NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Reč nedelje<br>Jovan Ćirilov
Aukcija

      Na osnovu ove rubrike “Reč nedelje” autorski tim CES MECON-a poručio mi je da obradim nekoliko osnovnih
       pojmova za priručnik “Vi ste na potezu” za buduće učesnike u procesu aukcijske privatizacije hiljadu malih i srednjih preduzeća u Srbiji. Ovih dana izašao je ovaj “putokaz za potencijalne kupce i buduće vlasnike” čiji su izdavači CES MECON i Ministarstvo za privredu i privatizaciju. Kako će aukcije biti važan deo našeg javnog života, smatram da je ona aktuelna reč i za čitaoce NIN-a.
       Aukcije se pojavljuju u doba razvijenog kapitalizma. Najpoznatije aukcijske kuće, koje i danas postoje, jesu londonske “Kristi” i “Sodebi” (a ne Sotbi kako se često kod nas piše i izgovara). Aukcijska kuća “Sodebi” je osnovana 1744. za prodaju antikvarnih knjiga, a firma “Kristi” 1766. godine za prodaju umetnina. Danas je prodaja robe postala daleko šira kako u svetu, tako i kod nas.
       Međutim, aukcija se spominje već kod rimskog komediografa Plauta. U njegovoj komediji “Menehmi”, napisanoj u III veku pre Hrista, spominje se prodaja ne robe, nego robova na aukciji po principu “ko da više”.
       Princip “ko da više” je i osnovni princip današnjih aukcija, svejedno da li se prodaje platno nekog poznatog slikara za bogate kolekcionare po svetskim metropolama ili fabrika u procesu privatizacije u našoj zemlji.
       U samoj reči aukcija sadržana je suština pojma. Reč latinskog porekla aukcija dolazi od glagola augere, povećati. Predmet aukcije se uzvikuje sve dok se javljaju kupci. Predmet pripada onom ko je ponudio najvišu cenu. Nekada se čekalo još toliko dok ne izgori upaljena sveća visoka jedan centimetar.
       Hrvati aukciju zovu dražba. Ta imenica je napravljena od prideva drag, dragocen, skup, jer se na dražbi nude skupe dragocenosti.
       Postoji nezvanično i aukcija u kojoj se ponude ređaju od najviše, nerealne cene, a predmet aukcije je prodat kada cena dovoljno spadne da se javi prvi kupac. Takva aukcija se zove “holandska aukcija”. U takvoj aukciji nema takmičenja među kupcima. Prvi koji se javi, roba je njegova. Verovatno Evropa Holanđane smatra škrtim, jer Englezi, kada se društvo u kafani dogovori da svako plaća svoj račun, to zovu “hoćemo li po holandski?”.
       Na aukciji kod “Kristija” i “Sodebija”, a sada i na naše aukcije, dolaze i kupci koji nisu samo zainteresovani da poseduju ponuđene predmete, već uživaju u samom procesu licitiranja, kao u nekoj vrsti sporta. Na aukcijama za takve ima uživanja i zabave, ali nema šale i igranja. Jednom izlicitirani predmet mora da se plati. Svako izbegavanje isplate povlači krivičnu odgovornost.
       Stari pojam aukcije je zapravo veoma ozbiljna imenica u kojoj je nagomilano vekovno iskustvo čovečanstva. A mi smo je gotovo zaboravili, pa je sada, kao meru pravednosti, regularnosti i javnosti, posredstvom procesa privatizacije, vraćamo u svakodnevnu praksu i u naše rečnike.
      
       JOVAN ĆIRILOV


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu