NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

"Pobeda" protiv "mira"

Alto Adiđe važi u Evropi za ogledni primer rešavanja problema nacionalnih manjina. Zašto su se onda i tamo uskomešale nacionalističke strasti?

      Na severu Italije, u Bolcanu, gradu koji se nalazi u autonomnoj oblasti Trentino-Alto Adiđe (Južni Tirol), primeru uspešnog međuetničkog inžinjeringa između italijanske većine i austrijske manjine, održan je prošlog meseca referendum za vraćanje starog imena jednom od glavnih gradskih trgova. Ova naizgled bezazlena lokalna politička rabota u stvari je znak ozbiljnog podizanja napetosti.
       Naime, decembra 2001. godine koalicija na vlasti u Bolcanu između centroleve koalicije Maslina i dominantne partije etničkih Austrijanaca Južnotirolske narodne partije promenila je ime Trga pobede u Trg mira. Naziv Trg pobede naročito je ljutio pripadnike austrijske nacionalne manjine (Austrijanci čine u oblasti Alto Adiđe dve trećine od ukupnog broja stanovnika, ostatak su Italijani i manjinska grupa Ladina) jer se naziv odnosio na pobedu Italije nad Austrougarskom monarhijom u Prvom svetskom ratu, kad je i oblast dotadašnjeg Južnog Tirola pripala Italijanima. U krugovima gradske vlasti u Bolcanu smatralo se da nije u skladu sa trendom rastuće autonomije ove regije da se podseća na nezgodne istorijske događaje koji samo pothranjuju nacionalizam obe strane. Među predloženim nazivima za ovaj trg u jesen 2001. našao se i politički korektan naziv Trg evropskog jedinstva, ali je na kraju ipak odabran Trg mira. Još veći prezir austrijske nacionalne manjine izazivao je spomenik na trgu u obliku trijumfalne kapije, izgrađen u vreme fašizma 1922. godine. U očima lokalnog austrijskog stanovništva ovo je bio simbol izgubljene austrijske dominacije i italijanske premoći, na kojem su Italijani trijumfalno uklesali ove reči: "Ovde su krajnje granice otadžbine, odavde smo civilizovali druge našim jezikom, zakonima, umetnošću". Danas se na spomenik iz vremena "kada su vozovi išli na vreme" (eufemizam za Musolinijev fašizam) gleda sa ironijom, a i lokalni Austrijanci su se umorili od mnogih neuspešnih pokušaja da se trijumfalna kapija sruši.
       Italijani iz Bolcana sada su se pobunili protiv ovakvog političkog kompromisa vladajuće koalicije u gradu i na upravo održanom referendumu glasali su sa 62-procentnom većinom da se trg opet, kao od Prvog svetskog rata do jeseni 2001, zove Trg pobede. Neprijatelji rastuće autonomije ove regije slavili su trubeći oko trga sa italijanskim zastavama istaknutim kroz prozore vozila.
      
       Trijumfalizam većine
       Većinsko stanovništvo u ovom gradu 1918. su činili Austrijanci, ali se demografska slika regije promenila zbog politike naseljavanja Italijana sa siromašnog juga i ostalih delova zemlje u ovu bogatu alpsku regiju, tako da Italijani danas u samom Bolcanu čine 70-procentnu većinu. S obzirom na to da upravo održani referendum nije bio obavezujućeg nego savetodavnog karaktera, gradska vlast ne mora da prihvati rezultate, ali će ovako ubedljiva pobeda predstavljati svojevrstan pritisak na koaliciju Maslina i austrijske partije da vrate stari naziv trgu. Demokratama levice i ostalim kolegama iz Masline nepoštovanje italijanskih glasova na referendumu donelo bi ozbiljne neprilike na budućim izborima.
       Predosećajući raspoloženje većinskog dela stanovništva Bolcana, Đanfranko Fini, lider jedne od vladajućih partija na nacionalnom nivou, ekstremnodesničarske Nacionalne alijanse, posetio je Bolcano pred sam referendum i snažno podržao vraćanje starog imena trgu. Nacionalna alijansa, inače naslednik fašističke partije i posleratnog neofašističkog Italijanskog socijalnog pokreta, već ranije se zalagala, na primer u Bolonji, da se iz preambule gradskog statuta izbaci svako pominjanje zasluga partizanske borbe u Drugom svetskom ratu. Angažovanje Nacionalne alijanse na referendumu od naročite je strateške važnosti u Bolcanu, gde mu je politički protivkandidat unitaristički nastrojena partija Unitalija. Poslednjih godina Finijevi postfašisti izgubili su znatan broj simpatizera u ovoj severnoj provinciji. Unitalija, stranka lokalnog značaja, igrajući na kartu protivljenja sve većoj autonomiji regije, preti da osvoji podršku velikog broja lokalnih Italijana. Nacionalistička retorika pomešana sa protivljenjem neoliberalizmu doprinela je da Unitalija dobije podršku brojnog radničkog stanovništva u Bolcanu (Musolini je 1934. godine sagradio industrijski centar kao prsten oko Bolcana i tu naselio migrante sa Juga, tako da je zbog toga u ovom gradu, među italijanskim stanovništvom, preovladala radnička klasa). Finijeva stranka, zbog svog učešća u vladi simbola italijanskih poslodavaca i neobuzdanog kapitalizma Silvija Berluskonija, nije mogla da se predstavi kao iskren zaštitnik prava radnika Bolcana. Ipak, italijanski radnici desnog opredeljenja mogli su da poveruju da Nacionalna alijansa, kao moćni zaštitnik iz Rima, deli njihovu brigu za opstanak italijanske države. U Finijevoj stranci su zaključili da je podrška referendumu od tolike važnosti da su zbog nje bili spremni i da dovedu u pitanje dugo priželjkivano približavanje južnotirolskim narodnjacima, najdominantnijom partijom italijanskih Austrijanaca. Nije sigurno kako će se prema novonastaloj situaciji postaviti i Slobodarska partija Jerga Hajdera, koja se pre nekoliko nedelja pohvalno izjasnila o Finiju i njegovoj politici. Ovakvo političko kockanje italijanskih postfašista moglo bi i da poremeti međudržavne odnose sa Austrijom jer obe ekstremno desničarske partije igraju značajnu ulogu u političkom životu obeju zemalja.
      
       Domino efekat
       Posle vladavine fašista, koji su na svaki način pokušali da asimiluju ovu regiju, došlo je do sporog ali postepenog rasta autonomije za austrijsku nacionalnu manjinu; izuzetak su pedesete godine kad su, na nespremnost tada u Italiji vladajućih demohrišćana da izađu u susret zahtevima južnotirolskih Austrijanaca, pripadnici ove etničke grupe odgovorili bombama. Odgovorna i pažljiva politika centralne vlasti u Italiji dovela je 1972. do uspostavljanja, po nekima, "uzorne autonomije za nacionalne manjine". Danas, paradoksalno, kad se Evropska unija sve sigurnije kreće u pravcu federalnog ustrojstva, u Evropi se oseća, kako je to rekao Berluskoni pošto je pobedio na izborima 2001, "domino efekat" dolaska na vlast desničarskih partija. Italija i Austrija primer su ovakvog političkog trenda.
       Jedan od najprestižnijih italijanskih političkih magazina "Mulino" smatra da crne košulje izvađene iz naftalina nisu ono što preti stabilnosti liberalne demokratije u Italiji danas. Fini se uspešno distancirao od svojih fašističkih korena a i obično članstvo Nacionalne alijanse polako se kreće u tom pravcu. Glavna opasnost je neka vrsta neodgovorne, plebiscitarne, harizmatičke demokratije koja od dolaska Berluskonija na vlast ruši vladavinu prava i ustavnu demokratiju i zavodi tiraniju većine. Međunacionalne sredine najranjivije su na otrovni populizam desnice. Komentatori italijanskog dnevnika "Korijere dela sera" uz to navode da je trošak ovog referenduma, koji je nedeljama svađao ali i zabavljao građane Bolcana, iznosio neverovatnih 350 000 evra. Ovakav podatak samo dokazuje da banalizovanje političkog života postaje vodeći trend u italijanskoj politici. Umesto da se bavi pretećom recesijom, vlast igra na niske strasti biračkog tela. Naizgled nevažan referendum u Bolcanu primer je ovog negativnog trenda a i ozbiljan dokaz da između ekstremno desničarskih partija, kao što su Hajderova i Finijeva, po prirodi stvari nema saradnje bez obzira što bi oni želeli da to pokažu drugačije. Pre ili kasnije, zbog neizbežne nacionalističke politike, njihovi interesi doći će u sukob. Ujedinjena, federalna Evropa, koja se ovih dana stvara u Briselu, s ovakvim političkim težnjama udaljuje se od svog ostvarenja.
      
       SRĐAN CVIJIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu