NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Jezik
Večeras u tri

Transkribovani slikari u "kraldževom dvortsu"

      Pljušte žalbe (opravdane) na prevodioce sa engleskog, prvenstveno one na televiziji. Gordana Popović je u titlovima zabeležila ovakav dijalog: " - Hoćeš li se udati za njega? - Nije me još pitao." Ko pita ne skita, ali u ovom slučaju trebalo je da je zaprosi. Ista čitateljka navodi još nekoliko primera bukvalnih prevoda: "Odrasti" (umesto Nemoj biti dete, Uozbilji se i slično), "Porota to neće kupiti" (umesto neće poverovati ili neće progutati), čak i "Kupiću ti piće" (I'll buy you a drink) umesto Častiću te pićem.
       Bukvalni prevod je i "došao niotkuda" (came from nowhere), o čemu piše Bojan S. Dulović. Po njegovim rečima, pravi srpski prevod glasio bi "došao odnekud", "došao neznano otkud" ili "banuo iznenada". U filmskim dijalozima česte su rečenice kao "You don't want to know that", u odgovor na neko indiskretno pitanje. Slažem se sa B.S.D.-em da je tu pravi prevod "Bolje ti je da to ne znaš", a ne doslovno "Ne želiš to da znaš" mada se pri tom gubi određena doza humora.
       Čitateljka koja je u zaglavlju napisala samo "Montenegro" poslala mi je dvojezični katalog ovogodišnjeg Cetinjskog bijenala. Iz engleskog teksta saznajemo da na Bijenalu izlažu, pored ostalih, "Drashko Dragash", "Pavle Peiovich", "Slobodanka Ritchko Mitchunovitch", "Tijana Dujovitch-Lishchevitch", ili "Anka Buritch, born in Nikshitch". Opisan je "Dvorats kralja Nikole (King Nikola's Palace)" i "Njegosheva ulitsa (The street of Njegosh)".
       Ostaje tajna po kakvim je to pravilima transkribovano, budući da je glas "nj" na jedan način zabeležen u imenu Njegosh a na drugi u Cetinie, ili da je Pejović postao Peiovitch, dok je Tijana Dujovitch zadržala oba naša "j". Krajnji rezultat će biti da će stranci izgovarati "Tidžana Dudžovič", "Ndžegoš" i "Kraldža Nikole" - slično onoj Kineskinji s televizijske reklame koja hvali mineralnu vodu "Kindžaz Milos". Cela komplikacija zapravo je bila nepotrebna, jer se u engleskom, kao i u drugim zapadnim jezicima, strana imena pišu izvornom grafijom, dakle i naša se pišu našom latinicom.
       U suprotnom smeru, naravno, transkribovati se mora. To me podseća na jedan isečak iz televizijske rubrike "Glasa", koji u mojoj fascikli oko mesec dana čeka na red. Već prva rečenica sadrži zanimljiv semantički problem. Ona glasi: "Obožavaoci kultne serije Krisa Kartera 'Dosije iks' imaće prilike da večeras u filmskom terminu (03.00 sati) na televiziji 'Pink' vide dve poslednje snimljene epizode..." i tako dalje.
       "Večeras u tri sata"?? Ja sam često slušao rečenice kao "Voz je krenuo jutros u tri sata" ili "Noćas u tri biće pomračenje Meseca", ali prvi put čujem da tri sata može biti "večeras". Krivica možda i nije toliko do autora teksta koliko do onih koji sastavljaju televizijske programe. Njima sam ja odavno želeo da postavim pitanje: zašto se velika većina filmova prikazuje NOĆU? Nije li to slučajno iz straha da, kad bi po danu bilo filmova (novih, ili bar repriziranih manje od tri puta), niko ne bi gledao "bisere" proizvedene u studiju?
       Ali vratimo se na transkripciju. Isečak je sačuvan zato što se u njemu pominje glavni junak "Dosijea", nazvan kao i uvek pogrešno Foks Molder, umesto Malder (u originalu je Mulder). Zatim se pominje i njegova partnerka Dejna Skali, uz napomenu "igra je Gilijan Anderson". I "Politika" je tu nedavno objavila fotografiju lepooke Dejne, opet uz natpis "Gilijan Anderson".
       Engleska ortografija, nažalost, do te mere je nedosledna i smušena da na svakom koraku postavlja nove zamke. Sa "g" se izgovaraju muška imena kao Gilbert, Gil, Gilmor, Gilroj, i dobro je što većina prevodilaca (nečast izuzecima) više ne piše "Džilbert" kao ranije. Žensko ime Gillian, međutim, izgovara se Džilijan (ili Džilijen, što je svejedno). Zanimljivo je da se to ime našlo već u Pravopisu iz 1960, pre no što se mis Anderson i rodila. Tadašnji pravopisci dali su u tački 171i primer "Gillian - Džilien". Pravilno su, znači, transkribovali prvo slovo, ali su zaboravili nešto mnogo važnije: da se između I i E, u srpskom, mora pisati J... Grešku će ispraviti tek Pravopis iz 1993, napominjući (u tački 113) "očigledno je omaška" i dajući ispravnu transkripciju Džilijen.


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu