NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Šta da se radi
Deca tranzicije
 

Slobodan Jauković

Kada ti potomci sve glasnije prozivanih ratnih zločinaca uzmu za temu pravdu, ljudska prava, ratne zločine, e tu već pravo mora da počne da se primenjuje i da ih lustrira pošto su oni sve prednosti zadobili stasavajući u vilama uz skute ratnih zločinaca i sponzorstvo tadašnje, danas se kaže "zločinačke države"

      Sa svih strana se čuje: u tranziciji smo. Jasno je da ova tautološka šifra znači, zapravo, bar kada je o našim prostorima reč, restauraciju (kapitalističkog sistema) plus reviziju (istorije). Mnogim vladinim, a još daleko više lateralnim, nevladinim organizacijama, pale su u dužnost aktivnosti da se pomenuta restauracija i revizija što argumentovanije približe masama. Imajući u vidu ono što sledi, težište će biti na iznenađujućim učincima revizije.
       Najvažniji zadatak pomenute revizije, bar kod nas, jeste reinterpretacija rezultata Drugog sv. rata. Uočljivo je da su interpretatori ovih reinterpretacija, u najvećem broju, one i oni iz pomenutih organizacija koji su rođeni neposredno posle rata, a potomci tada najviših partijskih funkcionera, generala, visokih funkcionera civilne i vojne bezbednosti, diplomata, narodnih heroja, španskih boraca.
       Ti očevi, a često i majke su, logično, dospeli na ta mesta prevashodno zbog ratnih zasluga: beskompromisnog obračuna s okupacionim snagama, ali i sa četničkim i ustaškim formacijama, ljotićevcima, domobranima, itd. a na prostoru od Vardara pa do Triglava. Legitimitet njihovih životnih angažmana priznat je i unutra i spolja. Ali avaj, od rušenja Berlinskog zida nastupa intenzivna revizija istorije.
       Globalnom izmenom svetske moći, te revandikacijom nekada poraženih, vojno-politička delovanja tih ljudi: obračun s okupatorima i kolaboracionistima, nacionalizacija, deljenje zemlje bezemljašima, procesi ratnim zločincima, sada su u istorijskoj reviziji posmatrani u svetlu zločinačkih delovanja.
       Zastrašujuća, ali jasna implikacija je da su pomenuti potomci postali potomci ratnih zločinaca. Ide li se dalje primećuje se da su ovi potomci školovani na visokim školama i u "tuzemstvu i u inozemstvu", uživali u izvesnosti osiguranog života, bili rano visoko etablirani, pa mada ne mogu biti okrivljeni za zlodela očeva i majki, oni nisu pravovremeno poduzeli neophodne, intimne, familijarne minilustracije, nisu pljunuli na usluge takvih roditelja, zgadili se nad njihovim delima rukovodivši se dragom im maksimom da zločini ne zastarevaju.
       Razume se: svako bira svoj životni put i jedino s tugom u duši i s bolom u srcu i s nešto prezrenja, može se konstatovati da je konformizam njihov životni ideal i da im razum egzercira u formi privatnog blagostanja, ali tu naravno nema mesta pravnim sankcijama.
       Međutim, kada ti potomci sve glasnije prozivanih ratnih zločinaca, ti potomci sa savešću na gotovs, potomci-tregeri novog bidermajera, ukoliko se na mesto francuske stavi boljševička revolucija, dakle kada oni uzmu za temu pravdu, ljudska prava, ratne zločine, pa na to primene aseptičke procedure i kada se zgražavaju u formi najtransparentnije bigoterije, e tu već pravo mora da počne da se primenjuje i da ih lustrira pošto su oni sve prednosti zadobili stasavajući u vilama uz skute ratnih zločinaca i sponzorstvo tadašnje, danas se kaže "zločinačke države", dakle, stekli dobit nelegalnim putem. Higijenski bi bilo da na javnoj sceni nisu reč izustili i pritajili se u tišini sinekura, ali, ko zna, možda je baš njihov usud da izvedu pomenutu reviziju i tako doprinesu novoj mondijalnoj religiji spasa.


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu