NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Pretplata ponovo među Srbima

Finansiranjem televizije direktno od strane građana na najbolji mogući način se omogućava nezavistan i nesmetan rad javnog servisa; međutim, u našem slučaju to nije baš u potpunom saglasju sa principima legaliteta i legitimiteta

      Građani Srbije su ovih (pret)prazničkih dana “obradovani” dopisom, koji se našao u poštanskim sandučićima i koji obaveštava da će se ponovo naplaćivati televizijska pretplata. Tako će posle sedam godina plaćanja uz brojilo za električnu energiju te dve godine međustanja, u kojem je budžet Republike bio glavni oslonac, građani, počev od februara 2003. ponovo neposredno izdvajati novac za televiziju i to u iznosu od 210 dinara mesečno za radio i TV prijemnike u domaćinstvima odnosno 410 dinara godišnje za radio prijemnike u vozilima.
       Generalnog direktora RTS-a Aleksandra Crkvenjakova vređa samo postavljanje pitanja o postojanju TV pretplate. “Svaka država, izuzev SAD, koja pretenduje da je nazivaju civilizovanom i uređenom, ima neku vrstu TV pretplate. Niko pametan i politički normalan ne može da ospori postojanje TV pretplate. Ko to čini, ne poznaje suštinu građanskog društva.” On ističe da jedino na ovaj način televizija može biti, na jednoj strani, nezavisna i od države i trenutnih političkih strujanja i od privatnog kapitala i velikih finansijskih interesa, a na drugoj strani biće u mogućnosti da, pored informativnog i zabavnog, stvara i program koji nije komercijalan (školski, naučni, program za nacionalne manjine kao i hendikepirane osobe).
       Kako proističe iz zakona, TV pretplata predstavlja taksu na posedovanje radio i televizijskih prijemnika, koja se uplaćuje državi a država je zakonom taj novac usmerila Radiodifuznoj ustanovi Srbije, koja je i zadužena za organizaciju i sprovođenje naplate. Međutim, Radiodifuzna ustanova Srbije, koja bi trebalo da predstavlja nastavak RTS-a, tj. javni nacionalni servis prilagođen evropskim standardima, još nije formirana a kako ističe Slobodan Đorić, član radne grupe za izradu zakona o radio-difuziji, iluzorno je očekivati da bude formirana do 1. februara, kako se najavljuje, jer još nije konstituisan ni savet agencije za radio-difuziju. “Ako se poštuje zakonska procedura, ni teoretski nije moguće da naplata TV pretplate počne od februara” - jasan je Đorić.
       Ako na osnovu ovoga legalitet možemo nazvati spornim šta tek reći za legitimitet vladajućih struktura da izglasaju ponovno uvođenje RTV takse?
       Posle pobede koalicije “Zajedno” na lokalnim izborima 1996. godine, građani su od strane te koalicije javno pozivani da bojkotuju plaćanje TV pretplate a njeno ukidanje obećavali su, u kampanji 2000. i lideri DOS-a. Kada je 13. februara 2001. pretplata konačno ukinuta, ministar Đelić je u obrazloženju naveo da je to neprirodan i nepravičan način ubiranja novca od građana. Aleksandar Crkvenjakov kaže da onaj RTS, koji je bio u službi jedne ličnosti i jedne politike, nije zasluživao da ga plaćaju svi građani ali da će sada kada ljudi, kako kaže, najviše gledaju i najviše veruju RTS-u, svi savesni građani plaćati pretplatu. Jedan od njih je Božidar Đelić, koji kaže da je dobio dopis i da će sigurno plaćati jer je ovaj način najbolji mogući, budući da smanjuje mogućnost uticaja na uređivačku politiku i što će ovako taksu plaćati samo oni koji poseduju radio i TV prijemnike, što je pravičnije nego da se plaća po strujnom brojilu, kada su pretplatu plaćale i osvetljene piljarnice i štale.
       Po slovu zakona, sva domaćinstva i privredni subjekti koji poseduju radio ili televizijski prijemnik i svi oni koji imaju radio u automobilu, biće obavezni da plaćaju taksu. U suprotnom, biće sudski gonjeni, izuzev ako nisu trajno izgubili vid i sluh ili ako nemaju određen procenat invaliditeta, budući da su ljudi sa navedenim hendikepima oslobođeni plaćanja.
       Suma od 210 dinara mesečno, kako naglašava Aleksandar Crkvenjakov, minimalna je moguća i njome će se pokrivati samo jedan deo sistema - proizvodnja programa za dve televizijske i tri radio mreže. “Za sve ostalo moraćemo da se snalazimo na drugi način. To su prihodi od marketinga, krediti, donacije, kojih, bar onih ozbiljnih, do sada nije bilo a očekujem i pomoć države u svakom obliku.”
       Ono što će u svemu ovome zaista obradovati građane/gledaoce, jeste to da se informativne emisije kraće od pola sata neće prekidati reklamama a maksimalno vremensko trajanje marketinga biće ograničeno na šest minuta po satu programa na javnoj mreži odnosno 12 minuta po satu programa na komercijalnim mrežama.
       A oni koji su se, povodeći se za obećanjima političara, ponadali da više nikada neće plaćati pretplatu, setiće se sigurno jedne naše poslovice o obećanjima. Ako ne sad, ono onda kada im poštar na vratima prvi put zatraži 210 dinara.
      
       GORISLAV PAPIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu