NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Plodovi krize

Jugoslovenska izložba na Bijenalu arhitekture u Veneciji

      Milorad H. Jevtić
      
       Posle deset godina naši graditelji su se ponovo pojavili kao učesnici na Venecijanskom bijenalu arhitekture. Našu izložbu je organizovao Muzej primenjene umetnosti u Beogradu, komesar je bila mr Marina Đurđević, a selekciju učesnika je izvršio dr Miloš Perović, profesor Istorije moderne arhitekture na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu. Pod zajedničkim motom DEKONSTRUKCIJA-KONSTRUKCIJA 1991-2002, Perović je predstavio 21 eksponat među kojima 11 izvedenih dela, šest projekata i četiri studentska rada. Izraz DEKONSTRUKCIJA ostao je, međutim, na verbalnom nivou, jer nešto rasutog šuta bilo je previše uprošćena metafora za desetoletno propadanje naše arhitekture izazvano urbanističkim neredom, bespravnom gradnjom ili NATO bombardovanjem.
       Iz oskudne decenijske produkcije selektor (ili kurator, kako piše u katalogu) izabrao je objekte koji, po njegovom mišljenju, najbolje reprezentuju našu savremenu arhitekturu, bez obzira na njihovu koncepcijsku ili stilsku pripadnost. Zanimljivo je da on u propratnom tekstu čak tvrdi da predstavljeni arhitekti menjaju svoj izraz OD PROJEKTA DO PROJEKTA i da im je JEDINI ujedinjujući faktor to što su diplomirali na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu. Ova Perovićeva tvrdnja, koja nipošto ne može da bude kompliment našim stvaraocima, protivureči nekim njegovim drugim ocenama, pa i, naročito, onoj da je u godinama naše opšte krize stvoreno nekoliko najznačajnijih dela u CELOKUPNOJ istoriji srpske arhitekture. (Začuđuje da tako smelu izjavu, koja je - pored nesumnjivih kvaliteta nekih novih objekata - svakako poražavajuća za našu arhitekturu, Perović ne obrazlaže podrobnije, pa i ne navodi imena tih remek-dela, ostavljajući čitaocu da nagađa koji od 11 objekata pripada toj kategoriji.)
       U glavnoj reprezentativnoj grupi našli su se objekti čiji su autori B. Mitrović, V. Milunović, S. Krunić, S. Rajović, M. Mirković, R. i D. Stamenović, G. Vojvodić, J. Pilasanović, A. Spajić i D. Tešić od kojih su Mitrović, Krunić, Mirković i Tešić predstavljeni sa po dva dela.
       Retke su selekcije koje prolaze bez primedbi, pa i ovoj se mogu izreći neke zamerke. Sporan je, za potpisnika ovih redova, na primer, izbor Palate PINK, koja, osim što ima visoke izvođačke i tehnološke vrednosti, nema ni originalnosti ni umetničkih vrlina za takvu ekspoziciju. Slično se može reći i za poslovnu zgradu STEKO, dok je enterijer CEPTER u Milanu fotografski nepregledno predstavljen. Smatramo da je u ovoj postavi moralo da se nađe mesto za Palatu NIS-a Kekovića u Novom Sadu, naselje CVEĆARA ili zgradu kod "Đerma" M. i D. Marušića, Dvoranu u Vršcu P. Arsića, Zgradu u Bloku 12 M. Jobsta...Ostalo je zagonetno smeštanje Beogradske arene V. Slavice u grupu projekata. Što se tiče same grupe projekata i odeljka studentskih radova, izboru se ne mogu staviti neke posebne zamerke.
       Izložbeni katalog u grafičkoj interpretaciji Pavića i Miljkovića (već je, ranije, predstavljen čitaocima NIN-a) bio je svakako najatraktivniji elemenat našeg ovogodišnjeg nastupa. Kada je o propratnim tekstovima u njemu reč, uvodnik Marine Đurđević napisan je odmereno i primereno priredbi, što ne važi za preopširan Perovićev osvrt neumesno opterećen opisivanjem istorijskih i društvenih okolnosti i tek kratkim i nedovoljno ubedljivim arhitektonskim analizama i zaključcima.
       Ukupan je utisak da je naše predstavljanje na Bijenalu imalo veći značaj kao simbolični povratak na ovu prestižnu međunarodnu smotru nego što je postiglo neki kreativni propagandni uspeh.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu