NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Poslednji robovi Evrope

Rajko Đurić, predsednik PEN centra Roma

      Evropa, kolevka prosvećenosti i demokratije, slobode i ljudskih prava, nije još potpuno ukinula ropstvo. U zemljama nemačkog carstva, po dekretima careva i crkve, Romi su imali status "Vogelfrei" - (što znači, mogli su biti ubijani na svakom koraku kao divljač u šumama, pri čemu su "lovci" dobijali premiju za svaku odrubljenu mušku, žensku i dečju glavu) - ili u Rumuniji, gde su počev od 14. veka, pa sve do 1856. godine bili robovi (s gvozdenim okovima oko ruku i nogu, a ponekad i s gvozdenim rogovima privezanim na glavi), doživeli da se i posle pada Berlinskog zida podižu zidovi između njih i njihovih "gospodara" kao, recimo, u češkom gradu Ušti nad Labem; da se u blizini njihovih naselja, kao što je slučaj u Španiji, prave atomska smetlišta; da skinhedsi "širom Evrope ubijaju odrasle i decu; da neonacisti montiraju eksplozivne naprave u blizini njihovih naselja, čak u dečje igračke; da posle holokausta u doba nacizma i masovnog uništavanja u pojedinim zemljama komunističkog lagera (kako pokazuju tek odnedavno dostupni dokumenti) dožive ponovo genocid u Bosni i na Kosovu. (U Bosni je do rata živelo oko 300 000 Roma i, kako pokazuje popis stanovništva iz 1981, imali su naselja gotovo u svim gradovima i selima Bosne. Sada u Bosni ima samo oko 15 000 Roma. Na Kosovu ih je bilo više od 250 000, a posle "etničkog čišćenja" ostalo je oko 20 000!)
       Ova "enciklopedija smrti", bez presedana u novijoj istoriji Evrope, od 1989. do danas, neprestano se dopunjava patnjama i nesrećama Roma: progoni, nezakonito oduzimanje imovine, osporavanje biračkog prava, osporavanje prava na boravak i rad, osporavanje prava na školovanje, drastično sudsko kažnjavanje, maltretiranja koja sprovode organi vlasti i policije, sterilizacija romskih žena (o čemu su javno govorili predstavnici Norveške, Slovenije i Slovačke pre nekoliko godina u Evropskom savetu u Strazburu), itd. Dakle, 12 miliona Roma, 12 miliona ljudi i građana Evrope, u 21. veku su, još "parije".
       Na ovu činjenicu su upozorili pojedini evropski državnici i političari, među njima posebno predstavnik Finske Irja Halonen, koja je kazala da su vrata evropskih institucija još zatvorena za predstavnike najbrojnije evropske nacionalne manjine.
       Nemački nobelovac Ginter Gras, koji je još u svom romanu "Pseće godine" dotakao i Rome, upozorio je više puta na tragični položaj Roma u Nemačkoj i u Evropi. Njegovi govori sabrani u knjizi "Bez glasa" ("Ohne Stimme") dokazuju kako Gras traži pravdu za one koje pravda i pravo na život dostojan čoveka neprestano mimoilaze. Romi, koji su kao i Jevreji preživeli holokaust, izloženi su i dalje progonima i svakodnevno doživljavaju razne nepravde - rekao je Gras prilikom otvaranja fondacije "Za dobrobit Roma", ilustrujući to primerima iz Nemačke.
       Kada je pozvan u Strazbur, da govori u Evropskom savetu, Gras je, opisujući vreme "kiselih krastavaca" (kako je slikovito nazvao naše doba), naglasio da se radikalna desnica pojavila ponovo u Nemačkoj. Desnica, koja često sprovodi u delo službenu, vladinu politiku, ali na najbrutalniji način, uzima Rome ponovo na "nišan". Najveća evropska nacionalna manjina je i dalje "bez glasa". Kao što je činjeno u prošlosti, tako se čini i danas - o njima se odlučuje bez njih. Gras je tada podsetio na odluku Petog svetskog kongresa Roma, na kojem se zahtevalo osnivanje međunarodnog romskog predstavništva u Briselu. Ali, to - dodao je on - nije dovoljno. Demokratija i demokratska prava moraju omogućiti ovom narodu mnogo veća i šira prava. Ova prava moraju pustiti korene najpre u Evropskom parlamentu. Romi žive u Evropi od 15. veka i ovaj narod, posle viševekovnih progona i pogroma, genocida i ponovnih progona i pogroma, ne treba i ne sme ostati bez glasa. Gras je, s tim u vezi, predložio: za sledeće evropske izbore predstavnici ovog naroda treba da iziđu sa zajedničkom listom mandata. Doduše, to zasad nije sasvim u skladu s postojećim izbornim zakonima i procedurama u Evropi, ali Evropski parlament će biti na dobitku ukoliko se u njegovim poslaničkim klupama nađu i predstavnici romskog naroda.
       Kasnije, prilikom susreta s predstavnicima Evropske investicione banke, Gras se založio za privredne i finansijske programe u korist Roma.
       Nažalost, do danas nije realizovan ni jedan od Grasovih predloga. Ali, reči Gintera Grasa i njegovi predlozi jesu, možda, najbolji test savesti njegovih sugrađana i političara, političke pravednosti, demokratskih načela i ljudskih prava u Evropi. Jer, ako se ne uzimaju u obzir ni reči ni upozorenja jednog nobelovca i čoveka - institucije kao što je Gras, šta, onda, očekivati i čemu se nadati kad sami Romi govore o vlastitoj nesreći i problemima?
       Zahvaljujući fondaciji "Za dobrobit Roma" koju je Gras osnovao 1997. godine u Libeku, Romi imaju mogućnost da se bar jednom godišnje čuje njihov glas u javnosti Nemačke, pa i Evrope. Prvu nagradu fondacije "Oto Pankok" (nagrada nosi ime nemačkog slikara Pankoka, koji je bio Grasov profesor na Likovnoj akademiji u Diseldorfu) - dobila je Melani Špita, Romkinja iz Frankfurta, autor scenarija više dokumentarnih filmova o holokaustu Roma, a druga, koja je dodeljena nedavno, pripala je dr Ibrahimu Hasaniju, lekaru, koji je nekada živeo na Kosovu (Uroševac) a sad je s izbegličkim statusom u Drezdenu.
       Prilikom svečanosti, održanoj u Libeku, govorio je i predsednik Nemačke Johanes Rau koji je, između ostalog, kazao: "Ja sam takođe savezni predsednik nemačkih Roma i Sinta - i ova samorazumljiva stvar se mora više puta javno reći, da je ne bi niko zaboravio."
       Ako ovu poruku prihvate bar članovi SPD, partije koja je na nedavnim izborima ponovo pobedila, onda se i Romi u Nemačkoj mogu nadati boljoj i srećnijoj budućnosti.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu