NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Nikad više Vijetnam

Dok se Amerika priprema za rat i sa jedne strane dobija sve veću međunarodnu podršku (iako nevoljno), u samoj Americi protesti su sve češći i veći. U njih se uključio i američki pisac Gor Vidal

      Žena bivšeg predsednika Amerike Bilija Klintona Hilari baš nije našla trenutak da podrži aktuelnog predsednika Džordža Buša i njegove planove za Irak (sredinom oktobra). Hilari je, naime, govorila u Novoj školi u Njujorku kada su studenti iznervirani njenim predavanjem počeli da izvikuju reči protesta što se završilo izbacivanjem tri studenta iz sale. Odmah su se okupili i novinari, no nije im dozvoljeno da uđu. Zvaničnici škole kažu da je zabrana došla iz kancelarije Klintonove.
       Međutim prvi "izveštaji" odmah su krenuli sa njeb site Protest.net. Studentima sa Univerziteta u Njujorku su se pridružili i brojni građani i protivnici rata.
       Deset dana kasnije usledile su najveće studentske demonstracije od Vijetnamskog rata. U subotu 26. oktobra demonstracije su buknule u nekoliko američkih gradova, a najveće su bile u Vašingtonu i San Francisku gde je na ulicama bilo 200 000, odnosno 100 hiljada ljudi. Akcije protiv rata postaju sve masovnije tako da se već može tvrditi da postoji organizovan antiratni pokret. Sledeća velika akcija (ukoliko se ne dogodi nešto nepredviđeno) zakazana je za vikend 18-19. januara. Tada će biti organizovan antiratni referendum. Datum se poklapa sa dvanaest godina od početka Zalivskog rata, ali i sa rođendanom Martina Lutera Kinga, što ovim događajima daje posebno mesto u svesti američkog građanina.
      
       Pred rešenjem
       Istovremeno, Bušova administracija čini sve da ubrza donošenje opširnije i strože formulisane rezolucije UN o Iraku. Amerikanci su sve bliži cilju jer pored podrške Britanaca, svakim danom je sve manje razlike u mišljenu ostalih stalnih članica Saveta bezbednosti. Žalosno je reći, ali "akcija" čečenskih terorista u Moskvi i rusko objavljivanje rata terorizmu, mogu samo da idu naruku američkim zahtevima za donošenje nove rezolucije UN.
       Iz Francuske stižu vesti da se stavovi Amerike i Francuske u vezi s napadom na Irak sve više približavaju. Iako se ne slažu oko izvesnih formulacija, skoro je izvesno da će sve velike sile (sa pravom veta) ipak odobriti izglasavanje nove rezolucije UN što je glavni zahtev Amerikanaca i najveći problem Iračana, koji bi sad rado pustili inspektore Ujedinjenih nacija, ali od njih se traži više.
       Najneprijatnije od svega je to što će Amerika delovati i sama ukoliko ne dobije podršku UN. To znaju i Amerikanci i zato su otpori Bušovoj politici sve češći u samoj Americi.
       Spisku kritičara američke politike prema Iraku pridružio se i poznati američki pisac Gor Vidal (77) koji se proslavio širom sveta romanima iz američke istorije (kod nas najpoznatiji "1876" i "Bur").
       U polemici objavljenoj u londonskom "Obzerveru" pod naslovom "Neprijatelj u nama", Vidal je, najoštrije do sada, napao Džordža Buša i njegovu administraciju optužujući ih da namerno ne reaguju na upozorenja o planovima Al kaide. Time je (Bušova hunta, kako je on naziva) pokrenuli "rat protiv terorizma" koji je započeo prvo u Avganistanu, sada ide dalje a zajedno sa njim i ukidanje građanskih sloboda kod kuće.
      
       Gor Vidal
       Vidal piše: "Mi još ne znamo ko nas je pričepio onog groznog ponedeljka, i koja je bila prava namera. Ali mnogim građanskim libertinistima prilično je jasno da 11. septembar nije mnogo mario za našu krhku Povelju o ljudskim pravima niti za naš nekada zavidan sistem uprave koji je prethodne godine dobio smrtonosan udarac kad je Vrhovni sud odigrao igricu u 5/4 taktu i predsednika kojeg je izabrao narod zamenio petrolejsko-gasnom huntom Buš-Čejni."
       Optužujući Bušovu administraciju za niz propusta, on im dodaje još jedan, zaista radikalan, koji u potpunosti odgovara ovom kontroverznom piscu. Vidal, naime, kaže da su avioni koji su udarili u Svetski trgovinski centar i Pentagon mogli biti oboreni u vazduhu. Da li su i o tome razmiišljali američki zvaničnici nadajući se da se najgore neće dogoditi, ali nisu smeli do sada da spomenu, pitanje je na koje niko neće odgovoriti. Razumljivo je da je hladan, racionalan Vidalov stav sada realan i pametan, ali ko je mogao u onom trenutku da odluči..?
       Dalje Vidal optužuje i američke medije i kaže: Osama je bio izabran iz (takoreći) estetskih razloga, da služi kao zastrašujući logo naše dugo nameravane invazije i osvajanja Avganistana... (jer je) državna uprava uverena da su Amerikanci toliko prostodušni da se ne bi ni umeli baviti složenijim scenarijem od onog koji predviđa časnog, usamljenog, poludelog ubicu (ovog puta sa zombijevskim pomoćnicima) koji zlo čini samo radi zabave, zato što nas mrzi jer smo mi bogati i slobodni, a on nije. Vidal takođe napada propust koji su načinili američki mediji da povedu raspravu o 11. septembru i njegovim posledicama. Očigledno, "konspirativna stvar" je danas skraćenica za istinu o kojoj se ne može govoriti.
       Da li se o drugoj istini, iračkoj, može govoriti pre nego što počne rat? Ili će se pričati kad sve bude kasno? Akcije američkih studenata i mirovnjaka, predviđene za januar, mogu doći previše kasno, jer ako poverujemo Vidalovom vidovnjaštvu, iza brega se valja nešto veće.
      
       MILAN DAMNJANOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu