NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Nema sukoba interesa

(Ne)vladine mućke, NIN br. 2696)

      Tumačeći član 25. Zakona o radio-difuziji Srbije, čiji rubrum (naslov člana) glasi "Nespojivost sa članstvom u Savetu", autor članka izvlači zaključak da jedan od kandidata za člana Saveta koga su predložile nevladine organizacije, profesor Vladimir Vodinelić, ne može biti član Saveta Agencije za radio-difuziju, pošto je njegova kćerka Ana Vodinelić stalno zaposlena u RTS-u kao asistent režije. Ovakav zaključak nije pravno ispravan. Naime, odredba člana 25. stav 1 tačka 4 Zakona o radio-difuziji govori o tome da članovi Saveta ne mogu da budu lica koja imaju neki interes u pravnim licima koja se bave proizvodnjom i emitovanjem programa i srodnim delatnostima, AKO JE INTERES TAKAV DA BI ČLANSTVO TOG LICA U SAVETU MOGLO DA DOVEDE DO SUKOBA INTERESA.
       Drugim rečima, Zakon ne diskvalifikuje po automatizmu svako lice koje ima bilo kakav interes u pravnim licima koja se bave radio-difuzijom i povezanim delatnostima (stalno zaposlenje je jedan od takvih interesa), već traži da je taj interes po svojoj prirodi i intenzitetu takav da može da dovede do konflikta interesa u slučaju izbora tog kandidata.
       Ne sporeći da je ocena pravnog značaja nekakavog interesa relativna, te da je različiti primenjivači mogu različito shvatiti, činjenica da je kćerka jednog od kandidata za članstvo u Savetu asistent režije u RTS-u teško da predstavlja interes koji bi mogao da dovede do sukoba interesa u slučaju izbora tog kandidata, posebno imajući u vidu i nadležnosti koje Savet ima prema transformisanom RTS-u, tj. prema Radio-difuznoj ustanovi Srbije (ne izdaje joj dozvole za emitovanje, već samo imenuje Upravni odbor i to iz redova novinara i afirmisanih stručnjaka i drugih ljudi od ugleda). Stoga se usuđujem da tvrdim da činjenica da je kćerka Vladimira Vodinelića zaposlena u RTS-u ne predstavlja smetnju za njegov izbor za člana Saveta za radio-difuziju, ako mu tu dužnost poveri Narodna Skupština Republike Srbije. Skupština (zapravo nadležni skupštinski odbor) ovlašćena je da pre odlučivanja o izboru članova Saveta sa svakim kandidatom obavi intervju kako bi stekla uvid u njihove sposobnosti za obavljanje poslova iz nadležnosti Agencije, i tom prilikom može postaviti pitanje o eventualnom konfliktu interesa i proveriti tvrdnju svakog kandidata da ne postoji smetnja za njegov izbor za člana Saveta (takvu izjavu, u skladu s članom 25 stav 2, dužan je dati svaki kandidat svom ovlašćenom predlagaču).
       Kada se ima u vidu da Skupština može da odabere bilo kog od dva kandidata nevladinih organizacija, pošto nijedan nije unapred diskvalifikovan kako se u vašem članku navodi, padaju u vodu i ocene da se predlagaču (Otporu) potkrala greška, kao i "premišljanja RTV čaršije" da se jedan od kandidata nevladinih organizacija, TV reditelj Miljenko Dereta, unapred favorizuje.
       Ovakav napis u NIN-u ima najmanje dva značenja. Prvo, koje pozdravljam, jeste da se postupak primene Zakona o radio- difuziji pomno prati, bez čega nije moguće ostvarenje demokratskih odnosa u oblasti radio-difuzije bez obzira na to koliko solidan zakonski tekst je Skupština usvojila. Potpuna transparentnost postupka nominacije i izbora svih članova Saveta Agencije za radio-difuziju od suštinskog je značaja za ostvarivanje pune nezavisnosti te agencije. Drugo značenje, pak, mnogo me manje ohrabruje, jer se i dalje događa da se, ja se nadam bez ikakve zle namere, plasiranjem nepotpunih i ne do kraja razjašnjenih navoda i informacija dovodi do toga da se pospešuje ono što je u članku nazvano "premišljanjima RTV čaršije" (a što su zapravo neproverene glasine i tračevi), umesto da se predmet kojim se članak bavi do kraja razjasni.
      
       MILOŠ ŽIVKOVIĆ,
       član radne grupe za izradu
       Zakona o radio-difuziji


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu