NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Tesno polje Jerevana

Bežeći pod okrilje Vašingtona, Jermenija je suočena s pritiskom da se odrekne Irana, faktora njene bezbednosti u odnosu na Azerbejdžan i Tursku

      Amerika, svemoćni vojni saveznik Turske i zaštitnik jezički turskog Azerbejdžana - dva suseda koje Jermenija, s mislima na istorijski pokolj Jermena i rat za Nagorno Karabah, ne smatra prijateljskim - deklarisala je interese u zoni Kaspija, a vrlo brzo, njeni vojni savetnici prebačeni su i u Gruziju. U Tbilisiju, vlasti Eduarda Ševardnadzea, paralelno stalnom nerazumevanju s Moskvom, već dugo slede jasno proamerički kurs.
       Jermenski zaštitnik Rusija prinuđena je da, u pritisku na Ševardnadzea (zbog njegovog stalnog gostoprimstva vođama čečenske pobune protiv Rusije), odbaci grubost i ispreda finije niti. Rusko bombardovanje skrovišta pobunjenika Pankijskog klanca, jasno nagovešteno septembra, odloženo je u arhivu. O sudbini odmetnika, umesto da presuđuje inokosno - Moskva će odlučivati zajedno sa SAD i Gruzijom. To je poslednja vest.
       Jerevan nije propustio trenutak pravovremenog uočavanja velikih promena. U događajima posle “11. septembra”, slično Gruziji, Azerbejdžanu i zemljama centralne Azije - slično Rusiji! - Jermenija je takođe prepustila da se, u pripremi napada na Avganistan, vazdušni prostor zemlje može koristiti prikladno vojnim potrebama SAD.
       Za godinu dana, nad njenom teritorijom registrovano je više od 600 američkih vojnih preleta u pravcu centralne Azije.
      
       Oštar zahtev, nevelika pomoć
       U Vašingtonu nisu zanemarili doprinos male Jermenije olakšanju američkih ratnih napora. Vrlo ekspeditivno, Jerevanu je dodeljeno 4,3 miliona dolara vojne pomoći. Toliki iznos ubeležen je još jedanput, sada u papirima budžeta SAD za finansijsku 2003.
       Istupajući nedavno u lokalnoj javnosti, ambasador Sjedinjenih Država Džon Ordvej izjavio je da će SAD i Jermenija uskoro “ubrzati primenu zajedničkih odbrambenih projekata”.
       Jermensko iskušenje počelo je, međutim, nekoliko dana kasnije, kada je Ordvej, “dovršio misao”- zamerajući u jednoj od svojih izjava zbog, tobože, odveć srdačnih odnosa Jerevana s Teheranom - prestonicom zemlje koju je predsednik Buš, dolazeći u Belu kuću, svrstao među delove svetske “osovine zla”.
       Delikatnost slučaja je u tome što novonastale okolnosti podsećaju na neminovni izbor između dva neizbežna kajanja. Teško je prihvatiti da se tek tako mogu zanemarivati primedbe sile, uverene da je njena vojna, ekonomska i politička moć postala konačno globalna i neograničena. A opet - neugodno je i potceniti, i bez neke razložne potrebe, tek tako, na prečac, remetiti odnose sa Iranom, regionalnom silom u prvom susedstvu.
       Naspram Azerbejdžana i vrlo krupne siluete Turske, politička i bezbednosna protivteža Jermenije izgrađivana je upravo uz stalni oslonac na Iran i Rusiju.
       U Jerevanu imaju utisak da im odnekud otkucava sat i da razvoj događaja ne dopušta vreme za premišljanje. Nedavno, govoreći o očekivanjima njegove zemlje od zemlje domaćina u kojoj je akreditovan, ambasador SAD pomenuo je “aktivnu podršku” Jermenije u suprotstavljanju tobožnjim nastojanjima Irana da se domogne oružja za masovno uništavanje.
       Nije prošlo mnogo vremena, jedna biohemijska firma Jermenije obrela se na “crnom spisku” američkog
       Stejt departmenta. Osumnjičena je da je Teheranu prodala tehnološki proskribovane proizvode i podvrgnuta je američkim sankcijama. Kod kuće su požurili. Vlada se oglasila izjavom da Jermenija ni na koji način neće tolerisati dalje incidente slične vrste. Rekla je da je kontrola celokupnog jermenskog izvoza već pooštrena i obećala je da su granični prelazi zemlje pod striktnim nadzorom.
       Logično, ekspeditivnost Jermena u korekciji kursa bliže interesima SAD povredila je Iran. Kako je presedan “prava” pojedinih diplomata da redu u kući podučavaju domaćine kod kojih su akreditovani već bio uspostavljen - posle američkog, držanja lekcija Jermenima prihvatio se i Mohamad Farhad Koleini, opunomoćeni ambasador Irana. Za “katedru”, Koleini je odabrao jedan skup aktivista jermenske vladajuće partije i inostranih diplomata, pozvanih da saslušaju izlaganje ministra spoljnih poslova Vartana Oskanijana - o “komplementarnosti” ciljeva jermenske (nove) spoljne politike. Drugim rečima, o želji Jerevana da i dalje održava odnose sa svima ravnopravno - sa Zapadom, ali i sa Rusijom, Iranom i ostalim silama.
      
       Ambasador proziva ministra
       Zaodenuto u “komplementarnost”, Oskanijan je sazvanom skupu ipak saopštio nešto drugo: da se vlada u Jerevanu, prikladno “novoj geopolitičkoj situaciji sveta” i te kako opredeljuje - odlučivši “da bezbednost zemlje više nego dosad osloni na SAD i sile Zapada”!
       Prepoznavši ono zbog čega je skup i sazvan, istupajući tobože ne u ime zemlje, nego samo lično, ambasador Irana počeo je onda da svojim pitanjima muči ministra:
       “‘Komplementarizam’ zahteva ne samo softver, već i instrumente hardvera. Softver Jermenije nije rđav, ali hardver, zar s hardverom Jermenije nema problema? Ne mislite li da bi bilo mnogo korektnije da ( vašu politiku ) opišete kao ‘multilateralni dijalog’, umesto što birate ‘komplementarizam’?”, pitao je.
       Ukratko - imaju li se u Jerevanu na umu i gabariti Jermenije, ako se već snivaju snovi o globalističkoj osnovi njene bezbednosti? Jer, podsetio je ambasador - “čak ni najveće sile ne bi smele da imaju iluzije o svojim mogućnostima”, pa nije dobro što vlada zemlje koja mu je domaćin, ni manje ni više - bira baš takav koncept bezbednosti.
       Vatrometni seminar u Jerevanu komentarisan je svakojako, pa i kao izraz odsustva takta jednog akreditovanog ambasadora. Prozvanom ministru Jermenije najmanje je bilo do “diplomatske etike”. Nepotkrepljena silom, sujeta ponekad može da košta - Oskanijan je odabrao da radije uverava Iran da Jermenija “nikad, ni pod kakvim uslovima ne bi preduzela korake koji bi jednoj susednoj zemlji mogli da naškode”.
       Jerevan je između čekića i nakovnja.
      
       PETAR POPOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu