoj alhemiji (koja ptičje govno pretvara u pitu zeljanicu), ali da ima mesta izbornoj panici... Još kad je Điki krenuo da objašnjava finese ozvučavanja bezbrojnih reinkarnacija Džejmsa Bonda, na kanonsko zgražavanje antizagrobnog Amfilohija, dodatno pogođenog saznanjem da ga nisu predložili za člana Anketnog odbora čiji je cilj iskorenjivanje ateizacije Polit-Biroa za posmatranje i uzbunjivanje Generalštaba... Što ni najmanje nije iznenadilo dežurnog Kandidata za upražnjeno mesto Sopstvenog Komentatora, Milovana Drecuna, koji u stilu Vrhovnog Četnog Higijeničara nastavlja, hrabro i ustrajno, da plaši Amerikance nastanjene u Srbiji, vojna pošta “Peta Kolona”...
       Uffff! Sva je prilika da je došlo vreme da narod, suprotno ustaljenoj viševekovnoj praksi, počne da zamajava političare. U tu svrhu, a ugledajući se na svog razbludnog sina Magičnog, patrijarh Pavle je odlučio da od sada šalje poslanice samom sebi, čisto da ne ispadne iz forme. Premda je taj duhovni potez ostao neprimećen od strane naše vlasti. Elem, elita nam je zauzeta proučavanjem slučaja saudijskog princa Fahda koji je umro usred pustinje od žeđi. Naša policija, iako bez kamila u svom sastavu, intenzivno traga za počiniocima. Hm, možda i ima peska u srpskom peščaniku?
      
       ZORAN ĆIRIĆ


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu