NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

I politika i polutke

Srbija je dobila još jednu vladajuću stranku, a da toga nije ni svesna

      Ni krivi ni dužni srpski će laburisti, tek što su nastali, ući u istoriju ovdašnje politike, i to dvostruko; kao prva Laburistička partija u istoriji zemlje, i kao partija koja je uspela da nadmaši čak i JUL postavši odmah i parlamentarna i ministarska. No, predsedniku Laburističke partije, srpskom ministru za rad Draganu Milovanoviću, paralele sa kolegama levičarima nimalo ne smetaju pošto su to puki “komentari onih koji u nama vide veliku snagu i plaše se nas”. Velika snaga partije koja još nije zvanično registrovana oseća se toliko snažno da ministar/predsednik Milovanović svoju stranku “realno” već vidi kao treću po veličini, odmah iza Demokratske stranke i Demokratske stranke Srbije.
       Laburisti su se osnovali 19. oktobra, kada je to odlučio Glavni odbor Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata, one na čijem je čelu bio Dragan Milovanović dok nije postao ministar. Podneo je tada ostavku u ASNS-u da bi izbegao sukob interesa - ne ide, nekako, onakav Zakon o radu uz sindikalne napore - a onda su ministra za rad izglasali za prvog srpskog laburistu. “Bio sam predsednik sindikata, pa postao ministar za rad, i to je dobro, jer bolje od ostalih poznajem probleme radnika”, kaže Milovanović. Tek, i baza je uvidela koliko je to dobro, pa je zatražila i dobila još i više, partiju umesto sindikata i ministra na njenom čelu. ASNS je zatim dobrovoljno ustupio svoje mesto u vladajućem DOS-u, partiji koju je osnovao. DOS nije stao na put dobroj volji, aminovao je odluku, ali to je ostalo slabo primećeno. Zagubilo se u budžaku pomirenja de-esa i de-es-esa, valjda zato što laburisti još nisu treći. No, svaki je početak težak, a ostalo je samo nastavak priče o jednom usponu: laburisti su dobili ministarsko mesto, pomoćnike ministara, po jednog poslanika u saveznom i republičkom parlamentu, odbornike po opštinskim skupštinama. “Lakše ćemo se izboriti za interese radnika ako smo zastupljeni u parlamentima, lokalnoj samoupravi, u upravnim odborima preduzeća”, uveren je Dragan Milovanović.
       Uverenje je zasnovano na iskustvu: “Postoji i mogućnost da sindikati podrže političke stranke, ali to je obično na njihovu štetu. Političari se sete sindikata pred izbore, a kao što smo iskusili, posle izbora ih zaborave.” No, nema mesta strahu, ako ih je ovakva zaboravnost i nagnala da se osnuju, neće se laburisti okrenuti protiv koalicionih drugova. Naprotiv: “Mi želimo da reforme budu još i brže.”
       Reforme su put ka Evropi a Evropa je tamo gde srpski laburisti smeraju da nas odvedu. Zato, neće se među njihovim simbolima naći ni srp ni čekić, a iz istog su razloga i rešili da se nazovu laburističkom a ne, u srpskoj verziji tog imena, radničkom partijom koja bi nekome mogla da zamiriše na komunizam. “Mi smo laburisti, a ne komunisti. Uostalom, mi se zalažemo za demokratiju, za ljudska prava, a to je nešto čega u komunizmu nije bilo”, kaže Milovanović i objašnjava laburističku viziju najhumanijeg od svih društava; u njemu, na primer, imaće radnici gde da se odmaraju (“Smatram da ne treba privatizovati radnička odmarališta, neće dostići cenu kao hoteli.”), a za one koji budu oterani na odmor neodređenog trajanja, tu su tranzicijski fondovi da im pruže utehu jer, “ne želimo da radnici budu žrtve reformi”.
       Žrtve ili ne, upravo na radnike laburisti i ciljaju. Traže ih u nepopunjenom prostoru između centra u kome je DS i levice na kojoj životare “ostaci Socijalističke partije”. Računica je smislena, makar i ako je netačna: ASNS, tvrdi Dragan Milovanović, ima oko 300 000 članova; ako bi se svaki deseti upisao u partiju, postala bi treća po snazi. Naravno, izuzmu li se radikali i socijalisti, ali Milovanović o njima i ne želi da razmišlja pošto bi to bio pogled unazad. Laburisti su se na političkoj sceni pojavili da bi Srbiju poterali unapred. U svakom slučaju, registrovanih je članova još neregistrovane vladajuće partije u ovom trenutku oko 10 000. Pristupnice se i dalje štampaju...
      
       NIKOLA VRZIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu