NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Impulsi političke groznice

Postoji mogućnost da država i Karići srede svoje vlasničke odnose posle prodaje "Mobtela". Računanje procenata vlasništva zavisiće od pozicije Vlade Srbije posle predsedničkih izbora. S obzirom na finansijsko stanje velikih svetskih telekoma, ovo je najgori mogući momenat za prodaju domaćeg operatera

      "Idem da mu poljubim ruku", rekao je, ne bez doze humora, Bogoljub Karić, u 13 i 10 ovog utorka, pošto je guverner Narodne banke Jugoslavije (NBJ) Mlađan Dinkić završio gostovanje u informativnoj emisiji "Telefakt" BK Televizije u 12 i 55.
       Deset minuta pre toga, u kabinetu Tihomira Stanića potpredsednika BK Grupe za medije tekla su uporedo dva procesa: iz studija BK TV u prizemlju, guverner Dinkić je oštro kritikovao predsedničkog kandidata Vojislava Koštunicu. Na prvom spratu iste zgrade Bogoljub Karić je novinaru NIN-a žučljivim tonom objašnjavao kako mu je oteta i upropašćena Astra banka na pravdi boga i kako je to dovelo do toga da u "Mobtel" uđu privremeni organi države u kojem je Karić još, bar formalno, većinski vlasnik.
       Istog dana, u listu "Blic" osvanule su reči uvek opreznog srpskog ministra za privatizaciju Aleksandra Vlahovića koji je tvrdio da su novinari pogrešno protumačili izjavu njegove koleginice, srpske ministarke za saobraćaj i telekomunikacije Marije Rašete-Vukosavljević (datu prošle srede) da će uskoro biti raspisan tender za prodaju stopostotnog vlasništva "Mobtela" i da će novi vlasnik biti poznat do kraja godine.
       U ponedeljak, u Vlahovićevom kabinetu, novinaru NIN-a rečeno je da dokumentacija u vezi sa "Mobtelom" još nije stigla do tog ministarstva. Vlahović, koji se živo seća sudbine svog prethodnika koji je prodavao Telekom Srbija, rekao je dnevnim novinama da će, kad se utvrdi vlasništvo, Agencija za privatizaciju započeti postupak za pripremu tendera, ali da je još neizvesno da li će se prodavati državni udeo ili ceo "Mobtel" u paketu. On je, takođe, rekao da takav tender, ako bude raspisan krajem ove godine, može da bude okončan za osam meseci.
       Ko ume da čita, verovatno je shvatio da je Vlahović napravio otklon od eventualne brzopotezne prodaje "Mobtela" bez tendera. Takav potez, upropastio bi do temelja ugled srpske vlade kod međunarodnih finansijskih institucija i stranih investitora, a "istorijska krivica" ostala bi u amanet ministru za privatizaciju.
       Ministarka Rašeta koja je "Mobtel" uvela u medijsku orbitu, nije želela da pojašnjava svoje izjave date u sredu, ali je gotovo izvesno da je novinari nisu pogrešno interpretirali, jer su svi listovi i agencije tu izjavu preneli na isti način. Ministarka, koja uputstva možda prima po nekoj drugoj liniji komande u odnosu na Vlahovića, rekla je i da je Karić van zemlje. Neke novine su, ponesene ranijom Karićevom avanturom napuštanja zemlje, čak prenele da je on pobegao, iako je od utorka ujutro regularno sedeo u kabinetu u Beogradu.
      
       Promene
       Nedelju i po dana ranije, Beogradom se proneo glas da je Karić, po čijoj bi se BK TV reklo da je u dobrim odnosima sa srpskim premijerom Zoranom Đinđićem, "iznenada skrenuo, bez davanja migavca", telefonirao aktuelnom predsedniku Jugoslavije i predsedničkom kandidatu Vojislavu Koštunici i ponudio mu svoj vozni park. Karić kategorički odbija mogućnost da se tako nešto desilo, a izvori bliski Koštunici tvrde da poziv nije primljen.
       Posle emisije na BK TV "Nije srpski ćutati", Karić se nije sastao sa Koštunicom. Čini se međutim, da je došlo do diskretne promene u maniru izveštavanja ove televizije o Koštuničinoj kampanji. Uz sliku, Koštunica je sve češće i tonski prisutan u vestima te TV stanice.
       Uostalom svako pametan bi na Karićevom mestu, i ako još nije, pokušao da se na odgovarajući način prestroji u grozničavom mešanju karata pred predsedničke i, relativno izvesne, parlamentarne izbore u Srbiji.
       U trileru zvanom "Mobtel" koji ima nastavaka koliko i legendarni strip "Julija Džons" u julu se dogodio još jedan važan zaokret, bez koga je nemoguće pratiti celu priču o eventualnoj prodaji "Mobtela". Tada je, naime, zamenjen dotadašnji privremeni upravnik "Mobtela" Branislav Anđelić, inače, sekretar vladine Agencije za razvoj Interneta, i na njegovo mesto je postavljena pravnica iz PTT-a, Tatjana Rakas, Anđelićeva saradnica u timu koji je u martu imenovao Trgovački sud u Beogradu.
       U vreme socijalista, ono što se desilo Anđeliću, bilo bi nazvano "deakumulacijom funkcija" i "smenjivanjem, kroz unapređenje". Anđelić je naime, naimenovan za direktora dotle nepostojećeg Zavoda za informatiku i Internet, pri Ministarstvu za nauku, tehnologije i razvoj. Nedavno je odbio insinuacije novinara da je politički uklonjen, jer je bilo problema s nekim od računa koje je potpisivao, ali priča da je "počišćen" uporno se vuče za njim. O uzrocima "čišćenja" postoje kontroverzne teorije, od toga da se nije svideo Karićima, do onih da nije bio dovoljno oštar pregovarač, jer se storija o utvrđivanju privatnog i državnog vlasništva u "Mobtelu" vuče bez rezultata, već mesecima.
       I inostrane investicione banke koje su bile u prilici da imaju (regularno dozvoljen) pristup podacima o poslovanju "Mobtela" i Karićevi predstavnici "Mobtela" javno opisuju Anđelića kao veoma sposobnog i kooperativnog čoveka iz struke.
       Smena na čelu privremene uprave mogla bi se smatrati formalnošću da nije propraćena promenom "osobe za vezu" sa Karićima. Više izvora NIN-a potvrdilo je da je srpski premijer Đinđić, taj posao poverio svom savetniku za privredu Zoranu Janjuševiću, koji je inače i član Saveta za državnu bezbednost. Janjušević je po obrazovanju elektroinženjer. Diplomatski rečeno, čovek je širokog spektra sposobnosti i oličenje praktičnog poslovnog duha.
      
       Pripreme
       Ono što je svakako izvesno jeste da su Rašeta i Bogoljub Karić (iako disonantni u tonovima) najavili da je postignuta saglasnost o prodaji 100 odsto "Mobtela" i da su investicione banke poput JP Morgan ili Bank of Amerika to ozbiljno shvatile i dolaze u Beograd početkom iduće nedelje.
       Ovde najvećim delom prestaje politika, i počinje ekonomija. Na bazi ranijih i sadašnjih konsultacija sa više eksperata za telekomunikacije prvoklasnih investicionih banaka, NIN donosi presek stanja na globalnom tržištu telekomunikacija i ocene o potencijalnoj ceni i kupcima "Mobtela" i razlozima "za" i "protiv" da se taj poduhvat izvede baš sada.
       Udeo u vlasništvu: "Ukoliko budući kupac dobije garancije Vlade Srbije da jednom kad kupi "Mobtel", njegovo vlasništvo neće biti dovedeno u pitanje, "Mobtel" može biti prodat iako konačni sporazum o učešću u vlasništvu između države i Karića nije postignut", kaže za NIN Milan Hašečić iz odeljenja za telekomunikacije Bank of Amerika.
       Takva mogućnost je već ranije prezentirana srpskim vlastima, a iz krugova bliskih kompaniji Karić, takođe je sredinom godine nagovešteno da bi BK Trejd (ruski vlasnik "Mobtela" u ime Karića) i država mogli da podele po 30 odsto novca od prodaje "Mobtela" dok bi 40 odsto ostalo neraspoređeno u nekom državnom fondu ili računu, dok se ne utvrde sporna pitanja između BK Trejda i PTT-a.
       Strani analitičari procenjuju da bi svaki kupac iskoristio tu nerešenu situaciju da dodatno obori cenu "Mobtela", i da je Vlada Srbije ta koja mora da odmeri šta joj je prioritetni cilj, kada i za šta joj je potreban svež kapital.
       Teško je reći kako teče pogađanje o tome koliko ko ima procenata u "Mobtelu". Prema jednoj od verzija u pitanju je stvar slobodne pogodbe "ko da manje" i laviranja obe strane, već prema trenutnom stanju na političkom terenu.
       Prema drugoj verziji, posle češljanja svih knjiga iskrsla je razlika od nekih 11 do 12 procenata u ukupnom osnivačkom ulogu Karića, koja je nastala zbog toga što domaće vlasti ne priznaju iznose date za dažbine ruskim organima, preko kojih je tokom sankcija unošena oprema za "Mobtel". Iz izvora koje je lako odgonetnuti, može se čuti da bi Karići bili voljni da taj iznos uplate u srpski budžet.
       Pozicija Bogoljuba Karića je, moglo bi se reći, relativno komforna. Kao specijalni savetnik u "Mobtelu" (naimenovan u avgustu), kako je potvrdio NIN-u, prima platu od 100 000 evra na koju, uredno, srpskom ministru finansija Božidaru Đeliću plaća poreze i doprinose. Karić veruje da je to "pionirski pokušaj da se svim biznismenima u Srbiji, da primer, da realno iskazuju svoje plate".
       Karića, kažu neki drugi izvori, mori strah, da bi mu pošto "Mobtel" jednom bude prodat, i njemu, na primer, bilo isplaćeno 30 odsto, taj prihod mogao tako biti oporezovan, da od njega ništa ne ostane.
       Bilo bi prirodno da Karić, dok traje političko komešanje, za svaki slučaj, pokuša da stavi novac na stranu, iako je to relativno teško izvodljivo, jer sve doznake u inostranstvo kontroliše NBJ. Bilo bi takođe moguće, da Vlada Srbije, relativno blagonaklono zažmuri na takve pokušaje, jer oni ne bi imali nikakvog značajnog dejstva na utvrđivanje vrednosti kompanije.
      
       Arbitraža
       Drastične verizije iste priče, kažu da bi Karići, ukoliko ne budu bili uključeni u pregovore sa stranim partnerima, mogli da se maše klauzule ugovora, po kojoj je za sve sporove nadležna arbitraža u Cirihu.
       Prema sopstvenom snimanju stanja, investicione banke očekuju da će njihov poslodavac biti isključivo srpska vlada i da će potencijalni kupac takođe komunicirati na toj relaciji, bez uključivanja Karića. Teško bi bilo očekivati i da bi potencijalni kupac želeo da, na primer, u "Fajnenšl tajmsu" osvane tekst u kome bi bilo rečeno da "Vodafon" pregovara sa obveznikom poreza na ekstraprofit. I zbog manjih incidenata, svetskim telekomima akcije na berzi oštro padaju.
       Stanje "Mobtela": šta god mislili o Karićima, investicione banke smatraju da je "zatečeno stanje" u kompaniji takvo da je ona dobra, bilo da se meri broj zaposlenih po broju korisnika, kvalitet usluge koji je bliži onom koji pružaju operateri u EU (a bolji od onih u susedstvu) i da je na tehničkom (ali ne i na upravljačkom) nivou firma vođena kvalitetno.
       Što se predistorije osnivanja i rada "Mobtela" tiče, Karići bi rekli da je to posledica teških spoljnih i unutrašnjih okolnosti u kojima su poslovali, a stranci - da bi tu bilo materijala da se čoveku digne kosa na glavi, ali da je sve to zajedno, za kupca sasvim nebitno, jer se kupuje ono što postoji sada.
       Cena: Prema izvorima BK Grupe, na proceni "Mobtela" bile su, ili su još angažovane dve američke i jedna evropska firma. Jedna od njih je ranije mnogo pominjana prvoklasna investiciona banka Shroder Salomon Smith Barnedž koja je početkom prošle godine procenila "Mobtel" na oko milijardu evra, druga je "Artur D. Litl" koja je od decembra do danas u "Mobtelu". Po njihovoj proceni "Mobtel" vredi 850 miliona dolara. Ne zna se po kom su principu, od nekoliko mogućih, te procene izvedene (prema broju korisnika, godišnjem obrtu, potencijalu tržišta itd.). Po poslednjoj proceni Bank of Amerika vrednost "Mobtela" je između 600 i 800 miliona evra.
       Hašečić kaže da o ceni "Mobtela" može ozbiljno da se govori tek tri meseca pre prodaje firme, pre svega zbog veoma promenljivog stanja na globalnom tržištu telekomunikacija. Prema proceni Ekonomist inteledžens junita (EIU), rizik Srbije kao zemlje je veoma visok, ali se očekuje stabilizacija stanja. EIU je ocenio rizik Srbije sa "D", prema, na primer, hrvatskom "C" (na skali na kojoj je "A" najbolji, a "E" najgori rejting). Isti EIU ocenio je da je Srbija za nijansu rizičnija zemlja od Makedonije, uprkos tome što se tamo u poslednjih godinu dana vodio rat, a zatim i žestoka i napeta predizborna kampanja.
       Kad se oba faktora uzmu u obzir, neki izvori smatraju da bi cena "Mobtela" mogla biti između 600 i 800 miliona evra i da su sva optimističnija predviđanja, relativno nerealna.
       Potencijalni kupci: Svi analitičari koje je NIN kontaktirao, smatraju da se svetsko tržište telekomunikacija neće skoro oporaviti i da akcije velikih operatera padaju znatno bržim tempom od akcija drugih kompanija. S obzirom na to, veliki operateri su zabavljeni sami sobom i teško da mogu da se posvete Srbiji.
       Razlozi "protiv": To praktično znači da bi se, možda, kao kupci "Mobtela" mogle pojaviti jedva dve do tri kompanije, kojima ime uvek dozvoljava da skupe 600 do 800 miliona dolara u kešu. Cene akcija najozbiljnijih kompanija kao što su "Vodafon", "Dojče telekom" ili "Frans telekom oranž" pale su za 65 do 70 odsto i njihovo finansijsko stanje je veoma loše. "Frans telekom", na primer, vredi 78 milijardi evra, a ima dug od 69 milijardi evra, dok "Dojče telekom" vredi 102 milijarde evra prema dugu od 40 milijardi evra. Iako je "Telnor" takođe najavio zainteresovanost za "Mobtel", faktički, iz igre bi verovatno bile isključene sve relativno manje kompanije koje bi možda bile više motivisane da ulože u "Mobtel" od "giganata".
       U najgoroj verziji moglo bi se desiti da se eventualno pojavi samo jedan kupac, jer u susedstvu, u Bugarskoj, takođe se upravo prodaje jedan mobilni operater. Po stepenu rizičnosti zemlje, Bugarska ima daleko bolji rejting, a i mobilni operater je na nivou, ili bolji od "Mobtela".
       Razlozi "za": Pod ovakvim okolnostima, a to znači dok je Mobilna telefonija Telekoma Srbije (MTS) izuzetno slaba, "Mobtel" je gotovo monopolista na tržištu, po svim parametrima: ima dominantan broj takozvanih postpejd korisnika čiji su računi pet do osam puta veći od prosečnog računa pripejd korisnika MTS (ima ih više od 90 odsto), čiji su računi veoma mali. Do kraja godine penetracija na tržištu (broj korisnika) biće oko 30 odsto što znači da je tržište tek na pragu zrelosti i potencijalnom korisniku obećava brz i znatno lagodniji profit nego da je, na primer, već pokriveno 50 odsto tržišta, ili da je uveden i treći operater. Ali, to su više razlozi "za", za onoga ko kupuje, nego za onoga ko prodaje.
      
       TANJA JAKOBI


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu