NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Lament nad Pešićem

Vinčanski hepening u Sava Centru

      Mis Jugoslavije za 2002. je Ana Šargić(19) iz Valjeva. Ona je, prošlog četvrtka, u beogradskom Sava centru dobila od Miroslava Lazanskog predsednika žirija, lentu, žezlo i krunu, ali se pred fotoreporterima slikala sa - knjigom "Život je ljubav" (o vinčanskom pismu). Knjiga je, u stvari, zbirka od dvadesetak naučnih radova koji su od 1985. godine do danas objavljeni o epohalnom otkriću profesora dr Radivoja Pešića, našeg najpoznatijeg paleolingviste.
       Zašto je Vesna Jugović, šef parade u Sava centru htela da prizove te večeri "duh Radivoja Pešića"?
       Zato što je on od one vrste srpskih genija koje slave širom sveta, a u zemlji se o njima, neobjašnjivo, ćuti. A profesor Pešić je još 1985. godine, u Milanu, dešifrovanjem vinčanskog pisma, pomoću etrurskog, napravio novu sistematizaciju drevnih pisama. Iz te sistematizacije jasno se videlo da prvo i najstarije ljudsko pismo nije nastalo u Mesopotamiji, nego u Podunavlju, na prostoru vinčanske civilizacije. Ovo otkriće pomerilo je nastanak drevne pismenosti DVE HILjADE GODINA unazad, pa je tako Pešićeva sistematizacija pokazala da, tek, posle vinčanskog pisma slede: protosumersko-piktografsko, pa sumersko klin pismo, zatim egipatsko-piktografsko, protoelansko klino pismo, akadsko, elansko klino pismo te protoindijsko piktografsko i kritsko. Naravno, posle ovih najstarijih pisama slede još dvadesetak - "mlađih" pisama koja je Pešić, uredno i nepogrešivo, poređao po starosti.
       E, sad, zašto je Vesna, ćerka Radivoja Pešića ušla u "dil" sa Vesnom Jugović da bi obnarodavala knjigu o svom ocu? Nije li, recimo, Srpska akademija nauka prikladnije mesto za promociju Radivoja Pešića?
       Trebalo bi da jeste, ali nije.
       Vesna Pešić, inače, vlasnica izdavačke kuće "Pešić i sinovi" to, ovako, objašnjava:" Od 1985. do 1995. godine, to jest, od pojave prvog izdanja knjige Vinčansko pismo, u našoj naučnoj a i široj javnosti, vlada potpuna blokada o rezultatima rada mog oca. A kada su pojedini novinari tu blokadu pokušali da razbiju tek onda se digao akademski odijum. U tome su prednjačili naši slavni akademici Dragoslav Srejović i Milutin Garašanin koji su, zajedno, sa mojim ocem, nažalost, već pokojni. Jedini od naših autoriteta, koji je odmah, javno podržao Pešićeve naučne rezultate bio je slovenački akademik Matej Bor ali i Vojislav Trbuhović, dopisni član SANU. Žive protivnike, poimence, neću pominjati, jer ne želim da izazivam nove napade gneva i neznanja na delo mog oca. A od njih ćete i danas čuti da vinčansko pismo i nije pismo već da su to 'znaci svojine' zapisani na keramičkim fragmentima. A sve i da je tako, pitam ih: a šta su 'znaci svojine' ako nisu - pismo."
       I dok u Srbiji vlada "zavera poricanja", u belom svetu, u Evropi, ali i u SAD i Kanadi, na tamošnjim kolexima se kao redovan predmet izučava Pešićeva sistematizacija drevnih pisama.
       Srećom ili nesrećom, ono što ne shvataju naši akademici, shvatili su Vesna Jugović, Irfan Mensur (kao režiser hepeninga) i Aleksandar Joksimović sa kreativnim timom "Mone". A ovogodišnja lepotica Vesna Šargić će, možda, na plaćenom kolexu, jer to joj je nagrada za lepotu, studirati, baš, vinčansko pismo. Valjda je zato i ovogodišnji slogan za izbor mis Jugoslavije bio "Najlepše i najmudrije".
      
       DRAGAN JOVANOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu