NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Navijači u papučama

"Uljuljkani u konforu naših soba, mi prestajemo biti navijači. Pretvaramo se u amstelove promotere. Fudbal, pivo i televizija. Ljudi se tako udaljuju od stadiona"

      Engleska premijer-liga gleda se, ove sezone, u 117 država sveta. Televizija je tako od jednog državnog takmičenja, koje nije izlazilo iz ostrvskih okvira, napravila najbolji svetski brend. Međutim, i ova revolucija, čiji je nosilac televizija, počela je da jede svoju decu. Slavni italijanski klub "Fiorentina" više ne postoji, a stotine evropskih klubova nalaze se u ogromnim dugovima. Istovremeno, u našoj zemlji televizija takođe postaje brana razvitku fudbala; istina, iz potpuno drugačijih razloga.
       Najnovija eksplozija cena prava TV prenosa oterala je fudbal sa ekrana evropskih "zemaljskih" televizija a TV kanalima, koji funkcionišu po sistemu "plati pa gledaj", donela je velike gubitke, koji u kombinaciji sa gubicima nastalim zbog pojave piratskih kartica stavlja doskora moćne TV stanice u bezizlazan položaj. Samim tim, klubovima je obećani novac od TV prava drastično smanjen, što i mnoge klubove dovodi u dramatičnu situaciju, jer imaju basnoslovne višegodišnje ugovore sa igračima, koje moraju da isplate. Sistem je, dakle zavisan od TV prava. Bez novca od televizije, on puca.
       Direktor marketinga FK "Crvena zvezda" Zoran Avramović smatra da je na ovaj način epoha preplaćenosti i blagostanja u evropskom fudbalu definitivno završena ali kao bitno ističe to što je igra sačuvana. Uprkos nedostatku novca kategorično tvrdi da, marketinški gledano, fudbal nije u krizi jer, kako ističe, fudbal nikada nije bio više u gro planu i nikada nije bilo više fudbalskih asova, koji su prisutni u svim oblastima života. Primer Bekama, o kome bukvalno znamo sve ili Bepe Sinjorija, koji je počasni građanin Bolonje i koji otvara kulturne manifestacije u prvom evropskom univerzitetskom gradu, to najbolje ilustruje.
       U našem fudbalu velikih zvezda odavno nema ali zato, više nego iko u Evropi gledamo svetske zvezde. Naše televizije svakog vikenda prenose po nekoliko utakmica iz gotovo svih evropskih liga od najjačih kao što su španska, engleska i italijanska, do prosečnih poput holandske ili francuske lige. Naši fudbalofili tako uživaju, ali se kao žrtva televizije, u ovom slučaju, pojavljuje jugoslovenski fudbal.
       "RTS je pokretač uništavanja našeg fudbala. Prošle godine u vreme onih multiprenosa na Trećem kanalu otkazivani su treninzi i utakmice mlađih kategorija, jer nije moglo da se sakupi dovoljno dečaka. Ove godine neke privatne televizije emituju utakmice najjačih evropskih prvenstava u vreme kada se igraju mečevi naših liga. Tako direktno doprinose da naš fudbal ostane bez gledalaca", kaže direktor i glavni i odgovorni urednik SOS kanala Dragiša Kovačević, koji dodaje da mu je žao što je i on, zarad opstanka na tržištu morao da kupi prava na dve evropske lige. Gojko Andrijašević, šef fudbalskog sektora u sportskoj redakciji RTS-a, kaže da neuporedivo manje inostranog fudbala na ekranima RTS-a, u odnosu na ranije godine, nije proizvod izgubljene tržišne utakmice već nove programske orijentacije, koja, kao i svaka državna televizija u svetu, akcenat stavlja na domaći fudbal. Zoran Avramović upozorava na opasnost fenomena "navijača u papučama". "Uljuljkani u konforu naših soba, mi prestajemo biti navijači. Pretvaramo se u amstelove promotere. Fudbal, pivo i televizija. Ljudi se tako udaljuju od stadiona."
