NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Slabost većine

Ali, sama činjenica da se ponovo govori o plaćenim opozicionarima koji ovog puta trče na neki od 18 dosovskih kanabea, od kojih je samo jedan onaj pravi, ne govori mnogo o nesolidnim vladarima i posrnulim opozicionarima. Ona samo kaže da je većina u parlamentu odavno u raskoraku sa većinom u Srbiji

      Kako stvari stoje, Jovan Glamočanin bi mogao da postane jedan od najuspešnijih političara krajem dvadesetog veka u Srbiji, iako ubedljiva većina građana koju godinu kasnije uopšte ne zna o kome je reč. Pre nego što je prašina zaborava pala na njegovu pametnu glavu, Glamočanin je sa grupom neposlušnih radikalskih poslanika obezbedio većinu Miloševićevoj partiji u saveznom parlamentu, da bi, zatim, medijima objasnio koliko je ta akcija koštala levičare, koji funkcioneri su poslužili kao nosači torbi sa parama i gde su te transakcije obavljane. Tako je političar, koji je zbog izvesnih problema u komunikaciji sa ćiriličnim pismom, mirovni plan za Krajinu prekrstio u plan 3-4, postao ugaoni kamen jednog režima i zaštitni znak jednog vremena. Pre i posle njega sigurno je bilo neuporedivo obrazovanijih opozicionara, koji su više znali o demokratiji, a javnost je više znala o njima, žestokih boraca koji su poslednju deceniju dvadesetog veka potrošili u rušenju Miloševića, dok im je on rušio iznutra partije i bližu okolinu. Svejedno, niko od njih nije dostigao značaj i vrednost zaboravljenog tvorca “plana 3-4”.
       Duh radikalskog disidenta mirovao je sve dok na dnevni red skupštine Srbije nije došao budžet za leto gospodnje 2003, kada je i nova, demokratska vlast otvorila prvu uspešnu berzu u skupštini. U pričama o namicanju parlamentarne većine, kupovini ili prodaji glasova, kao i usponu ili padu akcija reformista i legalista, jedino nedostaje neka fraza o parlamentu koji u ozbiljnijim zemljama uglavnom predstavlja glavni stub demokratskog poretka.
       Turbulentni lider Nove Srbije Velimir Ilić optužio je trojicu poslanika za izdaju i pominjao da su svoje prisustvo u sali naplatili hiljadama evra od ljudi dobre volje. Poslanici su sa indignacijom odbacili klevete i upoznali javnost sa pretnjama izvesnog Miška Nikolića Frkana, koji je radio u obezbeđenju pomenutog Ilića, a sada, izgleda, vodi principijelnu antibudžetsku politiku.
       Ni odbegli poslanici Socijalističke partije Srbije, koji pripadaju narodnim socijalistima Baneta Ivkovića, nisu želeli da budu moneta u potkusurivanju, što je za njihove bivše prijatelje iz opozicije bilo sasvim dovoljno da ih svrstaju u dopisne članove dosovske akademije političkih nauka. Famozni Administrativni odbor, koji je imao hrabrosti da iz parlamenta izbaci poslanike najpopularnije stranke u Srbiji, nije se usudio da mandate oduzme Ivkovićevim poslanicima, koji su uredno isključeni iz SPS-a.
       Vladajuća koalicija je uspela da obezbedi većinu u parlamentu i prođe jedan od najvažnijih testova od svečanog polaganja zakletve. Čak i ljudi bez kristalne kugle u radnoj sobi mogli bi da kažu kako će premijer Đinđić uspevati da obezbedi većinu u parlamentu i prilikom narednih parlamentarnih provera, jer se novi rezervoari podrške reformama mogu naslutiti u opoziciji, kojoj će već biti potrebna pomoć za plaćanje stranačkih aktivnosti, neka individualna usavršavanja ili razvoj kikbokserskog sporta u Srbiji. Đinđićev glavni protivnik u demokratskom bloku, Vojislav Koštunica će, takođe, tražiti većinu u redovima socijalista i radikala, čime će se i opozicija podeliti po linijima dosovskog raskola. Ako se već nisu dogovorili oko podele vlasti, možda će bez ikakvih sporova podeliti opoziciju. Na kraju će svako dobiti svoje omiljene opozicionare.
      
      
       Ali, sama činjenica da se ponovo govori o plaćenim opozicionarima koji ovog puta trče na neki od 18 dosovskih kanabea, od kojih je samo jedan onaj pravi, ne govori mnogo o nesolidnim vladarima i posrnulim opozicionarima. Ona samo kaže da je većina u parlamentu odavno u raskoraku sa većinom u Srbiji. Intelektualci, koji su nesrećno zaljubljeni u sopstvenu pronicljivost, reći će, glasom lažnih sveštenika, da to nije dobro ni za parlament, ni za Srbiju i podsetiti kako su Milošević i Šešelj 6. oktobra imali apsolutnu većinu poslanika u parlamentu, ali u to niko nije verovao osim nekoliko neizlečivih levičarskih romantičara. Jedini dosovski lider u parlamentu, Dragan Veselinov morao je tada da poslanike crveno-crne koalicije podseti da oni, zapravo, više ne postoje.
       Takva vrsta političkog autizma se, naravno, može ponoviti samo u amaterskim horor filmovima, u kojima ljudi sa kukom izazivaju urnebesan smeh u parteru, ali to ne znači da ignorisanje raspoloženja većine građana može proći nekažnjeno u društvu, koje sebe rado opisuje kao proevropsko, demokratsko i tolerantno. Nekoliko dana posle usvajanja budžeta, reformisti imaju razloga za zadovoljstvo, a njihovi protivnici za buku i bes. Samo budžetski obveznici i korisnici nisu zauzeli stav o parlamentarnoj berzi, na kojoj njihove akcije ne stoje najbolje.
      
       BATIĆ BAČEVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu