NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Pogled kroz četvore oči

      Ako mi se desi da dva sata provedem ispred TV, postajem nervozan i rastrzan, bez ijedne suvisle misli. Neću da kažem da je smatram zlom, ali je skoro sve bolje od TV: lepi novinski članci, Internet, knjige, društvo, Radio B92 (uporedite samo TV i radio emisiju TV manijak na B92!!!), filmovi u bioskopu ili na TV ("Gospođa Parker i začarani krug" - film lepši od samog života).
       Kada gledam TV, pratim uglavnom informativne emisije, naročito ako se tog dana desilo nešto što bi valjalo i videti (avion na zgradu, jaje na političara, divna Olja Bećković na koga god hoćete). Tada otpratim buntovne B92 Vesti, politički korektan do dosade TV Beograd ili se zabavim zbunjenim i nedoraslim Vestima na "ružičastoj" televiziji (novinari na TV Pinku me podsećaju na decu koja se igraju velikih - oponašaju Si-En-En na licu mesta, mikrofoni, kamere, televizori u pozadini voditelja, puno izveštača na raznim mestima planete ili grada koji komuniciraju sa novinarom u studiju putem malog ekrana i slušalice u uvetu...).
       Hibris koji ću ovde izgovoriti jeste da i deca odrastu, pa postanu pravi novinari, pa zamene one starije i ozbiljne. Ako se budu dugo i uporno vežbali "ružičasti" će postati decentni i normalni (setite se u nedelju veče čekanja rezultata izbora u Crnoj Gori: dok su svi drugi - mislim na one ozbiljne državne i potencijalne nacionalne TV - prikazivali naučne emisije o medvedima koji se spremaju za zimski san ili ponavljali "mladalački" hit "Govedina", "ružičasti" su u Podgorici imali, da preteram, na desetine kamera i izveštača i prikazali dva sata pristojno zanimljivog programa o, ipak, neizvesnim i važnim izborima u Crnoj Gori. Bili su u vladi, ispred vlade, na ulicama, u sedištima svih koalicija i stranaka i svi su im dali intervjue... Koga su u Srbiji u nedelju interesovali rezultati izbora u Crnoj Gori, nigde drugde nije iscrpnije mogao da se obavesti.
       Kad govorim o "novom hitu" Beogradskog sindikata "Govedina", treba pomenuti da je u nedelju na TV B92 bila odlična epizoda Maje Uzelac Kulturni nokaut. Na neuporedivo zanimljiviji, duhovitiji, upućeniji način nego "onomad", potrošeni Bora Čorba sa "baba Julom" ("ko to tamo kurcu svira u toku je bal vampira..."), momci iz Beogradskog sindikata "bockaju" nove srpske političare. Svede se na kraju da su svi nosati, lažovi, lopovi, prevaranti, narkomani... I sve to jeste rečeno na zaista duhovit način. Ono zbog čega ovu hip-hop pesmu ne bi trebalo emitovati jeste strofa u kojoj "otkačeni" momci, posle refrena "Ajmo svi zajedno funjare da karamo", kažu da neće "da se odreknu Guče, kajmaka i radže, a tolerišu Hrvate, Borku, gej parade..." i završavaju rečenicom "nije me sramota što poreklom sam odavde". Kao da Hrvati i Borka nisu odavde ili ne vole kajmak, radžu i Guču.
       Jedno od pitanja u Kulturnom nokautu je bilo da li će sada momci iz "Sindikata" da budu progonjeni zbog toga što su dirnuli u svetu "kravu". To je pogrešno pitanje zato što neće. A pravo je pitanje zapravo da li će sada neka isfrustrirana mlada ili stara budala, koja se "žilo" na Sindikat da "omlati" nekog Hrvata, Borku ili pedera.
       Kada ja to gledam, moj sin Andrej, moje druge oči, već spava. Njegov repertoar na TV je popodnevni i veoma sužen. On gleda televizije koje duže puštaju lepe i šarene reklame. Moram da priznam da se njemu najviše dopada melodija sa tekstom "šestšestjedan osamosamosam piinkmarketiiing". Kada gleda reklame on ne hoda, ne plače, ne priča. Retko gledam TV preko dana, osim kada Andrej "podivlja" i kada ne znam šta više sa njim da radim. Tada uključim TV. Ili, bolje i zanimljivije od toga, pevam dečije uspavanke.
      
       ŽARKO ŠUNDERIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu