NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Tuga, Buga i ostali mitovi

Grupa domaćih istoričara umetnosti i profesora književnosti, istorije i psihologije u Zagrebu je analizirala nekoliko udžbenika za osnovnu školu i zaključila da vrve predrasudama

      Lagane korice, mekan povez i kvalitetan papir su među uslovima za štampanje knjiga iz kojih danas uče osnovci u Hrvatskoj. Ministarstvo prosvete ovde je veoma strogo, pa tako udžbenik hrvatskog jezika ne sme da ima više od 224 stranice, onaj iz matematike 160, a muzička kultura treba da se sažme u knjigu od 48 stranica. Grupa ovdašnjih stručnjaka, međutim, tvrdi da sadržaj ovih precizno numerisanih stranica knjiga sa mekim koricama vrvi tvrdim i nepopustljivim porukama, te da je vaspitanje i obrazovanje učenika osnovnih škola u Hrvatskoj puno predrasuda i stereotipa kroz koje najmlađi stanovnici dobijaju idealizovanu sliku vlastite nacije i mutne pojmove o svetu van Hrvatske. Udžbenici su prepuni mitova, a Katolička crkva je u njima predstavljena kao dominantna vrednost. Ukratko, mladi Hrvati i ostali stanovnici ove zemlje sa četiri miliona stanovnika uče da svetom vladaju muškarci katoličke vere, žene se pasivnim domaćicama koje im rađaju puno dece, a svi zajedno najviše se raduju Božiću i darovima koje pod porodičnom jelkom misteriozno ostavlja “Mali Isus”. Reč koju je najteže pronaći u ovoj vrsti vaspitne i obrazovne literature zove se “različitost”.
      
       Zlodela bez dokaza
       Deca od šest do četrnaest godina koja u Hrvatskoj danas pohađaju osnovnu školu nemaju priliku da saznaju da osim 98 odsto Hrvata i gotovo isto toliko katoličkih vernika, u istoj državi postoje i ljudi drugih nacija i konfesija koji drukčije doživljavaju svet oko sebe. Najsvežiji primer je pokušaj uglednog hrvatskog istoričara dr Nikše Stančića da u školske knjige iz istorije koje obrađuju poglavlja o hrvatsko-srpskom sukobu (koji se ovde zove “Domovinski rat”) uvrsti i nekoliko rečenica o ratnim zločinima sa hrvatske strane. Njegova inicijativa neslavno je propala jer su u Ministarstvu prosvete glavnu reč preuzeli istoričari i pedagozi koji tvrde da takvih zločina nije bilo. Čak je i profesor Stančić posle toga demantovao sopstvenu izjavu i potvrdio da u knjige mogu da uđu samo čvrsto dokazana zlodela, a čvrstih dokaza za hrvatske zločine nema.
      
       Tito i Stepinac
       Zato i ne čude poražavajući rezultati istraživanja fondacije “Fridrih Nojman Štiftung” koji su u organizaciji hrvatskog ogranka ove nemačke liberalne organizacije sproveli domaći stručnjaci predvođeni profesorkom istorije umetnosti i obrazovanja mr Natašom Jovičić. Ona je ujedno i kustos muzeja Spomen-područja Jasenovac, a nekoliko udžbenika za osnovnu školu u Hrvatskoj istražila je zajedno sa još šest istoričara i profesora književnosti, kao i aktivista nevladinih organizacija koje se bave obrazovanjem mladih, problemima manjina i razvoju dece sa posebnim potrebama. Svi zajedno najviše su se šokirali istorijskom čitankom za osmi razred osnovne škole autorke Vesne Đurić koja je napisana pre tri godine, posle smene državne i političke vlasti u Hrvatskoj. U njoj skoro da i nema jasnih razlika između fašizma i antifašizma.
       “Nezavisna Država Hrvatska” prikazana je sa gotovo celokupnom teritorijom Bosne i Hercegovine, a da se radilo o legitimnoj, priznatoj i uglednoj državi, treba da posvedoči novčanica “kune” koja sugeriše da je ustaška država uživala i finansijski ugled u tadašnjem svetu. Razdoblje socijalističke Hrvatske je nekoliko stranica kasnije ilustrovano bonom za benzin pa ispada da je to jedino po čemu treba da se pamti vreme između kraja Drugog svetskog rata i dolaska na vlast Hrvatske demokratske zajednice predsednika Franje Tuđmana. Sledeći primer manipulacije je potpuno prazan centralni zagrebački Trg bana Josipa Jelačića. Kao objašnjenje ponuđen je sledeći potpis ispod ovakve slike: “Početkom svibnja 1945. Zagreb su napustili brojni stanovnici iz straha pred partizanima.”
       Razdoblje Titove vladavine ilustrovano je isključivo slikama “križnog puta” i blajburškog polja, fotografijama kardinala Alojzija Stepinca ili Staljinovim portretima.
       Mladi Hrvati i njihovi vršnjaci drugih nacija u domaćim školama ne mogu da steknu bolje mišljenje ni o univerzalnoj, svetskoj istoriji. Od petog razreda osnovne škole nadalje, ona je prikazana gotovo isključivo kao istorija ratovanja, a veoma malo pažnje posvećeno je naučnim i geografskim otkrićima ili svakodnevnom životu i kulturi različitih civilizacija. Izuzetak je, naravno, “Nezavisna Država Hrvatska” u kojoj je prilična pažnja posvećena, kako piše u knjizi Vesne Đurić, “relativno razvijenom kulturnom životu”. Naravno da u ovako ideologizovanoj i ciničnoj slici domaće i svetske istorije svoje mesto nisu mogli da nađu događaji poput osnivanja Pariske komune i osnivanja radničke Internacionale. Radnička prava gotovo su isključivo pripisana u zasluge Katoličke crkve koja, naravno, ima dominantnu ulogu u svakodnevnom životu građana Hrvatske.
       Tako barem sugerišu udžbenici za niže razrede osnovne škole koji govore samo o proslavi verskih praznika po gregorijanskom (rimokatoličkom) kalendaru, a prepuni su slika današnjeg i bivših papa. Tipična pitanja za zbunjene mališane glase: “Opišite: kako slavite Božić?” Nikome u domaćem Ministarstvu prosvete nije palo na pamet da pokuša drukčije da formuliše ovakvo pitanje. Ono bi, recimo, moglo da glasi “Da li slavite Božić? Ako ne slavite, šta slavite?” To bi, međutim, podrazumevalo da niže razrede osnovnih škola u Hrvatskoj pohađaju i đaci čiji su roditelji ateisti ili pripadaju drugim konfesijama, a sudeći po školskom programu i držanju mnogih učitelja i nastavnika, takvih jednostavno nema, jer su pretvoreni u nevidljive građane. Jednako tako u čitankama prvih, drugih, trećih i četvrtih razreda osnovnih škola nema ni govora o deci koja žive samo s jednim roditeljem ili su možda usvojena. Ali se zato muške i ženske “uloge” veoma precizno definišu na samom početku školovanja. Sve devojčice prikazane u čitanci trećeg razreda osnovne škole plaču, dure se ili ljutito lupaju nogama, dok se dečaci opisuju kao “mali čarobnjaci”, “čili momci”, “junaci”, “domobrani”, “doktori znanosti” ili naprosto “ćaće”. Ženskim likovima prepušteni su opisi “zle guje”, “čobanice” ili “vampa duge plave kose”. U čitanci za peti razred pominju se svega tri žene iz nacionalne istorije Hrvata. Jedna je nepismena mati poznatog seljačkog tribuna Stjepana Radića, a druge dve su sestre Tuga i Buga iz hrvatskih nacionalnih mitova.
      
       Moratorijum na ledu
       U Hrvatskoj je, inače, ovih dana veoma aktuelno pitanje ukidanje ili produženje moratorijuma na učenje novije istorije kojom je obuhvaćeno deset poslednjih ratnih godina. Međunarodna zajednica zaključila je da deca srpskih roditelja u istočnoj Slavoniji nisu obavezna da slušaju nastavu koja opisuje ovaj segment hrvatsko-srpskog ratovanja. Ključni razlozi bili su navijački raspoloženi nastavnici i udžbenici koji nisu otišli dalje od ratnog pamfleta. Moratorijum je trajao poslednjih šest godina, a državne prosvetne vlasti sada žele da ga ukinu.
      
       ZORICA STANIVUKOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu