NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Globalno bogaćenj

Problem nije sama globalizacija već međunarodne ekonomske institucije, posebno MMF koji je izneo paket ideja, kao što je tržišni fundamentalizam, jedan osoben pogled na kapitalizam viđen kao najbolji moguć ekonomski sistem

      Pred nama je junak antiglobalističkog pokreta i bog tržišnih fundamentalista. “Džoe Stiglic; kontroverzni dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju nalazi da je svet “nepravedan” i hoće da to ispravi
      
       U svojoj poslednjoj knjizi “Globalizacija i njene manjkavosti” tvrdite da globalizacija ne uspeva. Zašto?
       - Zato što globalizacija ne radi u korist svakog, čak i ako neki ljudi, u izvesnim delovima sveta, u stvari mnogi ljudi, imaju od toga koristi. Kina i mnoge druge azijske zemlje povećale su svoj izvoz. Ali u Latinskoj Americi reforme iz ‘90-ih proizvele su nestabilnost. U mnogim slučajevima rast je bio vrlo ograničen, a dobit je neproporcionalno otišla bogatima.
      
       Da li smatrate da je kriza koja pogađa finansijska tržišta u bogatim zemljama povezana s nefunkcionisanjem globalizacije?
       - I da i ne. Problem nije sama globalizacija već međunarodne ekonomske institucije, posebno MMF koji je izneo paket ideja, kao što je tržišni fundamentalizam, jedan osoben pogled na kapitalizam viđen kao najbolji moguć ekonomski sistem. Nevolje i nedavni problemi u Sjedinjenim Državama i drugde pokazali su da postoje vrlo ozbiljni problemi s kapitalizmom američkog stila.
      
       Kojim posebnim interesima služi liberalizacija na Zapadu?
       - Ona ne služi samo interesima nekih ljudi na Zapadu, već posebnim interesima u krugu zemalja sa severa i juga. Na primer, globalizacija tržišta kapitala služi interesima špekulanata i onih ljudi koji su zainteresovani za kratkoročne vrednosne papire. Neka od neutvrđenih pravila trgovanja, kao što je režim intelektualne svojine, podržavaju kompanije za proizvodnju lekova i industrija zabave na račun interesa šire naučne zajednice, na račun onih koji su zainteresovani za zdravlje i zbrinutost najsiromašnijih.
      
       Ali vi ne verujete u “teoriju zavere” koja je proširena u Aziji i Rusiji. Zašto?
       - Zavera podrazumeva da se ljudi ujedinjuju, snuju i aktivno koordiniraju zajedničko delovanje. Mislim da se tu greši. Ali drugo što mislim, to je da postoje izvesni načini razmišljanja i izvesni politički procesi. Ideologija marketinških fundamentalista veoma je velika snaga, politički interes finansijske zajednice veoma je velika snaga. Problem je u političkom procesu koji je mnogostruko nedemokratski. On nije transparentan i glasovi pojedinih zemalja ili pojedinih grupacija vrede više nego drugi.
      
       Kakav je uticaj globalizacije u oblasti obrazovanja, kulture i podele znanja?
       - Nove tehnologije u stanju su da podrže kulturološke raznolikosti time što zajednicama olakšavaju da se izraze. Ali na globalizaciji se ponekad insistiralo prebrzo i na neodgovarajući način, uz pretnju stabilnosti postojećih kultura. Mnoga društva imaju tradicionalne načine u uređivanju socijalne podrške, ali međunarodne institucije ponekad su upadale sa svojim programima podrške kojima su minirali te lokalne sisteme.
      
       Šta mislite o rastućem trendu privatizacije obrazovnih usluga?
       - Generalno, to može da bude vrlo opasan trend. U SAD to često služi da se pojača segregacija, ne toliko rasna segregacija danas, koliko društvena. Privatne škole često imaju bolje rezultate jer u mnogim slučajevima njihovi studenti dolaze sa boljom društvenom zaleđinom, s boljim kućnim vaspitanjem...
      
       Postoji velika vera u moć ICT-a (informacione i komunikacione tehnologije) da smanji ekonomski jaz između bogatih i siromašnih. Šta vi o tome mislite?
       - Nove tehnologije imaju moć da smanje taj jaz, ako bi siromašni bili dovoljno bogati da sebi mogu obezbediti te nove tehnologije. U zemljama kao što je Kina, gotovo je izvesno da će se taj jaz smanjiti. Ali u Africi, gde te nove tehnologije gotovo i da nemaju pristup, one će za posledicu imati da se taj jaz samo još više produbi.
      
       Koje biste vi reforme pokrenuli?
       - Izmenio bih raspodelu glasačkih prava, jer kad jedna zemlja, a to su SAD, ima pravo veta, onda je neizbežno da MMF odražava interese SAD. A kad Sjedinjene Države predstavlja Ministarstvo finansija SAD, onda će biti neizbežno da se interesi u okviru finansijskog tržišta čuju glasnije. Takođe bih promenio zastupljenosti. Ako je MMF angažovan samo u tehničkim stvarima kao što je osiguranje, nikoga neće biti briga što to obavlja finansijska zajednica. Međutim, politika MMF-a tiče se i obrazovanja, zdravlja, svakog aspekta društva. A oni koji su pogođeni, nemaju glas, nemaju nikakav glas.
      
       Šta biste, na primer, sada uradili u Argentini?
       - Prvo, promenio bih fokusiranje na to da se dobije novac sa strane, koji odlazi samo na plaćanje inostranih dugova, i pitao bih se: “Šta mogu da uradim u samoj zemlji? Gde je problem?” Problem je što se ne koriste ljudski resursi, na primer. A šta učiniti da bi se oni koristili? Ono što vam je potrebno, to je tržište, tražnja i obrtni kapital za firme, da bi se ponovo pokrenuo sistem umesto da se plaćaju inostrani kreditori. Pokušao bih da negujem specijalne aranžmane na privremenim osnovama sa svim svojim trgovinskim partnerima, tako da oni uzimaju što više moje robe i da na taj način firmama obezbeđuju obrtni kapital. Sve je u tome da se mašina ponovo pokrene.
      
       (The nenj Courier) Prevod sa engleskog: ĐORĐE DIMITRIJEVIĆ
      
      
Neumoljivi svedok

Rođen 1943. u Geriju, Indijana, Stiglic uživa ugled jednog od najbriljantnijih ekonomista svoje generacije. Za vreme studija na Jejlu, Prinstonu, Oksfordu i Stenfordu, gde sada predaje, doprineo je da se osnuje nova disciplina: ekonomija informacije. U 1993. uključen je u ekskluzivno Veće ekonomskih savetnika Bele kuće, da bi postao glavni ekonomski savetnik Bila Klintona. Godine 1997. prešao je u Svetsku banku na mesto potpredsednika i vodećeg ekonomiste. Ali prvi veliki udar u svojoj karijeri “Džoe” Stiglic izvršio je 2000. godine. U januaru je proizveo uzbunu ostavkom na ta mesta, jer je smatrao da mu MMF nije dao dovoljno prostora da ostvari slogan Svetske banke: “Naš san je svet bez siromaštva.”


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu