Knjiga razgovora Mila Gligorijevića sa "evropskim slikarom srpskog tla"

      Njegov potez i pokret na platnu su ono što nosi u genima, kako je sam jednom primetio. Bez obzira na to slika li ljudsku dramu, sukob u čoveku i prirodi, uznemirenim potezima, ekspresivnim bojama, ili na platnu nudi još jedno savremeno tumačenje srpskog usuda, Milorad-Bata Mihailović je, kako bi Milivoje Glišić rekao "evropski slikar srpskoga tla".
       Pred nama je "Ulica Bate Mihailovića", (Edicija NIN, 2002) knjiga razgovora Mila Gligorijevića sa Miloradom-Batom Mihailovićem o životu i slikarstvu, "o umetnosti staroj i novoj, o umornoj Evropi i razmetnoj Americi, o srpskom usudu, o politici, o davnom bekstvu od čamotinje i loše rakije Beograda u parisku avanturu i tegoban tamošnji početak, o povratku korenima, neizbežnom", zapisao je recenzent i izdavač (za NIN) Milivoje Glišić.
       Milo Gligorijević je u ovoj knjizi ilustrovanoj slikama, portretima, skicama i crtežima Bate Mihailovića (od mladalačkih iz 1947. preko čuvenih ulja sedamdesetih i osamdesetih Beli Milutin, Levant, Transfiguration, Lazar, Grad - Nenj Džork, Manhattan, do portreta iz 2002. samog Mila Gligorijevića i Zlatibora Brankovića u impresumu knjige odgovornog za njen prelom) sakupio dvanaest razgovora sa njim vođenih 1981, 1989, 1998. i 2002. Razgovori "počinju od početka, od rođenja u Pančevu", 1923. u "zgradi obojenoj toplim okerom", valjevske mladosti, Osme muške i bombardovanja Beograda, sastanaka u Siminoj 9a, mirisa terpentina pored Miloske Venere kada je 1946. dobio potvrdu da je primljen na Akademiju... O bekstvu u Zadar, "Zadarskoj grupi" i "Jedanaestorici", govori Bata Mihailović, o svojim mladalačkim slikama "Starudiji" i "Lobanji","Srbiji sa bikom", politici u slikarstvu, prvoj samostalnoj izložbi 1951, životu u Americi "zemlji otvorenih vrata", Rusiji i Africi, odlasku u Pariz, u kojem i danas živi i radi, stalno se vraćajući Beogradu.