       Za razliku od naše zemlje, u Evropi, onoj uređenijoj, skupo je biti "navijač u papučama". Poslednjih godina fudbalski prenosi gotovo da su postali privilegija digitalnih televizija, sistema "plati pa gledaj". S obzirom na to da dve trećine pretplatnika kupuje dekoder zbog fudbala, da je broj pretplatnika intenzivno rastao, činilo se da je televizija bure bez dna. Međutim, čak i u Engleskoj, u kojoj Bi Skaj Bi Ruperta Mardoka nema konkurenciju i ima 5,7 miliona pretplatnika, klubovi su morali da se odreknu polovine novca koji su dobijali od TV prava. U Italiji posle sloma velikih digitalnih sistema "Strim" i "Telepju", samo je šampion "Juventus" startovao u novom prvenstvu bez dugova i gubitaka. Ukupan gubitak 128 profesionalnih klubova, koji su u minusu, premašio je milijardu evra. Postoji li izlaz?
       "Nema više lakog novca od TV prava, ni višegodišnjih reklamnih ugovora. Budžeti će se puniti drugačije. Moraće se vratiti pasija u organizaciji klubova. Nije slučajno slogan Evropskog prvenstva u Engleskoj bio 'Fudbal se vratio kući'. Jer, fudbalu moramo vratiti stvari koje su uvek išle uz njega lepotu, emociju, strast."
       I gledaoce. Ako vidik suzimo na naš fudbal.
       Međutim, u Fudbalskom savezu ne misle da su TV prenosi utakmica evropskih liga jedan od uzroka pustoši na našim stadionima. Nebojša Ivković iz stručno-tehničkog sektora FSJ kaže čak da je to odlično za naš fudbal; naravno, ako se poštuje pravilo "zaštićenog termina".
       Fudbalski savez Jugoslavije i Zajednica prvoligaša, po zakonu UEFA, imaju pravo da zaštite jedan termin, u kome nije dozvoljeno prenošenje utakmica međunarodnog fudbala. Taj termin se pomera a trenutno je subotom između 13 i 17 časova. Bar se ovaj propis uglavnom poštuje. U Srbiji. U Crnoj Gori ni to. Subotom od 15,30 RTCG prenosi derbi utakmicu nemačke Bundes lige.
       U svim ostalim terminima svako može prenositi evropski fudbal u neograničenim količinama. Naravno, ako pre toga kupi prava.
       Vlasnici TV prava (lige, savezi, klubovi) najčešće ta prava prodaju specijalizovanim agencijama koje ih distribuiraju po regionima. Na primer, UFA media je distributer TV prava za područje jugoistočne Evrope. Cene, koje se prilagođavaju platežnoj moći regiona, u domenu su poslovne tajne ali sama činjenica da su najjače evropske lige podeljene na više "paketa", govori o tome da je cifra tolika da nijedna naša televizija ne može sebi da priušti ekskluzivna prava na određenu ligu. Kako nezvanično saznajemo, samo jedan paket italijanske lige košta više od pola miliona evra (dva paketa u vlasništvu su Pinka, jedan BK televizije).
       Prenosi utakmica evropskih liga jedan su od najgledanijih segmenata našeg TV programa. Da li se taj uloženi novac može vratiti kroz reklame?
       Iako prenosi "kalča" na Pinku ne oskudevaju u reklamama a jedan sekund reklame u vreme prenosa italijanske lige košta 100 evra, Zoran Đukić, pomoćnik direktora za sport TV Pink, kaže da osnovni razlog početka emitovanja italijanske lige na Pinku nije bio komercijalne prirode. "Želeli smo da privučemo novu publiku a ujedno i da podignemo kvalitet i ozbiljnost programa", objašnjava Đukić. Dragiša Kovačević, s druge strane, tvrdi da su strani sponzori darežljivi kada su u pitanju ovakvi prenosi "jer je to njihov interes, pošto na taj način naš sport postaje jeftin". On smatra da država mora da zaštiti jugoslovenski sport jer to je ono najbolje što ona ima, a kao mogućnost predlaže i uvođenje sistema "plati pa gledaj". Stručnjaci kažu da Srbija nema infrastrukturu a ni standard za "plati pa gledaj" a postoje mišljenja da bi se agresivnom medijskom promocijom mogao bitno popraviti "imidž" našeg fudbala, i tako navijače iz fotelje preseliti na stadione.
       Posle bumeranga televizije koji se vratio fudbalu, "gospodari fudbala" okreću se nečem novom. Veb komunikaciji.
       "To je definitivno budućnost fudbala" - kategoričan je Zoran Avramović, naglašavajući da je još samo preostalo da se nađe najprihvatljiviji model, koji će ustoličiti Internet kao najvažnije sredstvo finansiranja i promocije najvažnije sporedne stvari na svetu.
      
       GORISLAV PAPIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu