NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Zarade lične, obaveze državne

Zahtev da umetnička udruženja skrešu spiskove svojih članova kojima se plaćaju doprinosi za socijalno osiguranje izazvao je opštu pometnju i među korisnicima ove društvene “privilegije”

      Umetnost je ogledalo života - reče Tolstoj! A u tome može biti da ima objašnjenja i za sadašnje žučne polemike o tome ko i koliko samostalnih umetnika zaslužuje da njihovo zdravstveno, penzijsko i invalidsko osiguranje bude plaćeno iz budžeta Skupštine grada Beograda.
       Spor je nastao kada je Skupština grada odlučila da pooštri kriterijume i da preispita kome se sve iz budžeta glavnog grada plaća socijalno osiguranje. Zato je 12. jula ove godine donela novu odluku o plaćanju doprinosa za zdravstveno, penzijsko i invalidsko osiguranje samostalnih umetnika.
       Cilj je bio da se smanji broj umetnika o čijem penzijskom stažu i drugim socijalnim brigama brine država. Jer, samo prošle godine u Beogradu je 1 576 samostalnih umetnika bilo oslobođeno tih briga. Njihovo socijalno osiguranje plaćeno je iz doprinosa nekih drugih radnika, iz doprinosa nekih drugih umetnika i onih koji to nisu.
       A već po tom broju može se zaključiti da je Beograd grad umetnika. To je broj samo samostalnih umetnika kojima država plaća doprinose, a pored njih su i mnogi drugi koji sami sebi uplaćuju staž i mnogo više onih koji imaju stalno zaposlenje!
      
       Sumnjive prijave
       Pomenutom odlukom Skupština grada postavila je uslove koje samostalni umetnik mora da ispunjava kako bi stekao pravo da njegovo socijalno osiguranje plaća “država”. Preduslov je, naravno, da ima status umetnika, koji, na osnovu svojih kriterijuma, daje odgovarajuće umetničko udruženje. A onda moraju da budu ispunjeni sledeći uslovi: da samostalni umetnik ima prebivalište na teritoriji grada Beograda, da umetničku delatnost obavlja kao jedino ili glavno zanimanje, da nije osiguran po drugom osnovu, da nije vlasnik preduzeća ili radnje, da nije poreski obveznik po osnovu Zakona o porezu na ukupan prihod građana (računa se da je onaj koji je u toku protekle godine zaradio
       500 000 dinara platio porez), kao i da dokaze o ispunjavanju tih uslova moraju izdati nadležni organi.
       Posle toga oformljena je Komisija za plaćanje doprinosa za osiguranje samostalnih umetnika, u koju su pored predstavnika Sekretarijata za kulturu grada, ušli i predstavnici svih 14 umetničkih udruženja. Njoj je dat zadatak da utvrdi ko sve od samostalnih umetnika, koje predlažu pojedina udruženja, ispunjava tražene uslove i da potom Izvršnom odboru Skupštine grada Beograda predloži jedinstven spisak samostalnih umetnika kojima bi trebalo iz gradskog budžeta uplatiti doprinose za socijalno osiguranje.
       Sva udruženja poslala su spiskove svojih kandidata. Kad su se oni sabrali, ispalo je da bi, i pored postavljenih uslova, doprinose trebalo uplatiti čak za 1 552 samostalna umetnika. Za to je potrebno gotovo 110 miliona dinara, a grad je za ove potrebe u 2002. godini namenio 60 miliona dinara!
       Prelistavanjem dostavljenih spiskova ustanovljeno je: da sva umetnička udruženja nemaju iste kriterijume za dodeljivanje statusa samostalnog umetnika, da neka udruženja nisu poštovala ni sopstvene kriterijume pa su na spisak za doprinose stavili i neke koji ne ispunjavaju ni osnovne kriterijume, da među predloženim umetnicima ima i onih koji su još studenti, da su za “socijalu” predloženi i neki za koje se “može osnovano sumnjati da poseduju sopstvene firme”, da je dosta onih koji godinama ne žive u Beogradu, već u inostranstvu, da je “dosta primera umetnika poznatih široj javnosti sa zavidnim materijalnim stanjem, iako po priloženim uverenjima nisu poreski obveznici”, kao i da “ima umetnika koji rade u marketinškim agencijama, koji imaju svoje producentske kuće u zemlji i inostranstvu”.
       Zbog svega toga, gradske vlasti odlučile su da dostavljene spiskove vrate udruženjima i da oni sami sa njih skinu one kojima tu nije mesto. Ali, onda su se na to naljutili u nekim udruženjima i - došlo je do svađe, preko medija!
       Prošlog petka predstavnici deset udruženja, ovim povodom, sastali su se u Umetničkom paviljonu “Cvijeta Zuzorić” i usaglasili “stavove i zaključke” u kojima se, između ostalog, kaže: “Apelujemo na javnost i tražimo podršku u zaštiti stvaralaca i poboljšanju uslova za njihov rad koji su direktno ugroženi vođenjem kulturne politike na nivou grada i Republike.”
       Istakli su oni tada i da “Izvršni odbor Skupštine grada svojim zaključcima neosnovano od udruženja traži da utvrde ko od umetnika nije obveznik poreza na ukupan prihod građana, što je obaveza poreskih službi grada a ne službi udruženja”. Ali, i izneli ocenu da se na dostavljenim spiskovima nalaze “jedino umetnici koji ispunjavaju uslove” iz pravilnika udruženja, “odnosno, sve opšte i posebne kriterijume za utvrđivanje statusa samostalnog umetnika”.
      
       Neistine “pod moralnom odgovornošću”
       No, to ipak ne opovrgava one glavne primedbe koje su iznele gradske vlasti.
       Gorica Mojović, član Izvršnog odbora Skupštine grada, nadležna za kulturu i informisanje, u jednoj od svojih izjava za novine rekla je da u prijavama mnogih umetnika ima i elemenata krivičnog dela, jer su potpisali netačne izjave o svojim prihodima. A u izjavi za NIN kaže da glavne probleme stvaraju neki službenici pojedinih udruženja, koji su se negde pretvorili u pravu birokratiju, da bi oni hteli da se prikažu kao nekakvi zaštitnici umetnika, ali i da bi progurali neke svoje favorite. Ima i slučajeva da se oni koji bi sami za sebe da plate doprinose, proglašavaju za izdajnike svoje branše, za štrajkbrehere...
       - Mnogi od predloženih kandidata razumeli su da će izgubiti status umetnika ako im Skupština grada ne bude plaćala doprinose. To nije tačno - kaže gospođa Mojović. - To ni na koji način ne utiče na taj njihov status, jer oni od svojih udruženja dobijaju status umetnika.
       Spor se vodi i oko toga kako bi trebalo tretirati ova davanja.
       Mojovićeva je kategorična:
       - Ovo su socijalna davanja. To je njihovo pravo ime i tako ih treba i nazivati. Kad nekome država treba da uplaćuje doprinose za zdravstveno, penzijsko i invalidsko osiguranje, onda to spada u socijalnu kategoriju i ima karakter socijalnih davanja. A mnogi bi da to budu nagrade i priznanja. Zna se kako se daju nagrade i priznanja. Nagrada za nagradu, priznanje za priznanje, a socijala za socijalu! Treba znati da gotovo sva udruženja imaju neke nagrade, a da te nagrade opet najčešće obezbeđuje država, preko Skupštine grada Beograda ili Ministarstva kulture Srbije.
       Međutim, umetnička udruženja ne prihvataju da to bude socijala, pa su na pomenutom sastanku zauzeli ovakav stav: “Status samostalnih umetnika i plaćanje penzijskog i zdravstvenog osiguranja po tom osnovu nije socijalna kategorija, nego pravo zasnovano na umetničkoj delatnosti kao i umetničkom doprinosu u programima svih institucija kulture i izraz pozitivne kulturne politike, ali i obaveza države prema (...) zakonu.”
      
       Srbija u slikama
       Najširi spisak podnelo je Udruženje likovnih umetnika Srbije (ULUS), na njemu je čak 505 samostalnih umetnika; zatim Udruženje likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajna Srbije (ULUPUDS), na čijem spisku je 439 imena. Po ovome bi se reklo da je Srbija danas baš “likovno bogata”, i pored toga što više nema ni Uroša Predića, ni Paje Jovanovića, ni Đorđa Krstića, ni Nadežde Petrović...
       Divna Jelenković, predsednik ULUS-a, kaže da je na njihovom spisku toliko ljudi zato što je to najveće i najstarije udruženje (osnovano 1919. godine)!
       - ULUS ima 1909 članova, od kojih njih 573, prema našim kriterijumima, imaju status samostalnih umetnika u Beogradu - predstavlja gospođa Jelenković. - Dokaze o uslovima koje je postavila Skupština grada podnelo je njih 505. Ko smo mi da ih skidamo sa spiska i da sumnjamo u verodostojnost podnetih dokaza?! Ti dokumenti izdati su od nadležnih organa i mi smo ih podneli Skupštini grada.
       Odgovor taj odnosi se i na one za koje se zna da godinama žive u inostranstvu.
       Gospođa Jelenković to ovako objašnjava:
       - Njihovo prebivalište je ovde, a boravište tamo! Naši samostalni umetnici koji borave u inostranstvu su naši ambasadori. Oni su ovde organizovali izložbe i donosili svoje radove i u vreme najvećeg embarga. Trebalo bi nastojati da se ti ljudi vrate, a ne da se oteraju!
       Na spisku ULUS-a, pored onih za koje je ustanovljeno da žive u inostranstvu - Selena Vicković, Jarmila Vešović (Francuska), Vahida Ramujkić (Španija), Ana Kapor (Italija), Milenko Divljak (Belgija), Marina Abramović (holandski državljanin) - upisano je i ime dosta poznatog Miloša Šobajića, koji živi u Parizu. Ali, kako smo saznali, on je sam za svoje socijalno osiguranje uplatio akontaciju za ovu godinu.
       Udruženje književnika Srbije predložilo je 86 svojih članova. Predrag Bogdanović Ci, sekretar UKS-a, kaže da oni prihvataju uslove koje je propisala Skupština grada i da su se prema njima prilagodili. Napominje da nigde u svetu, bar ne na Zapadu, država ne plaća na ovaj način doprinose za svoje samostalne umetnike. To je regulisano uz pomoć nekih drugih mehanizama.
       - Naše udruženje zalaže se za skidanje svih nameta sa knjige - pojašnjava Bogdanović. - Zalažemo se za oslobađanje od poreza i na autorske honorare i od poreza na knjigu. Kada izdavaštvo bude zaživelo onako kako treba i kako je u svetu, i sami pisci će imati dobre i pristojne honorare, pa će moći sami za sebe ili njihova udruženja za njih da uplaćuju doprinose. Mi očekujemo i od Vlade Srbije da pomogne da se uspostavi kulturni milje u kojem će se na odgovarajući način vrednovati književni rad.
       Srpsko književno društvo predložilo je svoja 24 pisca. Milovan Marčetić, predsednik Komisije za status samostalnih umetnika SKD-a, podseća da je ovo društvo osnovano tek prošle godine, pa zasad nema mnogo članova, a samim tim i onih sa statusom samostalnog umetnika. No, ističe da je i njihov spisak mogao da bude širi, ali su se strogo držali traženih uslova, za koje kaže da su korektni.
       Udruženje dramskih pisaca predložilo je šest svojih članova, Udruženje muzičkih umetnika 42, Udruženje kompozitora 17, Udruženje orkestarskih umetnika 10, Udruženje baletskih umetnika Srbije 34, a Udruženje filmskih umetnika Srbije 43 umetnika.
      
       Siromašni pevači i glumci
       Najviše pažnje izazvali su spiskovi sa imenima poznatih likova sa estrade i glumcima koji su dosta eksponirani. Pošto je reč o poznatim ličnostima, o kojima se često dosta sazna i od onog što je izvan njihovog “redovnog posla”, pa i kakvog su materijalnog stanja, pogotovo što su se neki od njih javno hvalili i slikali pored svojih luksuznih vila, dičili svojim velikim biznisom, nastupali s krupnim rečima, sada je mnoge iznenadilo što su se našli na spisku za “socijalu”, da se iz budžeta, od doprinosa onih na koje gledaju s visine, podmiruje njihovo socijalno osiguranje.
       Nije lepo zavirivati u tuđi džep i tuđe dvorište, ali malo neverovatno zvuči da svoje socijalno osiguranje ne mogu sami da plate mnogi sa spiska Saveza estradno-muzičkih umetnika, na kojem su 123 imena, a među njima i Zorica Brunclik, Miroljub Aranđelović Kemiš, Zdravko Čolić, Nada Topčagić, Šaban Šaulić, Ana Bekuta, Snežana Babić Sneki (koja se nedavno pohvalila svojom udajom za jednog bogatog čoveka u Hamburgu), Vera Matović, Dragan Kojić Keba.
       Na ovom spisku su i ovi članovi Saveza estradno-muzičkih umetnika: Merima Njegomir, Dejan Cukić, Dragoljub Đuričić, Jasmina Ćirović, Maja Odžaklijevska, Ljubo Kešelj, Sena Ordagić, Milena Plavšić, Ljuba Lukić, Dobrivoje Topalović, Dragan Aleksandrić, Snežana Berić, Mirko Kodić, Šeki Turković, Zorica Marković, Momčilo Bajagić, Gordana Lazarević, Nebojša Lutovac, Marinko Rokvić, Aleksandar Ilić...
       Udruženje filmskih umetnika Srbije podnelo je za socijalno osiguranje spisak sa 20 svojih članova, među kojima su i Branka Katić, Maja Sabljić i Mirjana Joković, za koje neki navode da više žive u inostranstvu nego ovde.
       Savez dramskih umetnika Srbije podneo je spisak od 151 svojih članova, za koje se traži da im Skupština grada plaća socijalno osiguranje. A na tom spisku su, između ostalih: Lazar Ristovski, Dragan Bjelogrlić, Danica Maksimović, Petar Božović, Snežana Savić, Svetlana Bojković, Predrag Manojlović, Petar Kralj, Ana Sofrenović i Dragan Mićanović (kojima neki to pravo osporavaju govoreći da više žive u Engleskoj nego u Srbiji), Srđan Todorović, Tihomir Stanić, Katarina Žutić, Čedomir Petrović, Jovana Petrović, Jelena Tinska...
      
       JOVAN JANJIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu