NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Stanje svesti

(“Reformisti protiv seksista”, NIN br. 2712)

      U polemici oko snimka gospođe Nataše Mićić, koji je upadljivo iskočio iz šablona mnogodecenijskog smučilišta našeg političkog foto-žargona, kresnula je uzgred jedna varnica, čiji unutrašnji smisao znatno prevazilazi tu “mini-aferu mini-suknje”, u čijem paparaco-povodu ne uspevam da otkrijem zlu nameru prema fotografisanoj ličnosti, niti se snimak, po današnjim standardima, može smatrati građanski nepristojnim. Oštroumniji pesimisti videli su u tome razbijanje naše sure političke atmosfere, u kojoj je sve teško i mučno, ništa veselo, ništa ispunjeno radošću življenja.
       Nije bilo teško da se u toj suroj političkoj atmosferi samo malo podstaknu - negativne konotacije “afere”, pa da one budu naduvane i preduvane, reklo bi se, najviše radi dobijanja političkih klikera. Nasuprot aferašima, gđa Mićić je tim fotografijama stekla više simpatija i popularnosti u “običnoj javnosti” nego da je održala deset muških političkih gnjavatura. To je očito pretpostavio i NIN, kad je objavio fotos na naslovnoj strani. Nisam čuo, ne bar u svojoj okolini, nijedan ozbiljan politički negativan komentar po gđu Mićić zbog tog snimka. Politički je uglavnom ostala tamo gde je bila, samo je proširila krug simpatija, što visprenim političarima nije nevažno.
       Ima, međutim, nečeg opasnijeg u toj priči. Vladan Radosavljević, urednik “Medija centra”, citiran je u NIN-u povodom svog gostovanja istim povodom na Radiju B-92. “Posle su mi kolege rekle - kaže Radosavljević - da se tokom emisije javio potpredsednik vlade Žarko Korać i protestovao zbog iskazanog seksizma i muškog šovinizma.”
       Identifikacija “potpredsednik vlade” znači da se g. Korać nije predstavio toj radio-stanici kao građanin-slušalac, nego u svojstvu visokog pripadnika državne administracije, da je uputio protest kao vlast, intervenisao u ime vlade, kao cenzor čiji kodeks, bez apelata, fotografisanje ženskih nogu svrstava u zabranjen “seksizam (?) i muški šovinizam (!)”. Kakvo god po sadašnjem zakonu bilo ili ne bilo ministarsko ovlašćenje za intervenciju, takav se postupak u demokratskoj javnosti ne može oceniti drugačije nego kao spontana reakcija jednog stanja svesti niskog praga tolerancije i recidiv ubeđenja o svemoći vladanja i svetrajnosti položaja. To je mnogo zloslutnije nego jedan špiclovski snimak.
       Naravno, nije ovo jedina varnica te vrste iz sadašnje vlasti, imali smo po unutrašnjosti i upadljivije, ali je trostruko više onespokojavajuća zato što dolazi od ličnosti kojoj je, posle izbora, povereno celokupno javno informisanje. Ako se tako odnosi prema nezavisnom radiju, kako li je sa državnim radijom i televizijom, recimo sa Dokumentarnim programom koji se po samoj svojoj prirodi odupire svakom “političarenju” (termin iz arsenala “seksizam” i sl.)?
       Brine takvo stanje svesti državnih funkcionera, ali raduju predstojeći izbori.
       Uglješa Krstić,
       Beograd


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu