NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Leš u bekstvu

Film: Mrtav ’ladan (SRJ, 2002)
Režija: Milorad Milinković
Uloge: Nikola Đuričko,
Sonja Kolačarić, Tara Manić, Srđan Todorović Srđan Vučinić

      Prvi igrani film Milorada Milinkovića funkcioniše po oprobanim principima crnohumorne komedije zabune. U nedostatku novca, braća (Srđan Todorović i Nenad Jezdić) pokušavaju da svog mrtvog dedu (Bata Paskaljević) vozom prokrijumčare do mesta gde treba da bude sahranjen. U vozu se nalazi i sitan preprodavac droge Limeni (Nikola Đuričko); plašeći se policije, on “usnulom” dedi ubacuje paketić droge u džep. Nedugo zatim, leš starca nestaje iz voza... Dalja radnja vezuje se za traganje suprotstavljenih grupa za “odbeglim” mrtvacem.
       Prva asocijacija na ponuđeni siže nesumnjivo je slavna Hičkokova komedija “Nevolje sa Harijem”. No, treba se setiti da Hičkok u svom filmu razvija osobeni engleski humor, komiku understatement-a koja uvek proizlazi iz preterane ravnodušnosti spram šokantnog. Kod Milinkovića humor dejstvuje po sasvim suprotnom principu - rastući do krešenda, svaka scena je uvod u još luđe obrte i veća iskušenja za glavne junake. “Ožalošćena” braća, čije se nevolje neverovatnim spletom okolnosti umnožavaju, sjajna su ilustracija efekta “grudve snega”, jednog od osnovnih principa po kojima, prema već klasičnom učenju Anrija Bergsona, nastaje smeh. Po svom ritmu i strukturi “Mrtav ‘ladan” jeste tipičan road-movie čije se vrednosti zasnivaju na usputnim događajima i epizodnim likovima. Stoga i talenat reditelja najviše dolazi do izražaja u oblikovanju živopisnih minijatura - uloge Nikole Pejakovića, Bode Ninkovića, Bate Živojinovića i Milorada Mandića predstavljaju male glumačke dragulje, ili začine bez kojih je nemoguće zamisliti Milinkovićevu komediju. Nezaobilazno je i pojavljivanje devojčice Tare Manić; kao oličenje “pronicljive čednosti” ona je zaštitni znak ovoga filma.
       Sniman u banatskoj ravnici, film po svojim vremenskim i prostornim odrednicama predstavlja univerzalnu priču, priču koja se vezuje za osobenosti žanra, a ne miljea. Zato naizgled neočekivano deluje veza sa aktuelnim zbivanjima: leševi skrivani u hladnjačama, kao i droga švercovana na najbizarnije načine deo su svakodnevice koja nam pripada. Dokazuje li i to da se fikcija, bez obzira na prostranstvo polja koje zauzima, u nekom trenutku neminovno mora susresti sa stvarnošću?
       Umeće oblikovanja i multipliciranja zapleta je vrlina, ali u isti mah i jedan od osnovnih nedostataka Milinkovićevog filma. Jer, kada obrti i dosetke postanu prekomerni, javlja se ravnodušnost kao prirodna reakcija gledaoca. (Kvantitet obrta može biti prednost za planiranu TV-seriju, ali ne i za celovečernji film.)
       Nepretenciozan, a duhovit; sveobuhvatan uprkos žanrovskoj površnosti, “Mrtav ‘ladan” ostaje kao jedan od mogućih putokaza kojem bi domaća komedija, mahom utonula u močvaru primitivizma, valjalo da stremi.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu