NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Vera i sudbina

NAZIV IZLOŽBE: Slovenski bogovi
GALERIJA: Muzeja Vojvodine u Novom Sadu
AUTOR: Marko Mamić

      Dubina zaborava naše istorijske prošlosti po kome smo kao narod poznati, nije izmerena. Izvesno da se ona povećava, srazmerno količini proteklog vremena. Otud se u najtamnijoj senci te amnezije nalazi naša praslovenska prošlost. Šta znamo o svojoj iskonskoj, paganskoj religiji? Otkako postadosmo pravoslavni “nebeski” narod, izgubio se u nama gotovo svaki trag sećanja na našu prehrišćansku veru. Da li bi Grci bili ono što jesu da se to njima desilo? Šta bi bilo sa kulturom Evrope i sveta bez slike helenskog Olimpa?
       To su pitanja koja sebi postavlja posetilac izložbe posvećene slovenskim bogovima u prostoru galerije novosadskog Muzeja Vojvodine. Ne radi se o prezentaciji arheološkog materijala i istorijskih spomenika - jer mi ih, iz pomenutog vremena, nemamo. Reč je o umetničkoj reminiscenciji ambijenta našeg paganskog panteona. Čovek koji je pokušao da vaskrsne drevne slovenske bogove nije etnolog, ni teolog, već vajar, Marko Mamić iz Grocke.
       To što se ovako teškog zadatka prihvatio umetnik koji potiče iz prostora van naše kulturne metropole, nije podatak bez značaja. Čime objasniti prenebregavanje ove velike teme od strane elitnih kadrova sa naše umetničke estrade, ako ne pomenutom amnezijom istorijske svesti?
       Mamić u svom poduhvatu nije mogao da pođe od nekih uzora - bilo bi uzalud tražiti ih, jer njih nema. Monumentalni reljefi sa likovima muških božanstava, Peruna, Svetovida, Striboga, Dažboga, Svaroga, Velesa, i boginja Vesne, Žive, Rožanice, odražavaju snagu njegove lične stvaralačke mašte. U Mamićevoj reminiscenciji, drevni bogovi se pojavljuju u auri nepoznate nam, nehrišćanske sakralnosti. Prikazani su u ikonografskom maniru, frontalno, u stanju svečanog mirovanja. Identifikuju se prema atributima njihove moći: Peron gromovnik, po munji, Svarog po ognju, Stribog, ratnik, po luku i streli, Vesna po cvetu, Živa po petlu... Vajani plitko, na masivnim drvenim pločama, oblikovani prema precizno izrađenom crtežu, sa mnoštvom detalja, ovi reljefi deluju monumentalno. Taj utisak se višestruko pojačava kada se sve vajane ploče sagledaju kao celina. Onda se one pretvaraju u džinovski “ikonostas”, pa galerijski prostor počinje da liči na hram.
       Mamićeva retrospekcija ambijenta praslovenskog paganskog Olimpa odvlači misao posmatrača od prošlosti u setnu sadašnjost. Ona mu otkriva svetinju koja je bila zajednička narodu sa ovih prostora, na početku njegove istorije, zaboravljene u vremenu sadašnjih sukoba i podela. Potomci slovenskih predaka ovde su u prilici da se upitaju: koliko puta smo menjali veru, a sa njom i sudbinu?
      
       ĐORĐE KADIJEVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu