NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Dosta sa protestima!

Više ne bi smeli da se pojavljuju protesti u kojima se traže dodatni rokovi, spuštanje crte za upis ili uslova za prelazak u sledeću godinu. Pristajanje na to bi značilo - prazne učionice i učenje samo za ispite koje poprima amaterski karakter

      Beogradski univerzitet je jedna od prvih srpskih institucija koju je Evropa priznala posle petooktobarskih događaja. "Put u Evropu" umnogome je obezbedila rektor Marija Bogdanović koja se u vreme ukidanja autonomije Univerziteta, bez funkcije rektora čiji je izbor tadašnja vlast onemogućila, nalazila na čelu protesta koji su otpočeli. A onda je, valjda u duhu svih izbora organizovanih u nas, uoči nedavnih izbora za rektora i prorektora BU, otpočela jedna negativna kampanja. Na "dušu" rektora stigle su čak i apsurdne kvalifikacije tipa da ona koči ulazak univerziteta u evropske tokove. I pod takvim uslovima,
       Marija Bogdanović je pobedila.
      
       Lično se niste žalili, ali su vaše kolege ukazivale da Ministarstvo prosvete i sporta pokušava da vas onemogući u izboru za mesto rektora. Da li je to tačno?
       - Ne bih to komentarisala. Važno je da je ispoštovana volja Univerziteta, koji je u velikoj većini dao podršku dosadašnjem rektoru, tj. meni.
      
       Kao prvi korak najavili ste odlazak na godišnji odmor na kojem niste bili tri godine. Još uvek ste tu.
       - Već prvog dana imali smo pun program, a on se samo još više popunjavao. Postoje stvari koje se ne mogu odlagati: međunarodna saradnja, sednice Naučnog veća Univerziteta i poslovi vezani za početak školske godine.Potrebno je da postignemo saglasnost u okviru svih bitnih pitanja za kvalitet studiranja i skraćivanja studija, tako da ubuduće nemamo zahteve studenata koji su izvan zakonskih okvira. Univerzitet kao institucija mora da vodi računa o interesima studenata, a mi smatramo da nastava mora da bude redovno posećivana i da se kontakti sa nastavnicima intenzivno uspostavljaju, jer je to jedini kvalitetan rad. U okviru toga studenti bi trebalo da organizuju vreme tako da u određenim rokovima polažu ispite i da se sa ispitnim rokovima ne zalazi u period nastave, čime bi se ušlo u poštovanje akademskih pravila studiranja.
      
       Sudeći prema ponašanju studenata, jer protesti su upravo u toku, izgleda da se ne slažu sa takvom koncepcijom studiranja?
       - Protesti kod nas traju godinama, oni su nam poznati. I sami smo učestvovali u njima, jer nam nije odgovaralo ono što je prethodni režim radio i kako se ponašao prema zemlji, pa i prema Univerzitetu. Za poslednje dve godine mi smo nastojali, koliko god je bilo moguće, da uvedemo red u nastavu, da se časovi ne propuštaju i da se uspostavi kontakt sa studentima. Pitanje je koliko smo u tome uspeli, jer je teško posle 12 godina političke borbe vođene uglavnom na ulicama "disciplinovati" i nastavnike i studente. Međutim, donošenjem Zakona, ma koliko on bio privremenog karaktera i sa nedostacima, stvoreni su uslovi za poštovanja pravila akademskog studiranja; život je, uz sve teškoće, vraćen u normalne tokove. A to znači da više ne bi smeli da se pojavljuju protesti u kojima se traže dodatni rokovi, spuštanje crte za upis ili uslova za prelazak u sledeću godinu. Pristajanje na to bi značilo - prazne učionice i učenje samo za ispite koje poprima amaterski karakter.
      
       Najavljujući program reforme BU rekli ste da će biti u skladu sa Bolonjskom deklaracijom, ali uz poštovanje naše tradicije. Šta to konkretno znači?
       - Bolonjska deklaracija nije nikakav katehizis već je preporuka o načinu na koji bi trebalo da bude organizovana univerzitetska nastava. Tu su dati glavni principi, a mi bismo trebali da ih na najbolji mogući način implementiramo, imajući pri tom u vidu ono što su naše istorijske i kulturne osobenosti i ono po čemu nas u svetu identifikuju kao zemlju sa dugom tradicijom u kvalitetnom visokom obrazovanju. Bitno je da sačuvamo to što je kvalitetno, a da se postepeno oslobađamo onoga što nas koči u tom razvoju. Mi jesmo deo Evrope i želimo da se mlade generacije ne osećaju samo ravnopravno već i suvereno u Evropi. Osnovna premisa je naravno kvalitetna nastava ali i kvalitetno učenje.
       Verujem da će to pre svega prihvatiti studenti, jer to ide u njihovu korist. Oni su budući nosioci ovog društva, a nadam se da će i dovoljan broj nastavnika i saradnika takođe prihvatiti promene. Ostaje nam da se dogovorimo koje će to promene biti i kojom će se brzinom uvoditi.
      
       Često apelujete na studente i kada su u pitanju reforme i kada je u pitanju korupcija. Da li smatrate da su studenti zreliji deo koji će brže prihvatiti apel?
       - Među studentima uvek ima dovoljno i zrelih i odgovornih, a ja apelujem na taj deo. Oni, družeći se sa svojim kolegama mogu da ih povuku u drugom smeru. Korupcija je obostrana i u njoj učestvuju i nastavnici i studenti. Nastavnici, po prirodi svog poziva ne bi smeli da dozvole ponašanje koje im dovodi u pitanje moralni integritet, tamo gde mlad čovek još nesvestan posledica svog ponašanja pokušava da na lak način dođe do diplome. Profesor nije samo čovek koji mladima predaje znanje, već i čovek koji mora da razvija visoke moralne standarde, jer društvo mora da počiva na visokoprofesionalizovanoj i visokomoralnoj ličnosti. Ne možemo stvarati generacije koje će već u ovom periodu biti korumpirane, jer se plašim da će tako nastaviti da se ponašaju i kao nosioci progresa društva. Univerzitet je poslednja instanca u obrazovnom sistemu gde se ti moralni standardi moraju jasno definisati i beskompromisno održati.
      
       Zbog svega toga apelujem na studente, ali apelujem i na nastavnike. Kao u svim drugim oblastima i na Univerzitetu postoje ljudi koji su "slabi", koji žive veoma teško i često sa veoma malim platama, a to stvara problem koji ih dovodi u iskušenje. Tog iskušenja ne sme da bude.
       - To ne bih komentarisala, a što se tiče autonomije Univerziteta ne bi nam smetalo ukoliko bi Ministarstvo i vlada uspeli da nađu dovoljno sredstava kojima bi rešili materijalne probleme. Krajnje je vreme da prestanemo da se bavimo tim pitanjima i da se posvetimo reformi Univerziteta.
       A što se tiče naše saradnje sa Ministarstvom prosvete, ona je takva da ne može da ugrozi autonomiju, jer bi na svaki nagoveštaj u tom smislu Univerzitet reagovao. Mislim da je Univerzitet dovoljno snažan i mada ponekad deluje uspavano, pokazalo se više puta da je i jedna noć dovoljna da se podigne na noge.
      
       Da li je reforma visokog školstva moguća bez adekvatne reforme srednjeg, sa čim se veoma kasni?
       - Mogu da se postave principi reforme visokog obrazovanja, ali je pitanje koliko će srednja škola iz koje se regrutuju studenti biti u mogućnosti da da onaj nivo obrazovanja potreban za ulazak na Univerzitet. To su vrlo povezane faze i zato reforma mora biti jedinstvena i mora se tačno znati koji stepen obrazovanja čini osnovu za sledeći.
       Moramo da raščistimo odnos ne samo između srednjeg i univerzitetskog obrazovanja, već i gde su tu više škole i kakav je njihov status. Sada se događa da se višim školama uz dodatak još jedne godine daju univerzitetske diplome. Moramo znati koja je to vrsta diploma i šta ona predstavlja u odnosu na diplomu koja bi se dobila ukoliko neki fakulteti pređu na trogodišnje studije.
      
       Stiče se utisak da su profesori u srednjim školama daleko manje zainteresovani za reformu od univerzitetskih. Da li to može da predstavlja smetnju?
       - Profesori su uvek malo konzervativni, navikli su da rade na određen način i čini im se da su novi sadržaji, nova podela rada i nova podela poslova nešto što remeti njihov dotadašnji rad. Potrebno je samo imati dobru volju jer će se svi brzo privići na inovacije koje su već dugo vremena prisutne u drugim zemljama. Ne vidim zašto bismo se mi opirali tome. Čovek mora da se prilagođava novim situacijama uz dozu opreza ne bi li se izbegli negativni efekti. To znači ići u pravcu koji će doneti više pozitivnih efekata nego što će izazvati negativne posledice po učenike, nastavnike, društvo u celini.
      
       SANDRA PETRUŠIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu