NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Šigela u Topoli

Nije najstrašnije što se vodom otrovalo nekoliko stotina ljudi u Topoli, već što isto može da se dogodi na bezbroj drugih mesta po Srbiji

      Pivopije i ostali koji vodu ne vole ni u cipeli, dobili su u Topoli ovih dana neoboriv argument; "Ko se na mleko opeče, i u jogurt duva. Zato odsad pijem samo pivo", kazaće sredovečni muškarac, nedavno i sam zaražen vodom "česmovačom" i još skorije izlečen od nje. Proces oporavka od bolesti on, naravno, ubrzava otvarajući upaljačem novu flašu onog "piva s rozi". Ili, teče dijalog u utorak ujutru u jednom od topolskih kafića: "Kafa? Može, al' na vašu odgovornost." "Ma, daj jednu, pa nek' ide... U stvari, jebeš kafu, daj mi vinjak."
       No, nije sve baš tako smešno, pogotovo ne za onih 323, ili 298, ili 339 ljudi koji su osetili mučninu, povraćali, dobili visoku temperaturu... (sve cifre su zvanične, ali zvaničnici se u vezi sa njima baš i ne slažu što ih nije učinilo naročito srećnim). Apstraktne brojke postaće jasnije kada ih ilustruje prodavačica iz Ljubesela, sela uz Topolu najugroženijeg epidemijom: "Nadrljasmo ljudski. Iz svake kuće u selu oboleo bar poneko." Otrovali su se ovi ljudi vodom iz lokalnog vodovoda, odnosno, otrovala ih je - kako je u utorak i definitivno odgonetnuto - bakterija šigela zonei, koja izaziva dizenteriju.
       Epidemija je započela prošlog četvrtka uveče i u petak ujutru - pedeset jedan slučaj zabeležen je tog dana u Domu zdravlja u Topoli - da bi vrhunac dostigla tokom vikenda; u subotu se lekarima obratilo 106 ljudi, narednog dana još 99, a u ponedeljak svega 67. Većinom, ili maltene svi, došli su iz Ljubesela, što je ukazalo, kako za NIN kaže predsednik opštine Topola Miomir Tadić (Nova Srbija), da je zaraza dotekla cevima sa tamošnjeg izvorišta, od crpne stanice "Vrelo".
      
       Dezinfekcija
       To je, inače, za Topolu sekundarni izvor vode, koji se koristi samo u letnjim mesecima ne bi li se makar malo ublažile (razvodnile) uobičajene nestašice vode; voda iz "Vrela" odlazi jednim delom direktno u Ljubeselo, a drugim u centralnu fabriku vode u Jarmenovcu, gde međutim postoji fabrika za prečišćavanje vode koja ovu iz "Vrela" čini bezopasnom. "Ovakav način snabdevanja vodom funkcioniše u Topoli već godinama, i nikada se ovako nešto nije dogodilo", govori Tadić, i tvrdi da su gradski oci imali nezavidan izbor: da Topola ostane bez vode, ili da uključe "Vrelo". Uključili su ga, a sada govore o onome što su zatekli u Komunalnom preduzeću kada su 2000. godine došli na vlast. Kada epidemija prođe, porazgovaraće i o odgovornosti za njeno izbijanje.
       Zatečeno je dakle u Komunalnom preduzeću pet miliona dinara duga, neisplaćene plate za prethodnih šest meseci, sva do jednog neispravna vozila. U poslednjih 20 godina vodovodna mreža se širila, a da nisu obezbeđivani novi izvori vode iako su ljudima naplaćivani priključci, nastavlja predsednik opštine, sa "Stankom korporacijom" bio je napravljen dogovor po kome je "mimo plana voda dovedena do Lipovca, rodnog sela Žike Muštikle (Živadin Mihailović, predsednik "Stankom korporacije")"... "Ne treba to uopšte da vas čudi. Prethodni direktor Komunalnog preduzeća imao je završena samo tri razreda osnovne škole," kaže Tadić.
      
       Fekalije
       Topolci pak vide situaciju nešto drugačije od predsednika svoje opštine, pa će reći i da ih "taj sa tri razreda osnovne škole nikada nije ovako potrovao", a prodavac "domaće ljute" na pijaci u Topoli nudi svoje proizvode "da se dezinfikujete i od bakterija i od nove vlasti".
       S druge strane, kaže Tadić pokazujući izveštaje sanitarnih službi, 9. avgusta uzeti uzorci sa pet nasumično odabranih lokaliteta u gradu imali su bakteriološki nalaz "nula", a isti je rezultat 29. jula imalo i ispitivanje vode iz "Vrela". Zaključak u oba slučaja: "Voda je ispravna za piće." Ipak, dozvoljava Tadić uz ogradu da je zakonska obaveza opštinara da kontrolišu vodu dva puta mesečno (što su oni i poštovali, a sada će je kontrolisati i jednom nedeljno), "to ne mora ništa da znači ako padne kiša".
       Kiša je pala. Kakva je veza kišnice, "Vrela" i bakterije koja je izazvala zarazu? Već je i letimičan pogled na crpnu stanicu "Vrelo" dovoljan da se uoči ova veza - to su fekalije, premda će drugačiji, manje učen termin upotrebiti žitelji Ljubesela opisujući šta su pili. "Vrelo" je, dakle, smešteno u rupi (tik iznad nedavno obnovljene javne česme koju je Topolcima 1911. godine napravio Petar I. Česma sada ne radi) okruženoj korovom i iskidanom žičanom ogradom, i brdima izbušenim septičkim jamama. Kiša? "Pre desetak dana, posle onih kiša, izlile su se fekalije i napravile jezero svuda oko stanice, evo, nekih dvadesetak metara uokolo", pokazuje tragove koje je ostavila obogaćena voda, Verko, instruktor vožnje na obližnjem poligonu. Crpna stanica radila je sve to vreme, i, to je bio put kojim je bakterija šigela zonei - čijih je svega desetak klica bilo dovoljno da potruje Ljubeselo, objašnjava epidemiolog dr Vesna Pantović iz kragujevačkog Instituta za zaštitu zdravlja - iz izmeta dospela u stomake seljana. Neobično, neočekivano, ko bi se tome nadao? Ne. "S obzirom na položaj i lokaciju 'Vrela' bilo je sasvim očekivano da će se ovako nešto desiti", kaže dr Vesna Pantović.
       Ako je već tako, ko je kriv za muke Ljubeseljana? Mi nismo, kaže predsednik SO Topola Miomir Tadić, navodeći da je "odavno propušteno" da se napravi zaštitna zona oko izvora. "Izlazile su na teren komunalne inspekcije, podnošene su prekršajne prijave, urađen je i projekat kanalizacije u Ljubeselu, ali nemamo sredstava", kaže Tadić. "Uz to, ni Vlada Srbije nam nije pružila pomoć u obezbeđivanju novih izvora vode."
       Tek, zatvoren je još u četvrtak uveče izvor "Vrelo" (i ostaće zatvoren), angažovali su se opštinari i na dezinfikovanju primarnog vodovoda, obezbeđivanju cisterni sa vodom i obaveštavanju građana da ne piju vodu iz česme, ali, ništa od toga neće mnogo umanjiti probleme građana Topole. Očekuje ih, naime, moguća pojava zarazne žutice za pet-šest nedelja, najavljuje dr Zoran Todorović, načelnik Infektivnog odeljenja Kliničko-bolničkog centra Kragujevac, o novim nestašicama vode da i ne pričamo. Što se pak šire slike tiče, i čitave Srbije, nestašice vode možda će i delovati lekovito na zdravlje njenih stanovnika; jer, stižu sada izveštaji i upozorenja, nije dobra voda ni u Boru, Majdanpeku, Negotinu, Donjem Milanovcu, Novoj Varoši... A, koliko je tek tempiranih septičkih bombi poput one u Ljubeselu? Koliko hoćete, kazali bi cinici i ne bi mnogo pogrešili.
      
       NIKOLA VRZIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu