NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Heroj sa Dubrovnika

Svedočenje bivšeg crnogorskog ministra spoljnih poslova u Hagu otvorilo je raspravu o odgovornosti sadašnje vlasti za dubrovačko ratište

      Zato što je protiv vas, ja ga neću napadati.” To je rečenica kojom je Nikola Samardžić, nekadašnji ministar inostranih poslova Crne Gore, prošle nedelje pokušao da pred Tribunalom povuče teške optužbe izrečene na račun crnogorskog predsednika Mila Đukanovića samo dve godine ranije pred haškim istražiteljima. Relevantno je samo ono, rekao je Samardžić, što je u ta dva dana izgovorio pred sudom. A i to je sasvim dovoljno da se otvore nove optužnice i Crna Gora podseti da je devedesetih i ona bila učesnica sukoba za koje Sud u Hagu traži krivce.
       Tišina kojom je najviši državni vrh Crne Gore reagovao na hašku “prozivku” Samardžića, sigurno neće moći da bude jedini odgovor na izrečene optužbe.
      
       Senke prošlosti
       Haški svedok Nikola Samardžić u Crnoj Gori ostao je upamćen po umešanosti u nekoliko velikih afera. Ovaj šezdesetosmogodišnjak, rođen u blizini Kotora, sa završenom Pomorskom školom u Rijeci i Pravnim fakultetom u Ljubljani, inače nekadašnji predstavnik Privredne komore Jugoslavije u Australiji, ministar inostranih poslova i jedan od učesnika na Mirovnoj konferenciji u Hagu 1991/1992. godine, najveći deo radnog veka, čak i u vreme svog ministarskog mandata, bio je vezan za pomorsku kompaniju “Jugooceanija”. U jeku sankcija, posle prodaje jednog broda, Samardžića je deo rukovodstva i radnika “Jugooceanije” optužio za otuđivanje društvene imovine i propast firme. Crnogorski nedeljnik “Monitor” u više navrata objavljivao je tekstove kojima je potkrepljivao tvrdnje o “pljački stoleća” koju je, navodno, Samardžić izveo u “Jugooceaniji”. Od 1994. godine živi u Australiji gde je, kako je tada izjavljivao, otišao zbog pretnji nekadašnjeg crnogorskog ministra finansija Predraga Goranovića, na čije ime je prebacivao crnogorski državni novac koji se nalazio u inostranstvu. Javno je priznao da je sa još jednim vladinim funkcionerom otvorio prve vladine račune u svetu.
       Podgorička “Pobjeda” je prenela navodno pismo Zorana Kovačevića, kapetana JNA koji tvrdi da je Samardžić od njega u vreme najvećih borbi na dubrovačkom ratištu tražio da mu ukrade kamp-kućicu i za tu uslugu mu, navodno, nudio 300 maraka. Pikantna pričica, u kojoj se još govori kako je Samardžić vojnike JNA upućivao i na kuću pevačice Tereze Kesovije kao na mesto na kome bi moglo mnogo toga da se uzme, čista je laž, tvrdi Samardžić, a u njenu verodostojnost sumnjaju čak i oni koji ništa više ne veruju ni Samardžićevom iskazu pred Tribunalom.
       Samardžićevo svedočenje protiv Miloševića u Crnoj Gori nije iščekivano s posebnim interesovanjem, pa je potres koji je svojim iskazom napravio utoliko više uzdrmao, kako tvrde neki crnogorski mediji, nepripremljene aktere Samardžićevog svedočanstva. Naime, ne samo da ovaj svedok nije poštedeo Crnu Goru krivice, već je jasno, kao nijedan zvaničnik ove zemlje do sada, priznao deo krivice koju Crna Gora, kako on smatra, snosi za napad na Dubrovnik. On je optužio tadašnju vladu da je Crna Gora služila kao baza za pripremu rata u Hrvatskoj, kao i da su preko nje išle isporuke oružja namenjene ratovanju u Hrvatskoj i Bosni.
       Razilaženje Đukanovića i Miloševića od pre, otprilike, četiri godine, smatrao je Samardžić, dovoljan je razlog da optužbe koje je izneo na račun crnogorskog predsednika pre dve godine, danas proglasi irelevantnim.
       “Nismo ovde da raspravljamo o Đukanoviću”, jedino je što je Samardžić uspeo da smisli kako bi se odbranio od Miloševićevog upornog iščitavanja onog što je bivši ministar izjavio pre samo dve godine.
       Međutim, i ono što je od svoje ranije izjave priznao kao relevantno, dovoljno je, smatraju mnogi u Crnoj Gori, da se Hag pozabavi i njihovim slučajem. Suočeni sa takvom mogućnošću, zvaničnici u Crnoj Gori odlučili su se da mudro ne reaguju, puštajući prosrpsku struju da ovo svedočenje proglašava čistom izdajom. Reakcije crnogorske javnosti, na svedočenje bivšeg šefa diplomatije uglavnom su nepovoljne. U akademskim, prosrpski orijentisanim krugovima se nevoljno i obično anonimno komentariše da je celo suđenje skandalozno, a ovo svedočenje sramota za Crnu Goru. U svakom slučaju i vrlo štetno. Nezavisni intelektualni krugovi u Crnoj Gori skloni su opet da izlaganje Samardžića pred Tribunalom, bez obzira na kontroverzu koja je pratila ovog svedoka, okarakterišu kao veoma pozitivno. Sociolog Milan Popović sklon je da veruje da je ovo svedočenje, bez obzira na kompromitujuću prošlost svedoka, istinito. U isto vreme, taj deo Crne Gore koji pozdravlja ovakva svedočenja, priznaje da je u manjini. Crna Gora, kako smatra i Popović, još nije spremna da prekine igru u kojoj dobrim delom učestvuje i međunarodna zajednica koja sprovodeći politiku globalizacije, Miloševića sve više redukuje na žrtvenog jarca.
      
       Senke prošlosti
       Naime, svedočenje Nikole Samardžića još jednom bi, prema Popovićevom mišljenju, moglo da ukaže na dvostruke aršine kojima se rukovodi međunarodna zajednica. Od globalne politike međunarodnih faktora i interesa koje imaju u regionu, pa i ponašanja lokalnih političara, u ovom slučaju Đukanovića, zavisiće i efekti svedočenja bivšeg ministra inostranih poslova države koja je zajedno sa njenim aktuelnim vođama nedvosmisleno optužena za saradnju sa Miloševićem u (zlo)delima zbog kojih bi bivši srpski vođa mogao da robija ceo život. Niko ozbiljan u Crnoj Gori (ni DPS ni SNP) ne pokušava da negira odgovornost za učešće u sukobima na prostorima bivše SFRJ. Đukanovićeva politička odgovornost, naravno i odgovornost Predraga Bulatovića, slaže se i Popović, nesumnjiva je. Jedino je pitanje da li međunarodna zajednica ima računa da zatraži i pravnu odgovornost nekih pojedinaca.
       Da uverljivost suđenja optuženom Slobodanu Miloševiću nije dovedena u pitanje pokušajem da se sve prebaci na polje politike, smatra i Slobodan Franović, predsednik Helsinškog odbora za Crnu Goru, uz napomenu da je politička kampanja u zemlji povodom procesa pred Haškim tribunalom veoma snažna i da se to ogleda i u slučaju Samardžićevog svedočenja, povodom kojeg ima dosta manipulacija.
       “Za mene je važno utvrđivanje činjenica i istine, sve ostalo je irelevantno, pa i ono što pojedini političari govore o ovom svedoku”, zaključuje Franović.
       Reakcije javnosti na svedočenje Samardžića su, kako tvrdi Franović, različite. Dok političari u Crnoj Gori, neretko koristeći ovu hašku epizodu u dnevnopolitičkim obračunima, reaguju uglavnom negativno na pojavljivanje ovog svedoka optužbe, većina crnogorskih intelektualaca pozdravlja njegovo svedočenje kao značajan korak ka rasvetljavanju događaja iz ne tako davne istorije.
       Da li bi Samardžićevo svedočenje moglo da bude prva stranica optužnice nekih od crnogorskih političara pomenutih tokom suđenja, teško je reći, smatra Franović, ali dodaje da bi to uistinu moglo da pokrene pitanje odgovornosti nekih od njih. Za podizanje optužnice, smatra on, treba nešto više dokaza nego što nudi ovo svedočenje. Isti princip, naglašava Franović, treba da važi i za Miloševića koji kao optuženi ima pravo na fer i pravdeno suđenje i na odgovarajuću odbranu prema sopstvenom izboru.
      
       DRAGANA MATOVIĆ
      
      
Jović: Samardžić izmišlja

“To što sam čuo je potpuno besmisleno. Nešto sam čuo ali na to zaista nemam komentar. Svako može da izmišlja šta hoće i ja nemam nameru da sve to komentarišem”, bilo je sve što je povodom Samardžićevog svedočenja želeo da kaže Borisav Jović, drugi iz “strahotne dvojke” koju je, prema navodima ovog svedoka, Milošević slao da disciplinuje Crnogorce. Jović nije hteo da komentariše ni tvrdnje bivšeg ministra u kojima se optužuje da je pretnjama i pritiscima vraćao crnogorske političare pod Miloševićeve skute. Ove njegove navode pismenim putem demantovao je onaj kome je prećeno prema svedočenju, Momir Bulatović, nudeći, kako je izjavio Milošević da se u Hagu pojavi i kao svedok odbrane.       


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu